Zaista srpsko Pravoslavlje nije odavno vidjelo burne i emotivne reakcije i podjele od reakcija na reforme, novine i promjene u Svetoj Liturgiji. Sveta Liturgija je ugaoni kamen Svetog Predanja i Pravoslavlja.

Palo mi je na pamet da prosvrljam netom i pogledam da li i kako se rimokatolicka Liturgija mjenjala i mjenja? Ideja iza toga je bila jednostavna: ako je Liturgija organska, ziva ona se mjenja i kod rimokatolika, „kod Pape”, a ako tamo sve stoji e onda je novinar.de u pravu i bjezimo kud koji :)

Fascinantno kako se u rimskoj Crkvi, kao u ogledalu, mogu vidjeti slične ili identicne reakcije mirjana i svestenstva,kao kod nas u SPC. Ukratko: Liturgija se i tamo mjenjala ali se kao poslijedica te prvobitne velike promjene, Vatikana II, se još uvijek mijenja i promjene kao da ne mogu stati? Pandorina kutija je otvorena! Drugo i najvaznije: Promjene u Liturgiji su tamo vodjene u strogo kontrolisanom ambijentu, inicirane od tadasnjeg Pape i imale su unaprijed zacrtan i jasan cilj a nikako nisu pocele na svoju ruku kao gljive poslije kise kao sto je to slučaj kod nas! Cilj reformi je bio povecati aktivno ucesce vjernika u Liturgiji i pogadjate okretanje svestenika prema narodu (strana svijeta nije bitna) je Vatikan II i možda uzvik „papisti, papisti” je posljedica NEZNANJA (neznavenog naroda, vl. Atanasije je u pravu, mada ne kaže da su on i njemu slični reformatori bez pitanja i dozvole za to krivi). Promjene u obje Crkve su reklo bi se posljedica duha vremena - modernog doba: od Hristocentricne i misticne Liturgije ka covjekocentricnoj (?) „user friendly” „transparentnoj” i po mom mišljenju praznijoj Liturgiji novog doba.