I kada je Isusovih učenika bilo samo 12 postojale su podele, ali najveće podele je u hrišćanstvo uneo Savle ili Pavle, koji je direktno odstupio od izvornog Isusovog učenja i oblikovao religiju po svojoj zamisli. Od tada pa do sada nemoguće je nabrojati koliko je raskola bilo, ali yajedničko tim raskolima je želja za vlašću i moći, što nema baš ništa zajedničkog sa hrišćanstvom.

Šta nama bi da zamijenimo našeg boga Svaroga za priču o Isusu. Mora da su nas mnogo tukli dok nismo prešli na hrišćanstvo. Poslije smo se ponovo otkačili od papine vladavine, ali evo ponovo nas stišće da ga priznamo kao vrhovnog zemaljskog boga.

Moja primjedba je da mi nismo došli na Balkan, oduvijek smo tu bili, kao i na drugim prostorima. Veliko prostranstvo smo pokrivali.

Vrhunski naš bog je bio Svarog koji je označavao u stvari kosmos.
Tu je i Perun, Lada, Dažbog, Černobog i Belobog, Vid (Vidovdan je slavljenje boga Vida, a to i dan danas radimo i nema ovo veze sa hrišćanstvom) itd itd.

Naravno da je ova naša mitologija neistražena i gurnuta u drugi plan. Odrekli smo je se da bi prihvatili tuđu. Ali ipak ne napuštamo tako lako ni naše običaje niti vjerovanja stara više hiljada godina. Nije to lako izbrisati iz narodnog pamćenja.