KAKO SE MOŽE ZNATI DA BUBREZI SLABO RADE?

Većina bolesnika koja kreće na dijalizu nije znala da ima bubrežnu bolest, nisu se zbog nje liječili, suočili su se s bubrežnom slabošću tek koji mjesec prije nego je započeto liječenje hemodijalizom ili peritonejskom dijalizom. Kronična bubrežna bolest ne boli, ona tiho oštećuje bubrege i daje znakove tek kad su bubrezi gotovo potpuno „potrošeni”.
Prosječni bolesnik koji kreće na dijalizu ima 66 godina, češće je muškarac, ima prekomjernu tjelesnu težinu, šećernu bolest, povišen krvni tlak i masnoće u krvi, „ali ga to nije puno smetalo, donedavno se je osjećao dobro i pravio planove kako će uživati u zasluženoj mirovini. Vrijednosti šećera u posljednje vrijeme nisu bile osobito visoke. Ima povišen tlak, ali tlak imaju svi u obitelji.”

ZAŠTO BUBREZI PROPADAJU?

Gubitak bubrežne funkcije zbog kojeg se mora doživotno ići na dijalizu ili imati presađen bubreg, najčešće nastaje zbog šećerne bolesti. Ono što se prije zvalo starački dijabetes, blaga šećerna bolest ili dobroćudna šećerna bolest nije nimalo dobroćudno. Trećina bolesnika koji moraju ići na dijalizu da bi preživjeli, izgubili su bubrege zbog šećerne bolesti.

Bubrege (i druge organe) uništava i ona šećerna bolest koja prividno ne izaziva velike poteškoće, kod koje šećer u krvi ne mora biti jako povišen, koja se ne liječi inzulinom, pa čak i ona koja nije liječena tabletama. Dogodi se da se šećerna bolest otkrije istovremo kad i bubrežno zatajenje, a da bolesnik za nju prethodno nije ni znao. To ne znači da šećerne bolesti nije bilo ranije, ali su njeni znakovi bili neprepoznati ili zanemarivani. Da bi šećerna bolest uništila bubrege potrebno je dvadesetak godina.

Dugogodišnji povišen krvni tlak, osobito slabo ili nikako liječen, postepeno oštećuje najmanje krvne žile bubrega i onemogućava da bubrezi rade normalno. Povišen krvni tlak ne izaziva tegobe i ne upozorava bolesnika na potrebno liječenje dok ne napravi trajnu štetu na bubrezima, srcu, mozgu. Zbog toga što je hipertenzija bezbolna, česta i trajna, mnogi zanemare liječenje hipertenzije. Osobito malo osoba provodi upute o zdravom načinu života, što je ključan dio liječenja hipertenzije. Sve je više debelih osoba, a debljina je glavni uzrok povišenog krvnog tlaka. Hipertoničari lijekove počnu redovito uzimati tek kad imaju tegobe zbog oštećenja srca, mozga ili krvnih žila.

Ateroskleroza (sužavanje arterija zbog odlaganja masnoće) uzrok je smanjenog dotoka krvi pa nastaje infarkt srca, moždani udar, puknuće aorte, odumiranje dijelova nogu koje treba amputirati. Sužavanje bubrežnih arterija onemogućava normalan rad bubrega, bubrezi se skvrče i na kraju potpuno zataje. I ova je bubrežna bolest nezamjetna i bezbolna, jedini znak je ponekad pogoršanje dugogoodišnje hipertenzije.

Bubrezi mogu propasti i zbog bolesti kojima su od početka zahvaćeni samo bubrezi. Glomerulonefritis je imunološka bolest koja može izazvati zatajenje bubrega. Policistična bubrežna bolest je najčešća od nasljednih bolesti bubrega. Bubrežni kamenci i prirođeni poremećaji bubrega, osobito udruženi s bakterijskim upalama mogu dovesti do propadanja bubrega.
Šećerna bolest, povišen krvni tlak i ateroskleroza su česte bolesti. U Hrvatskoj šećernu bolest ima svaka deseta odrasla osoba, hipertenziju ih ima 40%, a 52% osoba umire zbog bolesti srca i krvnih žila. Zbog toga zatajenje bubrega najčešće nastaje zbog šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka i ateroskleroze, koje djeluju pojedinačno, ali još češće u iste osobe udruženo.

MOŽE LI SE SPRIJEČITI PROPADANJE BUBREGA?

Ako se oštećenje bubrega otkrije rano, primijenit će se liječenje koje može usporiti, ili zaustaviti dalje oštećenje bubrega, ili čak popraviti štetu. Kronična bubrežna bolest i opasnost gubitka bubrežne funkcije može se otkriti u ranoj fazi pregledom mokraće i krvi. Bjelančevine u mokraći govore o opasnosti pogoršanja rada bubrega, iz kreatinina u krvi izračuna se stupanj postojećeg oštećenja bubrega. Osnovni cilj liječenja je smanjiti propuštanje bjelančevina u mokraću, izborom lijekova za krvni tlak. Bit će primijenjene i sve druge mjere koje čuvaju bubreg.

RIZIK PRERANE SMRTI

Kronična bubrežna bolest nije samo rizik za propadanje bubrega i potrebu liječenja dijalizom. Mnogo je veći rizik prerane smrti u bolesnika koji imaju smanjen rad bubrega i bjelančevine u mokraći. Bolest bubrega pogoršava bolesti krvnih žila, srca i mozga, smanjuje kvalitetu života (nakon infarkta, moždanog udara, amputacije) i povećava rizik smrti za više od 10 puta.

ČIJI SE BUBREZI MORAJU PROVJERAVATI?

Osobe s poznatom bubrežnom bolešću zahtijevaju redovito liječenje i kontrolu.
Sve osobe sa šećernom bolešću, hipertenzijom, osobe čiji srodnici su liječeni dijalizom i osobe s bolestima srca i krvnih žila trebaju provjeru urina i krvi da se utvrdi stanje bubrega.