Pomaze Bog,

Liturgijska „obnova”. Kako to sada nestvarno i gordo zvuci, gledajuci rezultate nakon kratkog vremena. „Po plodovima ćete ih poznati” je nepogrijesiv savjet samoga Gospoda a plodovi liturgijskih promjena od kojih je sve pocelo vise ukazuju na cicak nego na cvijet.

Koliko su brzoplete i nesmotrene promjene u nacinu Bogosluženja i rijecniku Svete Liturgije narusile ravnotezu između andjela i demona?

Ukoliko ugovor o osiguranju kuce, na primjer, nije pravilno sastavljen,on u slučaju stete vrijedi koliko i papir na kojem je napisan.

Koliko je Bogom inspirisana i rukom svetitelja napisana, peticija za naše grijehove vrijedna pred Gospodom ukoliko je promjenjena i oskrnavljena? Da li smo uopste pokriveni „polisom osiguranja” da se vratim na analogiju?