Nisam ja niko da ti se obracam osim sto sam samo jedan od onih koji te mole da ih saslusas.
Izdali su te oni koje si drzao za prijatelje. Osudili su te i razapeli oni koji i danas i osuđuju i razapinju. 2000 godina i nije mnogo da bi se pokvareni covjek znatnije promijenio na bolje pa ni ne cudi da nismo odmakli od vremena kakvi smo bili kada si i ti živio sa nama. Isti oni bi te da i danas živis sigurno razapeli kao i u ono vrijeme. Isti su oni i danas samo što se predstavljaju tvojim sljedbenicima. A kada je to dzelat još slavio svoju žrtvu ? Dzelat tada, dzelat sada !

Ostavio si u zadatak apostolima da poducavaju narode, da sire vjeru dobrote, razumijevanja, postenja i slobode.

Krv koju si prolio razapet i smrt koju si im oprostio moleci i samoga Boga da im oprosti jer ne znaju šta cine nije uzaludna samo za mali broj smrtnika. Vecini je tvoja smrt i raspece samo dobro dosla da pred jadnim i nevaznim do gole koze razodjevenim i potlacenim ljudima masuci tvojim imenom haraju ovim jadnim svijetom i prijete macem u tvoje ime javno sijekuci glave svima koji ih ne slusaju.

A vjeruj mi malo je onih koji ih slusaju, jedino sto nemaju nacina da ih se oslobode.
Tvoja žrtva i danas sluzi vecini onih koji te iskreno vole i postuju tvoja uputstva da žive u tebi i sa tobom ali stina je opora i teska jer upravo oni koji ti se klanjaju trpe najvece nepravde i stoicki sve to podnose spremni na žrtvu kakvu si i ti podnio da bi nas iskupio. Nagrada takvima je već hiljadama godina samo tuga i cemer, jad i nesreca sa ukusom zuci.

Lopovi od opljackanih cemernih ljudi grade bogomolje u koje pozivaju te iste opljackane da ti se mole i klanjaju, ironija do bola. Proglasavaju se carevima i kraljevima pijuci ljudsku krv.

Imaš ne svojom voljom i bezbroj „predstavnika” na ovoj prekrasnoj zemlji na kojoj se sve cemernije živi. Sagradili su institucije koje su već hiljadu godina podijeljene i u kojima svako za sebe zavjerenicki dogovara kako u ime sirenja tvojih ideja da sebi obezbijedi sve sto si savjetovao da ne treba ciniti. Upravo oni kuju maceve za svoje pohode u kojima ne prezu da posijeku i svoju rođenu bracu i ne samo da ne prezu već to i sa nerazumljivom radoscu i cine.

Koga si iskupio u ovom svijetu straha, sile, prijetnji, nesigurnosti, smrti, rijeka krvi, miliona izbjeglica, gladi i bijede ? Za koga si tako strasnom smrcu umro ?

Za koga si na Golgoti izdahnuo razapet i zedan sa solju na ranama?

Za manjinu koja te postuje i voli ili za ogroman broj onih koji te uzimaju u usta samo zarad svojih poganih zelja koje na nesrecu ove nesretne zemlje uspjevaju i da ostvare.

Ja ću te postovati i moliti se, cekati i radovati se tvojemu dolasku među nas i patiti cekajuci bas kao i mnogo mojih istomišljenika a svaku nepravdu neću moći vidjeti jer ih je beskonacno mnogo.

Sjedit ću na raskrscu kao sto sam to uvjek i cinio i moliti se za sve koje prolaze i odlaze u bilo kom pravcu svjestan da svaki pravac ma kako da izgleda dobar ili los vode svakog od nas na jedno isto mjesto. U srcu ću sacuvati ljubav koju si mi darovao i kojom sam ljubeci te i sam postao ljubav.