Diskusije : Pravoslavlje

 Komentar
Kako prihvatiti bolest kod deteta?
Komunikativna
(Sto mozes danas ne ostavljaj z)
14. septembar 2011. u 04.25

Pomaze Bog braco i sestre,

Već godinu dana mi se dete muci sa fizickom manom koja je propracena bolovima. Idemo na terapije koje pokazuju uspehe ali zbog strukture te bolesti, morace čitav zivot da ide na terapije. Mene, kao majku to jako boli i molim se Bogu da joj olaksa ovaj teret koji će morati da nosi. 

 Kako da tumacim i prihvatim detetovu bolest? Kao kaznu Boziju? Kao ljudsku slabost, genetsku grešku ili šta drugo? U Bibliji piše u Mojsiju  za Boga da pohodi grehe otacke do treceg i četvrtog kolena 

„6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom. 7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.”

Pomozite mi da razumem!

Bog sa nama
Orao
14. septembar 2011. u 06.30
Postovanje i pozdrav svima,
Komunikativna,svi mi vjerujuci mislimo da imamo posebnu Boziju naklonost jer smatramo da smo to zaradili i zasluzili,jer mi nismo kao ostali koji ne vjeruju,psuju kradu i cine druge loše stvari.Međutim,svakog ili skoro svakog od nas strefi neka gadna tragedija ili ga prati cio zivot i ne ostavlja na miru i mi se zbunjeno pitamo šta je sad,šta se desava,jeli me Bog kaznjava,jeli me odbacio i kako da se meni tako šta desi pa ja se molim Bogu i vjerujem?Ali,možda treba da shvatimo da ovde na zemlji nema,,privilegovanih,,i da se svima desavaju loše i dobre stvari,kao sto kisa pada i sunce sija i zlima i dobrima ,tako se sve drugo desava.Cesto se vjerni cude kako bezBozni dobro napreduju,sve im ide na dobro,imaju svega i para i djece i zdravlja i sreće i uspjeha,i pitaju se u sebi kakva je korist sto ja sve ovo cinim i trudim se a ide mi gore ili ništa bolje nego ovima koji ni do čega ne drže.Sve su to logicna razmišljanja ali je nama teško da razumijemo odgovore jer cudni su putevi Gospodnji i koliko je nebo udaljeno od zemlje toliko su naše misli udaljene od Bozijih,kaže pismo.Možda jedan od razloga zašto Bog ne privileguje vjerne je taj da ako bi to ocito radio onda bi se mnogi priklonili vjeri samo radi interesa a ne zato što im je omilila pravda i istina/Bog.Možda Bog na taj način testuje covjeka i njegovu vjeru i odanost,možda pusta da se vidi jeli covjek stabilan i u dobru i u zlu,ili je samo dobar ako mu je dobro,ako mu stvari u zivotu idu dobro,a čim krene loše raspali kritiku prema Bogu i svemu zivom.Osim toga,treba znati da Bog može najveci poraz da prevrati u pobjedu,ono sto mi smatramo za totalnu stetu i ne vidimo ništa sto bi imalo smisla u tome,Bog upotrebljava kao jedinu uspjesnu metodu.Primjera radi,jednom vjerujucem bracnom paru se rodilo djete bez udova,oni su se zgrozili i ostavili ga u bolnici ne zeleci da ga ikad vise vide,onda su se ipak nakon nekog vremena predomislili i odgojili djete,danas taj momak(Nik Vujicic) teski invalid ,kada drzi govore puni dvorane,on ohrabruje druge invalide i uci ljude o Bogu,a po nekoj logici on bi trebao da očajava i place.Tu se vidi primjer kako Bog preokrece poraze u pobjede.Jednostvano,covjek nezna zašto se nesta desava i kako,važno je da se ostane na principima i u vjeri,a i da se covjek samoispituje to i onako i onako.Mi živimo u nesavrsenom i mora se reci bolesnom svijetu,nismo izolovani ni od čega i sasvim je normalno da stradamo zajedno sa svim drugim svijetom.
NYCpriest
(svestenik)
14. septembar 2011. u 08.57
Draga sestro,
Dozvoli mi da u ovoj prilici „testiram” svoju omiljenu izreku: „Hrišćanstvo se jedino može dozivjeti nervnim zavrsecima. Sve drugo je samo lijepa prica!”
I sam nosim taj Krst, pa sam prosao sve faze, od očaja i ljutnje, do zahvalnosti Bogu. Jedini lijek, u situaciji kada „kost tvoje kosti” strada i kada je sav tvoj svijet na putu u sunovrat, jeste vrijeme i pokusaj strpljenja. Vremenom, posmatrajuci i osjecajuci svaki trenutak te unutrasnje borbe sa pitanjima: „Zašto ja?” i „Zbog čega bas meni?”, shvatamo da je bas u tom stradanju naše spasenje, bas u tom bolu sva Bozija ljubav.
Ne, nije fraza! Fraza je kada je sve u redu, kada je sve „potaman”, a mi mislimo da tako treba.
Posmatrajuci svijet oko nas, uvidjamo da je jedini način njegovog funkcionisanja i opstanka - Bozija ljubav. Ako toga nema, ništa ne može da postoji, funkcionise, opstaje. Kao sto ni bez struje tehnika nema svrhe.
Upravo u tome i kroz to moramo sagledati svoj odnos prema Bogu kao Tvorcu i Svedrzitelju i postaviti sebi (da SEBI i to krajnje iskreno) pitanje: A ko sam to ja da bi se svijet vrtio oko mene ili da bi Bog MORAO da obraca paznju na mene i ispunjava moje zelje!?
U tome je početak smirenja, a spasenje i jeste u cinjenici da shvatimo velicinu Boziju i svoju malenkost, a onda to uporedimo sa velicinom ljubavi, jer Bezgranicno Veliki ipak zaviri u prasinu i nalazi tamo nas kao neka beznacajna zrnca!
Kao roditelji (vjerujte govorim iz licnog iskustva) moramo biti krajnje smireni i sigurni u sebe, da bismo mogli vaspitavati djecu i voditi ih kroz zivot. Ne smijemo nikada od njih traziti ono sto sami nismo u stanju da ispunimo.
Tako, moramo ih nauciti da žive sa svojim bolestima, da se nose sa svojim nedostacima, a to možemo jedino ako mi sami to naucimo i sami budemo sposobni da to prihvatimo i u tome nađemosmisao.
Nije lako, još manje je lako to nekome savjetovati, ali ponavljam, moja omiljena izreka je: „Hrišćanstvo se jedino može osjetiti nervnim zavrsecima. Sve drugo je samo lijepa prica!”
Neka Vas Bog blagoslovi svojom bezgranicnom ljubavlju!
NYCpriest
(svestenik)
14. septembar 2011. u 09.06
A to da Gospod pohodi grijehe praotaca...
Zapitajmo se prvo: Šta je to grijeh?, pa ćemo shvatiti šta to Gospod time porucuje.
Za mene je grijeh uvijek bio okretanje lica od Boga, zaboravljanje na Boga, odbacivanje Boga, samoisticanje i potreba da živimo bez Boga. Drugim rijecima: gordost.
Gordost je način zivota, filosofija zivota. Ako tako naucimo svoju djecu, ako oni tako prenesu svojoj djeci, onda je to je već jedan narod, nacija koji živi gordo, narod bezbozan.
Zašto takav narod da uopste ocekuje da Bog nešto učini za njih?
A sva poenta hrišćanstva, nešto cime Crkva zapocinje svoje postojanje u istoriji, traje i zavrsice svoju misiju na Zemlji, jeste poziv na pokajanje. Ako toga nema, sve drugo je besmisleno.
U tom smislu je i moj prethodni post.
Dorpat
(istoricar)
19. septembar 2011. u 16.41
Bog ti pomogao sestro Znaj da sve biva, pa i bolest, po dopuštenju i promislu Božijem. Inače bolest je i vrsta Božijeg blagoslova, jer bolešću se mnoštvo greha briše. Sve opet u korist našega spasenja. Prolistaj Misionarska pisma Svetog vladike Nikolaja i naći ćeš konkretan odgovor na svoje pitanje i utehu.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Tassel Necklaces?
.