.
Glasnice su mišićno vezivne tvorbe prekrivene sluznicom koje se pomiču u medijalnu liniju, a pod djelovanjem strujei tlaka zraka iz dušnika istodobno vibriraju. Tako dolazi do stvaranja glasa. Vibriranje glasnica također je složen mehanizam, a same glasnice vrlo su osjetljive. I najmanje oštećenje ili poremećaj u području glasnica može dovesti do poremećaja glasa, tzv. promuklosti. Osobnost glasa, koju određuju visina, jačina, boja i raspon glasa je nešto što nas razlikuje jedne od drugih, a među ostalim svojstveno je svakoj osobi. Na stvaranje osobnosti glasa utječe građa različitih struktura kao što su glasnice, grkljan u cijelosti, građa nosne i usne šupljine i ždrijela, kapacitet pluća, građa prsnog koša, vrata itd.
Promuklost je poremećaj glasa koji označuje svako odstupanje od njegovih normalnih obilježja, visine i intenziteta. Obično je uzrokovana organskim promjenama na grkljanu, ali i funkcionalnim. Postoji nekoliko razloga zašto do toga dolazi. Govorimo li o akutnoj (iznenadnoj i kratkotrajnoj) promuklosti, ona je obično vezana za akutna stanja, tj. upalne bolesti u području grkljana ili cijeloga dišnog trakta, a često je uzrokovana virusima, ali može biti posljedica i bakterijskih upala i nekih alergijskih stanja. Promuklost tada nije jedini simptom i obično je praćena drugim elementima upale. Traje kraće vrijeme i obično prolazi nakon odgovarajuće terapije. Traje li promuklost dulje vrijeme, nekoliko tjedana ili mjeseci pa i godina, riječ je o kroničnom procesu.
Prema medicinskoj podjeli, promuklost se dijeli se na primarneorganske i funkcionalne promuklosti te sekundarneorganske i funkcionalne promuklosti. Promuklosti nastaje i kao posljedica različitih organskih promjena na glasnicama. To znači da na glasnicama postoje promjene na sluznici, vezivnom dijelu ili mišićima glasnica ili čak na cijelom grkljanu ili okolnim strukturama.Kao što je to gotovo uvijek u medicini, oblici bolesti mogu biti zloćudni ili dobroćudni.
Kod dugotrajne promuklosti, najčešći razlog je kronični laringitis ili kronična upala sluznice grkljana osobito kada su promjene izrazite u području glasnica. To su promjene koje obično nastaju kao posljedica kronične iritacije grkljana nekim štetnim čimbenicima iz našeg okoliša (npr. dimom cigarete, onečišćenim zrakom, prašinom, izloženosti kemikalijama i plinovima (profesionalno), kod kronične konzumacije alkohola ili kod trajne, česte upotrebe glasa i glasnica (također profesionalno) ili kod glasnoga, dugotrajnog govorenja te pogrešne upotrebe glasa. Takva vrsta upale češća u osoba koje dišu isključivo na usta zbog dugogodišnje opstrukcije nosa ili čestih upala u području gornjih ili donjih dišnih putova kao i kod osoba koje dugotrajno kašlju zbog astme, bronhitisa, kroničnih upala sinusa ili mandula. Predisponirajući čimbenici za razvoj te bolesti mogu biti i neke druge kronične bolesti (anemije, bolesti jetre i bubrega). Kronična upala grkljana bolest je odraslih, češće se pojavljuje kod muškaraca nego kod žena, no nalazimo je i u djece iako rjeđe, a tada je obično povezana s kroničnim upalnim bolestima donjih dišnih putova ili nekim drugim kroničnim bolestima. Od svih bolesti grkljana kronični laringitis je sigurno najčešća, dobroćudna bolest koja se može učinkovito liječiti pa i izliječiti ako promjene nisu ireverzibilne, a to znatno ovisi i o nama i našem načinu života te izbjegavanju već spomenutih štetnih čimbenika. Kronični laringitis je bolest koja može imati različite oblike, tj. promjene na grkljanu, a neke od njih su trajne. Treba naglasiti da ako čovjek ima teški kronični laringitis, a i dalje je izložen egzogenim štetnim utjecajima, bolest može postupno prijeći u maligni oblik pa su pravodobna dijagnoza i liječenje vrlo važni.
Od ostalih dobroćudnih promjena koje mogu dovesti do promuklosti su kronični edem glasnica koji se češće nalazi kod starijih ženskih osoba koje puše, a glas takvih osoba je obično dubok i hrapav. Postoje i neka mišljenja da se ta bolest ipak ne može dovesti u vezu s pušenjem. Liječenje kroničnog edema je kirurško, a bolest obično ne prelazi u zloćudni oblik.
Sljedeće dobroćudne promjene na glasnicama koje mogu dovesti do promuklosti su zadebljanja glasnica ili izrasline na glasnicama koja patohistološki mogu odgovarati vokalnim čvorićima ili polipima ili papilomima, a mogu se pojaviti na jednoj ili obje glasnice te mogu biti različitih veličina i oblika. Oni, osim poremećaja glasa, nekada mogu poremetiti i disanje. Liječe se uglavnom operativno različitim kirurškim metodama.
Polipi glasnica najčešća su benigna tvorevina na glasnicama i češće se pojavljuje kod muškaraca pedesetih godina. Posljedica su kronične iritacije glasnica bilo upalama bilo mehaničkim iritacijama. Iako su polipi benigni, obvezno je njihovo kirurško odstranjenje jer u podlozi ponekad može biti maligna bolest koja će se moći dokazati jedino patohistološki (mikroskopski).
Vokalni čvorići ili noduli obično se pojavljuju na tipičnim mjestima na glasnicama. Posljedica su dugotrajnoga mehaničkog podražaja glasnica i najčešće se pojavljuju kod muške djece u dobi između 5 i 12 godina i kod ljudi koji se profesionalno bave pjevanjem: operni pjevači, govornici, ljudi koji i inače puno govore, a nepravilno se koriste glasovnim aparatom, tj. pogrešno upotrebljavaju glas itd. Vokalni čvorići u djece najčešće spontano regrediraju do puberteta pa nisu veći problem i nije ih potrebno kirurški odstranjivati. No u određenog broja djece nestankom vokalnih čvorića razvija se na tim mjestima kronična promjena koja dovodi do trajne promuklosti u odrasloj dobi koja se teško liječi.
Papilomi su izrasline na glasnicama uzrokovane virusima koji su u velikom postotku skloni recidivima tj. ponavljanju i često se teško i dugotrajno liječi. Papilomi rijetko prelaze u maligne oblike bolesti, ali kod djece, osobito vrlo male, papilomi u području grkljana veliki su terapijski problem više zbog stalnih recidiva i poteškoća disanja nego zbog same promuklosti.
Keratoze, hiperkeratoze ili leukoplakije glasnica promjenesu na sluznici glasnica koje također dovode do promuklosti, a kroz dulje vrijeme mogu dovesti do maligne alteracije. To su promjene koje također mogu biti posljedica kronične iritacije grkljana već spomenutim štetnim utjecajima. Često uzrok promuklosti može biti i tzv. hipertrofija ventrikularnih nabora (tj. zadebljanje struktura grkljana iznad glasnica), a može nastati kao posljedica različitih organskih ili funkcionalnih promjena na grkljanu. Sljedeći uzrok može biti kontaktni ulkus, promjena na glasnicama koja je obično posljedica nekoliko rizičnih čimbenika, a to su pušenje, onečišćen zrak, pojačan refluks kiseloga želučanog sadržaja, glasna i pogrešna upotreba glasa itd. Iako je to uglavnom bolest muškaraca, može se pojaviti i u žena i ne prelazi u maligne oblike.
Hormonska disfonija ili poremećaj glasa posljedica su glasovnih obilježja spola i dobi, svakodnevna su i normalna pojava. Tako razlikujemo ženski i muški glas. Isto tako nam je poznat utjecaj muških spolnih hormona na glas dječaka koji u pubertetu prelazi u odrasli muški glas koji je često promukao. Utjecaj tih hormona postoji i kod žena, ali je znatno manji zbog drugačije građe grkljana.
Prema svemu spomenutome može se zaključiti da su većina promjena na glasnicama dobroćudne bolesti, ali mogu maligno alterirati. Upravo zbog toga naglašavamo da su dobroćudne izrasline na grkljanu rjeđe od zloćudnih te da oko 80% tumora grkljana jesu maligni tumori. Zato je svaka izraslina na grkljanu sumnjiva dok se mikroskopski ne dokaže suprotno. Ovu rečenicu mi liječnici shvaćamo iznimno ozbiljno pa mislim da bi je i laici trebali tako shvatiti. Što to znači?
To znači da se maksimalno trebamo čuvati egzogenih štetnih čimbenika na koje možemo utjecati (pušenje, pretjerana konzumacija alkohola...). Također, svaka promuklost koja traje dulje od tri mjeseca pa i manje ne smije se shvatiti olako već se mora potražiti otorinolaringološki pregled, osobito ako je riječ o pušaču ili o osobi koja konzumira veće količine alkohola.
Kada govorimo o malignim oblicima bolesti koje invadiraju grkljan i uzrokuju promuklost, moramo naglasiti da je tu najčešće riječ o karcinomima iako postoje i mnogo rjeđi, drugi oblici malignih bolesti.
Karcinomi grkljana mogu nastati primarno na glasnicama i u vrlo ranoj fazi svoga rasta uzrokovati promuklost, ali isto tako, nažalost, promuklost se može pojaviti i kao prvi simptom vrlo opsežnih tumora okolnih struktura grkljana koji su se s vremenom proširili i na glasnice. Tada je riječ o vrlo visokim stadijima tumora, tj. o bolesti s lošom prognozom za bolesnika. Karcinom grkljana razmjerno je čest i čini oko 1 do 2% svih karcinoma u čovjeka. Iako nije nikada u potpunosti znanstveno dokazana etiologija te bolesti, mnoga istraživanja govore u prilog tome da su češći kod muškaraca, osobito pušača ili onih koji konzumiraju velike količine alkohola ili, što je najgore, to dvoje zajedno. Genetska predispozicija i naslijeđe također mogu imati utjecaja na razvoj te bolesti.
Liječenje je uspješno ako se karcinom otkrije u ranoj fazi bolesti, a ako je stadij bolesti viši, mogućnost izlječenja sve je manja. U liječenju se primjenjuju operativni zahvati, radioterapija, kemoterapija i drugi oblici liječenja. Ako se karcinom nije znatno proširio i moguće je provesti operativno liječenje, to obično zahtijeva manje ili veće odstranjenje dijelova grkljana i okolnih struktura ili potpuno odstranjenje cijelog grkljana uz dodatne operativne zahvate odstranjenja limfnih struktura na vratu.
Odstrane li se dijelovi grkljana, to će tijekom oporavka pacijenta i poslije dovesti do trajne promuklosti jer više neće postojati normalne strukture koje sudjeluju u proizvodnji glasa, ali glas će ipak postojati što je za takvog pacijenta iznimno bitno. Kompenzacijskim mehanizmima čovjek će ponovno stvoriti glas koji će biti grublji, hrapaviji, promukao, što znači da promuklost može biti i posljedica operativnih zahvata koji su bili neizbježivi da bi se čovjeku spasio život. Odstrani li se grkljan potpuno, glas se više nema gdje proizvoditi. To je izrazito mutilirajuće za pacijenta i uz sve teškoće koje pacijentu donosi sama bolest, nemogućnost proizvodnje glasa teško se odražava na psihički i emotivni čovjekov status. No i takvi ljudi koji nemaju grkljan mogu dugotrajnim rehabilitacijskim metodama ponovno proizvesti neku vrstu glasa. Iako smo počeli pisati o lakšim bolestima i završili s vrlo teškim i po život opasnim, mi otorinolaringolozi možemo samo zaključiti da su bolesti naša stvarnost, a ne ono što piše samo u knjigama. Mi se svakodnevno susrećemo s problemom prekasno otkrivenih malignih bolesti grkljana koje nažalost zahvaćaju sve dobne skupine, osim djece.
Zato je kod svake dugotrajne promuklosti važno učiniti otorinolaringološki pregled koji će nam i bez drugih dijagnostičkih metoda biti koristan u ranoj dijagnostici malignih bolesti, ali isto tako i pravodobnom liječenju benignih bolesti ove regije.

Na osnovu vaseg opisa nije moguće zakljuciti o kakvom ostecenju glasnica se radi. Potrebno je da osobu pregleda Larigolog jer su u pitanju brojne strukture koje mogu biti ostecene. Kako ga u mjestu gdje živite nama, to trebate dobiti uputu od svog ljekara da vas uputi u Beograd na pregled. Laringolog će poslije pregleda znati koje strukture laringsa su ostecene i dali je moguće nešto operativno promeniti.
Ništa vise se ne moze reci.
Sve