Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Inspiracija
goffman
03. april 2011. u 17.41
temple grandin.
profesor na colorado state university. predavac.pisac.
dijagnosticiran autizam.

gledala sam film o njenom zivotu,i još uvek sam pod dojmom istog.inspiracija,fighter.
onda sam se zapitala, koje licnosti, oko mene, istorijske i/ili fiktivni su inspirisali mene formirali moju licnost.
šta bi se desilo, da sam ih sretala drugim redosledom?
naravno, moj prvi i konstantni idol je bila moja majka.ona me je ucila kako biti „ja”, poducavala me o estetici,naucila me moralnim kodexima,analitickom razmišljanju.
onda sam pocela da ucim.da se gradim da formiram identitet.
da li je proces formiranja,metafmorfoze identiteta konstantan?
danas, još uvek sretnem ljude koji su mi inspiracija, koji me nauce nečemu.

koje licnosti su bili vasa inspiracija?
-formirali vasu licnost?
-ostavili nešto trajno,apstraktno kao i konkretno, u vasem zivotu?
-odredili tok nekih dogadjaja?
bubasandra
(student)
03. april 2011. u 20.56
Moji roditelji i moja djeca :).

Svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujem. ;)
Republica
(®)
04. april 2011. u 10.36
Odlicna tema samo shto je ovo vishe tema za mene u četiri oka ili vishe bez kuckanja ovde.
Zashto jer bih morala da pominjem imena ljudi iz nog posrednog i neposrednog okruzhenja a to ne zhelim.

Zapravo vrnucu se kasnije na temu kad osmislim kako da formulishem inspiraciju mojih „heroja”...;0)))
Isidora_C
04. april 2011. u 19.36
Licnosti koje su odredile tok mog zivota su moj bivši muž, Slobodan Milosevic i, naravno, 'najveci sin naših naroda (i narodnosti), nas dragi i nikad prezaljeni', Josip Broz - Tito! :-)

Na svu sreću, nijedan od gore navedenih nije mi bio inspiracija. Inspiracija su bile neke uciteljice, nastavnice, roditelji, babe, dede, tetke, strine, a kasnije neki prijatelji i muž. Svi bolji od mene su mi inspiracija, mada se ne trudim da ih uvijek slijedim :-))
goffman
05. april 2011. u 03.38
mislim da je mali problem u definiciji termina koji rezultira u ambivalentnom tumacenju istog.
termin „inspiracija” obično ima pozitivnu konotaciju, ali, pitam se da li pojedini negativni dogadjaji/licnosti mogu delovati inspirativno?licna reakcija može biti pozitivna bez obzira koliko tumacenje nekog cina/osobe je negativno.npr, odluka da ne radim/ponasam/razmišljam kao neki „negativac”.jer sve dok je moja reakcija pozitivna onda možemo kategorizirati sam fenomen kao pozitivan.catch 22?

evo, jedan primer iz literature.jedan od najboljih fiktvinih zenskih likova,po meni je catherine, istocno od raja, steinbeck.
meni je ona bila „inspiracija”. zašto?
manipulativa,zla,bez emocija empatije, monstrum, ipak, meni je imponovala upravo njena snaga,ustrajnost,posebno cinjenica de se razlikujemo,da nismo iste.
sve dok je moralna dikotonomija između dobrog vs lošeg jasno određena imamo privilegiju poistovetiti se sa pozitivnim osobinama.ovde nije u pitanju slediti nekoga, pre analizirati i deduktivnom metodom relatirati novonastale premise pozitivnom kontextu.
ili?
Vanderbilt
(whatever)
07. april 2011. u 10.56
Pa iskljucivo pozitivna konotacija pojma „inspiracija” je sustinski greška, nasa uobicajena predrasuda, znacenje koje se ustalilo kroz upotrebu, uglavnom pozitivnu. Ali inspiracija može biti i negativna, i te kako, odnosno neko ili nešto može nas inspirisati - pokrenuti - na nešto krajnje negativno. Ili, nešto negativno može coveka inspirisati na nešto pozitivino, ili obrnuto. U tom smislu - „uticaj na mene” i „inspiracija” i nisu toliko razliciti koncepti.

Mene su godine vladavine Slobodana Milosevica, ratovi u kojima nismo ucestvovali a u kojima su ipak nekako ginuli moji drugovi sa faksa, besomucna ratna propaganda na televiziji, generalno zaglupljivanje naroda, opsti pad drustvenog morala, iscezavanje pozitivnih drustvenih normi, nova (politicka, medijska i mafijaska) burzoazija ...i sve te divne stvari koje mnogi i danas nazivaju proizvodom uber patriotizma - inspirisale da odem negde drugde. Da li je to bila pozitivna ili negativna reakcija i danas je značajan sadrzaj mojih introspektivnih ogleda ...ali taj pandemonium '90-ih godina je definitivno bio ogromna inspiracija za mene. Strasno su me inspirisale i godine studentskog politickog aktivizma, definitivno su ugradile dimenziju u moj karakter koja prethodno nije postojala. Od ljudi su me inspirisali moji roditelji, brat, profa klinicke psihologije sa moje katedre, Noam Chomsky, Bruno Schulz i Faulkner... ne znam, čini mi se da sve sto prođe kroz nas tokom zivota inspirise na nešto - čak i kad nismo dovoljno perceptivni da primetimo šta nam se desava.

Definitivno se nadam da ću ja biti pozitivna inspiracija svojoj deci, da će ih ponesto sto nauce od mene pokrenuti na dobre i lepe stvari. To je valjda zelja svakog roditelja, i ako niste još rekle svojim roditeljima a osecate to - zovite ih odmah i odajte im to priznanje, zamislite koje će to zadovoljstvo biti za njih:)))
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.