Diskusije : Hercegovina

 Komentar
Jesenje Slike
laxlax
(glumica)
15. oktobar 2009. u 09.23
Setnja kroz Santicevu

Opalo zuto lisce, pomalo vlazno od jesenjih kisa, lijepi se za cipele.

Kisne kapi koje sporadicno padaju sa lipa.

I taj fisek prvih pecenih kestenja.

laxlax
(glumica)
15. oktobar 2009. u 09.26
JESEN

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Kô da mi zbori: nema ljeta više!

Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
I mrtvo lišće po humkama pada...
1908.
ALEKSA ŠANTIĆ


JESENJE STROFE

Ja te nađoh kao jednu baštu, koju
Obasiplje drago kamenje fontana,
Pa sve ptice svoje pustih da ti poju
Među bokorima i vencima grana.

Moje su se čežnje nihale na svili
U granama tvojim, gde plod rudi mio;
Moje čaše tvoji ljiljani su bili,
Iz kojih sam vino vrele strasti pio.

Ali jesen stiže uz vihore slepe,
Pa jabuke tvoje i sve dunje lepe
Otkide i sjajne cvetove ti strese...

Pobegoše ptice... Bašta osta sama...
Vaj, kô grobni venci sada svele rese
Vise svrh kubeta mrtvijeh česama.
1921.
ALEKSA ŠANTIĆ


Neimenovana pesma Alekse Šantića 9

Kô da nije jesen nit' se sumrak snio:
Pod mladijem grozdom sočni prut se svio,
A grličin glas
Iznad modrih žita slatkim trilom zvoni
I pozdravlja nas;
Leptirica trepti i kô pramen snježni
Polagano pada na pupoljak nježni.

Vjetrići nam s grana pahuljice nose,
A ja žudno ljubim tvoje meke kose
Onaj mili pram...
Kô da nije jesen, kao da ne bludim
Ostavljen i sam.
Oj snovi bez mira, al' varati znate,
Da na mutno oko novu suzu date...
1900



Jesenji dan
Aleksa Šantić

Ne trepti jasno daleki krug,
Sumoran plače dan;
Premrla šuma, smrznô se lug;
U magli grakće vran.

Na pustoj stazi, kud bludim sam,
Izdiše listak žut;
Mrtva leptira ko snježan pram
Pronosi vihor ljut.

Kao da dusi uz divlji huk
Slaze iz carstva svog,
Pa dave život, pjesmu i zvuk,
I zemlju roda mog...

Ja ćutim; očaj u mrazu svom
Srce mi, dušu tre:
Ja gleda

m kako u kraju mom
Pod maglom sunce mre...

tropical
(radnik)
15. oktobar 2009. u 09.50
Hajd' ,mladja si,skokni do na korzo pa kupi jedan fishek kestenja.Ti imaš vazda love.
tropical
(radnik)
15. oktobar 2009. u 10.11
Jesen u mom bivšhem rodnom gradu.
http://www.speedyshare.com/200782928.html
A mene tamo nema.
tropical
(radnik)
15. oktobar 2009. u 11.41
Jesen u mom sokaku
http://www.youtube.com/watch?v=iqlvrHs40mw#
E jeseni ,jeseni
veselka
15. oktobar 2009. u 21.48
Podjoh da nešto kažem, ali mi se ne da...
Možda sutra. Jesen će mi oprostiti moju jesenjost...

Pozdrav Postavljacici teme i hvala moderatoru na izdvajanju.
laxlax
(glumica)
16. oktobar 2009. u 09.49
„Jesen će mi oprostiti moju jesenjost”
_____

Veselka - Kako ova jesenjost lijepo zvuci :) veliki pozdrav!

Tropi - šta li zalijepi pa mi zabrana da otvorim :D neću skakati na korzo, nego idemo lijepo laganice Lenjinovim setalistem po Rondou kupiti kestenje.
laxlax
(glumica)
16. oktobar 2009. u 09.57
Romanticna jesen budi sjecanja na proslost

Lenjinovo setaliste, kisobrani sa spojenim sjenkama

Neke modre kise

Topli, izrazajni akvarel od lisca

Razbacano kestenje po Rondou

Ruze one jesenje

Zbunje ono sa zutim cvjeticima,

Zelenim sesiricima i crvenim bobicama

Prve pjesme, dnevnici i price

Neke prve Pere i Svetlane
laxlax
(glumica)
16. oktobar 2009. u 09.58
http://www.youtube.com/watch?v=-qp27k_w_uc&feature=PlayList&p=FE060B2424D0F4BE&index=0
*

http://www.youtube.com/watc h?v=lOJalvUFz44&feature=PlayList&p=FE060B2424D0F4BE&index=1

*

http://www.youtube.com/watch?v=pBWfkB6mWd0&feature=PlayList&p=FE060B2424D0F4BE&index=2

*

MOSTARSKE KISE
Pero Zubac

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele
Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna
Svetlana Svetlana znaš li da je
Atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala
Vodio sam je po kujundžiluku po
Aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
Ždrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan
Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
Premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela malo
Plakala kao i sve žene
Svuda sam je vodio
Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I ništa više
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
Nad Mostarom
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh što je umeo zaboleti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
Ni one teške modre kiše
O jesen besplodna njena jesen
Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo
Plačljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete
Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
Izdanja Oslobođenja
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše
Ljubila me je po cele noći, grlila me i
Ništa više
Majke mi ništa drugo nismo
Posle su opet bila leta posle su opet
Bile kiše
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umem
Izbrisati
Piše mi pita me šta radim, kako živim
Imam li devojku
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrede laži
Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne
U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smejali smo se dečacima što su skakali
Sa mostova za cigarete
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
Su deca
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluća
Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao
Prste je imala dugačke krhke beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
Valjda ćorav
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobićeš batine
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu reku našla bi me
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
Curila kroz prste
Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vešala o končiće
Volela je ruže one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je šta misli o ovom svetu
Veruje li u komunizam
Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako
Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushićenja hoće hoće

A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voće
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Živu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne neko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi
Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije verovala
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre kiše
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to
U meni bere kajsije još nedozrele.
No-1
16. oktobar 2009. u 20.38

Што се не трансформисах у емигранта
Послије овог рата
Па да држим предавања
О стиловима падања
У државицама
Од Триглава до Вардара
Живјела бих од хуманитарне
/што ће нам фабрике хране/
Слушала нумере одабране
По националном кључу
И шта ме брига за тучу
У којој се годинама газила
Младост што је пазила
Нејач, традицију, родни дом
И све платила
Својим животом.
zastopitas
16. oktobar 2009. u 23.24
Vojislav Ilic
Jesen

Ko gorda carica i bajna, sa snopom zlatnoga klasja,
Na polju jesen stoji. Sa njene dražesne glave
Lisnatih vreža splet čarobno spušta se dole,
Do same mirisne trave.

Puhorom posut grozd u jednoj podigla ruci,
I slatko smeši se na nj. Pitome i blage ćudi,
Priprema ona das spokojne večeri i dane,
I žetvu bogatu nudi.

Kako je mamljivo sve! Na starom ognjištu mirno
Puckara crvenkast plam. Kad magla pokrije ravni
I vlagom ispuni zrak, tu prošlost vaskrsne drevn,
I gatke vremena davni'.

I pozno u tavnu noć razgovor spokojno bruji,
Dok dremež ne svlada sve. I strašno šaptanje tada
Kroz mirni prosusti dom al' i to gubi se brzo,
I san lagano pada...

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.

zastopitas
16. oktobar 2009. u 23.28
Jesen - Alfons De Lamartin

Zdravo sunce s krunom zadnjeg zelenila,
pozutelo lisce razneto po dolu !
Zdravo! Lepi dani! Mom oku je mila
tuzaljka prirode, slična mome bolu.

Sanjarskim korakom pustu stazu sledim:
hteo bih da vidim, po poslednji puta,
to nemocno sunce, koje sjajem bledim
u mrklinu sume preda mnom zaluta.

Da, jesenski dani kad priroda usne,
u ocima mutnim kriju vise draži:
to je zbogom druga, poslednji smeh usne
koju će smrt crna zauvek da zblizi.

Tako, spreman rubom zivota da bludim,
zalec prošlu sreću mojih dugih dana,
ja se opet vracam, i pogledom zudnim
gledam blaga sto mi behu zadrzana.

Zemljo, sunce, polja, prirodo predraga,
ja vam duznu suzu kraj svog groba dajem:
vazduh je mirisav! A svetlost je blaga!
Oku smrtnika sunce sja svim sjajem!

Sada kad bih hteo sve do dna da srcem
iz putira punog nektara i zuci,
možda vrc gde zivot ispijah sa grcem
može jednu kaplju meda da izluci!

Možda će buducnost opet da pokusa
da mi vrati sreću sto osta bez nade!
Možda, u gomili, neka strana dusa
shvata moju dusu, i utehu znade!...

Cvet mirise daje zefiru dok pada;
to zivotu, suncu, pozdrave je svio;
ja, mrem; moja dusa, izdisuci sada,
izdahnjuje kao zvuk tuzan i mio.
PobetitiRumune
(student)
17. oktobar 2009. u 00.32
Bravo za jesen. U jesen je pok. Pavaroti posjetio Hercegovinu
i na staroj cirinoj stanici Orijani Falaci je ovo doslovno rekao :

„ Moja Orijana, teze je cobanu Na Cobanovom polju, ili nekom drugom
cobanu na Biscu polju, ili cobanu na Zijemljima ili Morinama pjevati,nego meni u milanskoj ” Skali „ Ovce su dosle da pasu, nisu
da slusaju cobana, mene u ' Skali ” svi slusaju sa naculenim usima
i gledaju sa iskolacenim, k'o u kalkana, ocima.
Oni nisu dosli u „ Skalu ” da pasu.„,

Laksi , nešto razmišljam da li bi bilo dobro da otvoris temu
o jeseni u Hercegovini, ali sa aspekta proljeca.
Znaš ono, ljeto, jesen , zima. Dje je proljece?! Svak ga preskace.
Svi mi pomalo ignorisemo proljece. I moderator to čini.
laxlax
(glumica)
17. oktobar 2009. u 12.35
http://s1.pticica.com/pticica/foto/0000559040_l_0_vplcez.jpg
„Jesen, i život bez smisla. Proveo sam noć u zatvoru sa nekim Ciganima. Vučem se po kavanama. Sednem do prozora, i zagledam se u maglu i u rumena, mokra, žuta drveta. Gde je život? One krvave, crvene, tople šume, nepregledne poljske šume, kako me umoriše. Vojnik sam, o, niko ne zna, šta to znači. Ali u ovoj buri, što je zavrtela mozak svetu, malo je ljudi, koji tako slatko i mirno žive kao ja. Vučem se tako od grada do grada, i šetam se pod ovim jesenjim drvećem rumenim i žutim, koje ima na mene isto toliko uticaja kao na Hafisa vino. A zatvor, i vežbe i kasarna smradna, vašljiva i crna, tako me malo dira. Ja sam zaljubljen u vode ove, i drveće iza bedema, koje se gubi među barama žutim i zelenim, kraj kojih je trava tako meka, opržena i topla. I volim svoj život čarju, koju sam osetio lane, kad sam se vraćao iz onih blatnih, mladih, po ljačkih šuma, gde su onoliki ostali poderani i krvavi, sa razlupanim čelom i pun uspomena, ja ih pišem ponosno, kao Kazanova za one, koji su goreli u po žaru života, i koji su sasvim razočarani. U mračnim noćima, po malim kućicama i kolebama, gde se nađoh na straži sa nekoliko momaka, ja pišem mnogo šta, čega se nerado sećam.”
DNEVNIK O ČARNOJEVIĆU
M.Crnjanski

P.S.
He-he hvala za podsjecanje na Pavarotija, taj dogadjaj je teško zaboraviti ;)

laxlax
(glumica)
17. oktobar 2009. u 12.37
I pobjeze mi prozorce...

Da, jesen i zivot bez smisla, ipak je ljepsa jesen sa aspekta proljeca :))

http://farm3.static.flickr.com/2301/1750800617_3baffb4e8b_o.jpg
tropical
(radnik)
17. oktobar 2009. u 15.29
Draga Lax
Jeseni su bile jako lijepe u nasem Mostaru.Ova slika je siromasna.
Nema,ne vidi se Srpska Pravoslavna Crkva kao nekad.Ali nisi ti kriva,krivci su na drugoj strani.
laxlax
(glumica)
18. oktobar 2009. u 01.26
Da, nema naše ljepotice, ali zablistace opet! Pogodi me neko vece jedna izjava / clanak ... prejaka je zelja, ne zaboravlja se, mora da se desi.

http://static.panoramio.com/photos/original/9379950.jpg

veselka
18. oktobar 2009. u 13.16
Eh, draga Laxi, kako bih voljela da sto napisem.. ali,eto ne mogu.Ppokusavam da jesenje cari pretocim u ljepote, ali mi nekako ne polazi za rukom. Oprosti.
Ipak, saljem ti jedan sareni osmijeh, pa s njim učini šta te volja.
Pozdrav i čitamo se!
laxlax
(glumica)
18. oktobar 2009. u 15.08
Hvala Veselka na osmijehu, uzvracam sa velikim :) Evo malo i Mike Antica. Kako ima „mekano” pero, kako opisa jesen i ljubav prema Novom Sadu. Nemoguće da se ne pronadjemo u ovom njegovom drvoredu ili na nekom prozoru, onako zadubljeni, zaljubljeni, nesposobni da bilo šta kažemo, objasnimo ili pretocimo u rijeci, ali jesenje sposobni da „sve to” duboko osjetimo. Pa kaže:

„Tu nedavno opet sam sreo onu ridju jesen na keju pod mojim prozorima, duž dugih pepeljastih pločnika zatrpanim lišćem.
Prva pomisao mi je bila da izvadim kartu za ”Panonija ekspres„i - pobegnem.

U jesen uvek nestanem iz Novog Sada. Cinim to zato što se svakog novembra, kao po nekom smusenom pravilu, ponovo zaljubljujem u stari most pod Tvrdjavom, u lavirint krivudavih sokacica oko Matice Srpske i Temerinske pijace, u dva prozebla labuda koji kasljucaju u jezeru Dunavskog parka, u jednu violinu kod ”Marasa„ ili dve violine kod ”Stolca„ i sto sve bespomocnije prirastam za ove ulice, za svu uzurbanost prolaznika, za leprsanje jutarnjih i vecernjih izdanja na Bulevaru i za sareni lom izloga koji krupnim četvrtastim ocima jure u izmaglicu i monotono sivilo prosute kise.
Verovatno znate šta znaci zaboraviti sebe na nekom uglu, duz nekih drvoreda, pod nekim prozorom... znaci: ostati ovde zauvek. I neka to izgleda neverovatno i romanticno, znaci: secati se tamo čak na Sen Zermenu malog bifea ”Lovac„ iza Dnevnika ili pod kremaljskim kulama sa nostalgijom misliti na baroknu fasadu novosadske opstine, ili u betonskoj vrtoglavici Menhetna poželeti jedno spokojno popodne na obroncima kamenicke obale.
Jednom su me pitali zašto sam tako gimnazijski zaljubljen u Novi Sad. Nisam umeo da odgovorim. Jer sa najdrazim gradom je kao i sa najdrazom zenom: nikad nećemo uspeti da objasnimo ni sebi ni druagima šta nas je to tako vezalo...”
laxlax
(glumica)
18. oktobar 2009. u 22.40
Pozdrav Numero Uno :)

Otkad ovu nisam čula :))

http://www.youtube.com/watch?v=kgzHjsX8a3o
laxlax
(glumica)
22. oktobar 2009. u 09.18
Neće doći na jesen kada opada lisce...

Najbolji jesenji bend!

http://www.youtube.com/watch?v=vOlPoNkEJwo&feature=related
veselka
23. oktobar 2009. u 21.11
Jesen me uvijek podsjeca na prve pismene zadace iz srpskog. Čini mi se da su svi razredi u osnovnoj skoli imali istu ili sličnu temu.
Sjecam se da sam se jedne godine usprotivila ovom stereotipu, sto mi je uciteljica na trenutak grdno zamjerila.Poslije poprilicnog 'mentalnog maltretiranja„ odlucila je da nas ipak pocasti 'slobodnom temom.
Još gore se naljutila, kad smo mi grlatili ipak opisali jesen.
Vjerovatno nas je toliko s mozga smela, da nam ništa drugo nije na pamet padalo.

SrbijaNaSP
(nada)
24. oktobar 2009. u 17.18


Jesen je. Opada lisce
sa grancica i grana.
Ta neće sa cabla [ stabla ]
To ne skici svraka i vrana
već krmak što se kolje
Cvarci, krvavica, slaninica
vreme je da se jede bolje.

Jesen je, gole su grane
susi se meso, biće hrane
dolazi zima, jede se mnogo
nema vise satarasa i zerzevata
zdranje je pocelo, niko ne pita
hoće li biti prokletog celulita.

Capljinska „ Lasta ” joj dobra keksa
Jesen je , opada zuto uvelo lisce
niko ne zna kakvog je keks bio seksa [ pola ]
Gole su grane, ma, jede se dobre hrane.

Neko se veseli , neko se raduje
jedu se cvarci, restrikcija struje
Gori se u trepetu predosecanja
Lisce ispod cabla vice i ropce
U njemu se ugnjezdio gnjev i ljutnja
Strast preljube, nadmenost, zavist
Hrabrost i strah, necistota pohote

Opada lisce , puno ima celulita
lisce opada i pati od ruganja
skruseno je lisce zbog grehova
Jesen je, puna je ona uzdanja.

Čitam Hertu Miler, s mnogo placa,
celulit,dabili tamo, piše i Alapaca.
Ali, samo za sebe , ne objavljuje
Kono djene, prođe restrkcija struje.


tropical
(radnik)
24. oktobar 2009. u 21.07
A jesen ka jesen.Lishce opada.Vego,znate li vi za ...

Podji za me Maro...
Cekam jesen Jovo..

Ma ja gledam ocel' dje biti svadbe,pa da se ja,Binchi,i drushtvo uvatimo u kolo.I da smuvamo shta u kolu.Da koju popijemo i šta već idje po rasporedu.
Ta necete stalno pisati o lishcu.Ko će ga pokupiti?Svake godine isto.
laxlax
(glumica)
25. oktobar 2009. u 23.16
hahahahah.. SrbijanaSP, svaka cast :)))))))))))))

Joj, Tropichini šta ti smeta opadanje lisca :))) jesi li se i ti bacao na one hrpe lisca, pa ti se lijepilo za rukavice dzemperka?

Veselka - a gdje su tek casovi likovnog. Svake jeseni smo skupljali lisce, farbali ga i onda preslikavali na papir :)

Pade mi na pamet kako su zute dunje na ormaru opjevane, inače jedino voce koje ne volim :)... kod nas se svake jeseni Zilavka stavljala na stari, debeli, „kabasti”, ormar i prekrivala bijelim carsafom... onda bi se zimi jele pomalo smezuraste, ali duboko zlatne bobice, sa još uvijek socnim i slatkim sokom... sada bih jedan grozd tako slatko pojela :)

veselka
05. novembar 2009. u 23.36
Pozdrav Laxi, i ostalom drustvu.

Cicica i mace

Jauce u suvom granju vjetar sto s brda se valja
s najezdom hladnih kapi uvelo lisce kida
I oblak tmurni prati ubogo, mokro pseto
sto luta alejom dugom trazeci odmaklo ljeto.

Rijekom plutaju ostatci raspuklog, svelog sipka
i ruze sto nikad razvice ne stigose
stara , ulicna svjetla bacaju zlacane zracke,
na plocnik kojim hodi prolaznik sa dvije macke.

Jednu stezase cvrsto ispod dugog mantila
a druga trckara za njim lizuci stopala trag.
prilazec' staroj kuli, stidljivo okolo zvjerka
sjedajuc lagano na stari,drveni, crvljivi prag.

Umorna macka tromo u krilo starcu sjede,
promrzlim sapama taknu svoga staroga drugara,
lagano isteze glavu, repicem zavrti važno
zavuce pod trosni mantil sicusno tijelo vlazno.

Sapuce starac macki, jednoj pa drugoj u ritmu
vjetra koji mu uvrce kose duge i sijede.
Mace mu lagano liznu uvele, stare ruke
i sapom dodirnu milo obraze mrsave, blijede.

Ostade cica na pragu sa svoje druge dvije
tuga mi srce steže, pozvah ga da krene sa mnom
taknu me cica blago ocima umorne boje
i tiho prosaputa:„Hvala ti dijete moje.

Ko li je onaj cica, ulicni, noćnicuvar
s mackama što se druzi, i nijemo ljubav sije
iz tuznog oka baca pogled na svoje druge
kao da nikad ni jednu nije vidio prije.

Sledećeg dana podjoh posjetit cicu i mace
vjetar je nosio kisu, lisce zuto i svelo
valjao po mokroj česti, kao da cilim veze
njisuci lagano stabla razgolicene breze.

Mace bijahu tamo, na starom, trosnom pragu
Ociju suznih, setnih, kao da nešto mole
Spustih se lagano do njih, ponudih krilo vjesto
Pogled mi njihov rece da se desilo nešto.

Desilo se u jesen, pa rekoh ima neke veze sa temom.
laxlax
(glumica)
06. novembar 2009. u 23.43
Hvala Veselka, vazda pozdrav! Izgleda da je drustvo u redu za vakcinu ;) lijepa pjesma, jel' ovo iz tvoga pera :)

Jedna lijepa pjesmica i od mene:

http://www.youtube.com/watch?v=cl_e7UW-bz8&feature=related

Sjetih se filma Autumn in New York, romanticna drama sa Richard Gere i Winona Ryder. Jeste da nije najsvjeziji, ali je idealan za jesenju noć.. mora se koja suzica pustiti. Mislim da su oboje odglumili izuzetno dobro.
veselka
07. novembar 2009. u 19.00
Hvala laxi. Iz mog pera istekla jedne davne jesenje veceri. Bijah još dijete, lutah utrtim plocnikom voljenog grada u nadi da će mi nešto za pero zapeti.I zape; cica i mace.Druzili smo se danima, a onda...mace sam odnijela kuci, a cici upalila svijecu.
serbianskywalker
(artist)
10. novembar 2009. u 06.54
Laxi, ovako može pisati samo onaj ko voli Mostar svim srcem...pitam se da li si još uvek tamo da uzivas u onim carima. Ja sam već dugo daleko, dodjem s vremena vreme, gostujem u rodnom gradu..lutam svetom a znam da Mostar vise nikad i nigde neću naći, bar ne onaj kakav pamtim..
Evo nešto od mog zemljaka Santica...i nemoj neko lisce da mi dira:)

LJUBIM LI TE?

Ljubim li te, il' su glasi
Pjesme moje pusta varka?
Ja te ljubim, srpsko čedo,
Iz ljubavi ognja žarka.

Zori, kada jutrom sviće
I purpurni plašt svoj širi;
Lahoriću, kad nestašno
Kroz ružice male piri;

Zvjezdicama, tihom noći
Kad pojezde u visini;
Slavujiću, kada sjetan
Priželjkuje u tišini;

Potočiću, bistrom vrelu,
Neka gorom, doljom glasi;
Čistoj rosi, što krunicu
Mirišljavog cvijeća krasi;

I tičici, kad pjevuši
Vijući se lakim letom; -
Svemu velim da te ljubim
Vjerne duše vatrom svetom.

1887
laxlax
(glumica)
14. novembar 2009. u 21.59
Nisam već odavno u Mostaru, al' ga nosim u srcu i sjecanjima, sa svim dragim licima ... u pravu si, nigdje se Mostar, onakav kakvog pamtimo, ne može naći. Ubijedjena sam da je ta prva svjetlost koja nas dotakne, prvi glasovi, jačina vazduha, ono sto nas nosi kroz zivot i gdje god zivjeli, šta god radili, ništa ne dotice tako, kao ono sto osjetimo po rođenju.

http://www.youtube.com/watch?v=HKMkXEwrknY
laxlax
(glumica)
14. novembar 2009. u 22.07
Lijepo Veselka... sjetih se malih maca koje smo spasavali u jesenjim ili zimskim danima i cuvali u kutijama cipela... a znao je i koji vrabac da se pricuva dok se krilo na oporavi. Jedan je bio posebno malen i drag, pa me je inspirisao da napisem njegovu pricu, koja je objavljena u casopisu... Lasta ili tako nešto - zaboravih :(, sjecam se da se prodavao u trafikama i da me je jedna prijateljica srela i iznenadila sa novostima. Kakva je to bila sreća i ushicenje :)))... a i bila je upravo jesen :)

Jedna lijepa Santiceva:

SJETI ME SE...

Kad ti tajni glasak sjetni
Mirnog sanka trgne slas',
Sjeti me se, cv'jete dragi,
To je moje duše glas.

To je ljubav, što se diže
Sa prestola srca mog,
Pa se moli, da te srećnu
Vječno štiti blagi Bog!

Mostar, 28. oktobra 1895.
veselka
19. novembar 2009. u 08.28
Evo, prava pravcata jesen. Kisa, mokro lisce se lijepi pod nogama, ptice nekako utihle, a oblak se spustio na moja ramena, pa pritisce brate. Čini mi se da hoće iz mene da istjera ona sjecanja na vedro hercegovacko nebo,raspukle sipke sto ih berac nepravedno ostavi na grani, odabirajuci one najzrelije, najzdravije... ali, ne dam ga pa ne dam.
Moja sjecanja su samo moje, i može hiljadu nebesa da me pritisne, ona i dalje ostaju tu gdje jesu. Ni kisa da ih spere, ni vjetar da ih oduva, ne može, jer ja to ne dam. Ne dam da mi ukradu djetinjstvo i mladost iz jesenje ljepote koja postoji samo u mom gradu...i nigdje vise.
Ne dam da mi odnesu zrelo grozdje sruceno u veliku burad, sto ga muskadija s nestrpljenjem ceka da dozri i proba njegove prve kapi opojnog vina...
karabaya
(zabusavam)
18. decembar 2009. u 14.54
Eh a šta bi tek mi rekli koji smo zivjeli u Santicevoj?
laxlax
(glumica)
19. decembar 2009. u 15.56
Hvala Veselka, mnogo lijepo.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Tassel Earrings?
.