Knjiga Otkrivenja posljednja u Bibliji, viđenje je svetog Jovana apostola koji je piše na ostrvu Patmosu i zaključuje izvještajem o hiljdudišnjem Hristovom carstvu i konačnom pobedom i sudom nad antihristom.
To je knjiga puna simbolike koju mnogi tumače na različite načine. Po nekim bibličarima, svako vrijeme ima svoju Apokalipsu. Ipak, svi se slažu kako da će nepobjedivi Babilon pasti, a religija koja mu služi bit će zgažena tokom buducnosti koju vodi Bog.

Ovim svojim mislima i razmišljanjima o događajima u svijetu uopste, o stanju ljudskog duha u gotovo svim područjima čovekovog djelovanja, od rada do umjetnosti ili sporta, naprimer, ne bih želio nikoga uznemirivati, a isto tako niti nametnuti svoje objašnjenje ili preporuke.
Staro je hrišćansko pravilo Moli i radi. Isto tako kaže i narodna poslovica: Radi kao da ćeš sto godina živjeti, a moli kao da ćeš sutra umrijeti. Nijedan hrišćanin neće odbaciti nikada ova pravila, ljubeći svoj krst koji milošću Božjom nosi kroz život. To dosljedno provođenje hrišćanskih načela naročito je aktualno danas u ovim teškim vremenima. Zašto teškim vremenima?
Živimo u vremenu kada je čovek proniknuo u srž mnogih prirodno-naučnih, tehničkih i inih sadržaja. Toliko je čovek ušao u područja različitih delovanja, da je njegov razum otkrio gotovo sve zakone, i u svemu je postavljen kao upravitelj svega.
Ušao je razum, ali čovečji, a razum Stvoritelja, Velikoga Boga, uopste se ne spominje u mnogim ljudskim istraživanjima. Čovek je zanemario Boga u svomu životu. Odbacio ga je kao nepotrebnog. O duhovnom životu uopste se ne razmišlja. Takva dekadencija duha navlastito je prisutna u umetnosti. Dovoljno je obići malo moderne izložbe u bilo kojoj galeriji. Ili poslušati novija muzicka dela. To više nije smešno. Dapače, žalosno. Tako je eto napredak nauke i tehnike na posredan način uništio stvaralački duh u ljudima.
Najžalosniji napredak industrije ostvaruje se u mnogobrojnim dostignućima najnovijeg arsenala oružja. Tu nema više ni govora o konvencionalnom oružju, već o raketama, atomskim, nuklearnim bombama. Novac se troši na oružje koje će uništiti svijet, a već ubija veliki deo stanovništva, i to onih gladnih dok se goleme svote novca čak sve više i više troše u vojne svrhe. A gladnih je ljudi takođe sve više. Isto tako sve više je onih koji su progonjeni radi pravde, ili zbog ideja koje se ne slažu s idejama vođa ovog svijeta. Njih tješe Hristove riječi: „Blaženi progonjeni radi pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko”.
I tako iz dana u dan. Duhovna i moralna kriza rastu. Mnoge ljude to nažalost ne zabrinjava. Njih zabrinjava samo ekonomska kriza. No i ona je tu. Prisutna je sa svim svojim posledicama. I kako je nevoljni čovek odlučio da olakša svoje tegobno stanje? Evo njegovih zahtjeva: „Dajte nam zabave, i to lude zabave i bez granica. Srušite nam moralne granice, to su hršićanske predrasude”.
A zaboravljaju doba velikih ekonomskih kriza tridesetih godina. Zaboravljaju da je to također bilo vreme ludih zabava i provoda. A samo nekoliko godina kasnije započeo je najkrvaviji rat u ljudskoj istotiji.
Mnogi ljudi danas ne shvaćaju ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze. Uopste ne razmišljaju ozbiljno o mogućnosti izbijanja trećeg svjetskog rata. A što ako do toga dođe?
Rekao sam na početku da ne bih htio nikoga uznemiriti, niti uplašiti ovim razmišljanjem. (Ono je ipak uglavnom subjektivno.) Hrišćanin se ne treba bojati ničega, dok moli i radi. A da naša nada bude postojanija, da ostanemo i dalje vjerni Bogu, a ne pokvarenom svijetu, imamo velikog pomoćnika, Isusa Hristosa.
K' NJemu utecimo i pobjedit ćemo ovaj svijet, pobijedit ćemo Sotonu. Jer sve ono što nam na iskrivljeni način pruža svet, to su đavolske zamke. Gle, Spasitelj obucen u svetlost, petom će mu zgaziti glavu. Stoga se pouzdajemo još više u Hrista, Majku Crkve, koja neka čuva svijet od teških nevolja.

Unatoč svemu, zadnju riječ u istoriji svijeta ima jedini Bog, onaj koji je sve stvorio i održava na životu. Nikakvi ovozemaljski mocnici,vlade,samozvani proroci...itd , ne mogu ni na koji način uticati na sudbinu čovečanstva.
Ostaje ipak činjenica, da je Otkrivenje otvorena knjiga, i da mi zapravo ne znamo što se i koliko od Jovanova viđenja u stvari dogodilo, a što se tek ima dogoditi. Najvažnije je od svega biti u miru s Bogom i s ljudima, pa neka se ruše carstva i svijetovi, onome ko veruje, nada se i ljubi, sve se na kraju okreće na dobro.