Kad ljubav postane grijeh

Zbog tebe
sam sisla sa planine
jer ti si volio grad.
Zbog tebe
sam napustila stijene
jer ti si se plasio visine
(a da nikad nijesi ni
otisao u njene vrleti).
Zbog tebe
nijesam odgovorila
na rijeci prosjaka
ocekujuci da ćeš ti uzvratiti sa
„Bog ti pomogao”.
Ali nijesi.
I zgadih se sebi
a time još i obradovah demone.
I sve ti je to bilo malo od mene.
Ili pak previse.

I neko bi me opravdao
ljubavlju.
Nije to bila ljubav
već jedino lukavi udarac
necastivog
tamo gdje sam ostala najslabija.
Udarac meni
da me odvoji od Mene.
I uspio je,
a tebi je i to bilo malo od mene.
Ili pak previse.

***
Sjutra će svanuti Sunce.
Biće i nedjelja
a ja ću umjesto u crkvu
nazad u planinu.
Ispecu se i stijenom,
a ako me neko doceka sa
„Bog ti pomogao”
uzvraticu.
Jer ja vjerujem u Njega.
Jer ja vjerujem da će mi
možda i oprostiti.
Pa možda još i pomogne
da opet pronadjem sebe.
Onu koju sam godinama tražila.
Onu zbog koje sam
zuljala tabane, a dlanove cijepala.
Ali, ocigledno, sve nedovoljno.
Nedovoljno, da bih cijenila
Dobitak
kad ga nadjoh.
Zato ga lako i dadoh.

Oprosti mi, Gospode!