Liposukcija je metoda kojom se pomoću negativnog tlaka – aspiracijom trajno odstranjuje potkoženo masno tkivo. Zahvat se izvodi specijalnim metalnim kanilama koje u tijelo ulaze kroz male incizije od 5 do 6 mm. Kanile su spojene s izvorom negativnog tlaka.

Kao izvor negativnog tlaka služi vakuum-aparat, a za manje liposukcije koristi se negativni tlak koje se postiže u šprici za usisavanje i koja je spojena na kanilu. Ovaj način omogućava, kod zahtjevnijih liposukcija, veću manualnu pokretljivost kirurga, jer nema plastičnog crijeva koje je spoj kanile i vakuum-aparata, što umanjuje mogućnost manipulacije samom kanilom. Na samim počecima liposukcije kao operacijske tehnike za uklanjanje suvišnog masnog tkiva, isisavanje se izvodilo bez posebne pripreme. To je bila tzv. «suha» liposukcija. Razvojem ove tehnike došlo se do hidroliposukcije. Ta, pak, tehnika uključuje ubrizgavanje specijalne otopine u masno tkivo radi njegova razbijanja kao i da se vakuumom ne otkidaju komadići masnog tkiva, već da se isisava gusta žuta masa. S obzirom na sve lijekove koji se nalaze u ovoj tekućini, smanjilo se krvarenje i poslijeoperacijski bolovi. Kasnije dolazi do upotrebe ultrazvučnog prijeoperacijskog razbijanja masnog tkiva, a u posljednje vrijeme i kod isisavanja s «pneumatskim» kanilama koje pri kretanju kroz tkivo izazivaju vibracije. No ove dvije zadnje metode nisu našle širu primjenu.

Danas u svijetu prevladava hidroliposukcija kao najraširenija metoda. Recepture za tekućinu koja se ubrizgava prije operacije u masno tkivo ponešto se razlikuju, a najbolje je da svaki kirurg izabere ono što mu najviše odgovara, odnosno što je u njegovoj praksi dalo najveći rezultat. Sonda na koju je prikopčan negativni tlak preko aparata ili u otvorenoj šprici primjerenog kapaciteta, kreće se kroz masno tkivo, dok druga ruka operatera kontrolira taj prolaz, tj. Ide li on kroz željeni sloj. Na ovaj način najprije kanila na svome putu razbija masno tkivo, a zatim ga vakuum izvlači kroz tijelo kanile. Tkivo se izbuši metalnim kanilama u svim smjerovima kao sir ili spužva, uz uklanjanje masnog tkiva. Sve su kanile na svome vrhu tupe, odnosno imaju zaobljenje vrhove da ne bi oštro prodirale kroz tkivo i tako ga oštetile, a ne vrhovima se nalaze otvori kroz koje se usisava odnosno isisava razbijena mast. Klasična liposukcija podrazumijeva isisavanje masnog tkiva iz dubokog lamelarnog sloja. Za razliku od ove metode, posljednjih se godina intenzivno razvija i primjenjuje tzv. Površinska liposukcija, koja uz pomoć finih kanila male debljine tretira površinski – areolarni sloj masnog tkiva. Kombinacija duboke i površinske liposukcije može dati izvanredan učinak u skulpturiranju tijela. Da bi konačan rezultat bio što bolji, u poslijeoperacijskom razdoblju nužno je nositi kompresivni steznik preko regija koje su obrađene. Tako će tkivo sa svojim fibroznim procesima zacijeliti u željenom obliku koji se nastojao postići liposukcijom.

Današnjim načinom života, opterećenim nedovoljnim kretanjem te gotovo u pravilu prekomjernom prehranom, stvara se, uz nasljedni čimbenik, veliki problem prekomjerne tjelesne težine. Dijete koje se primjenjuju obično ne dovode do nestanka promjernih masnih naslaga na tim dijelovima tijela ili, ako nije došlo do kompletne pretilosti, nakupilo se masno tkivo samo na nekim mjestima. Ta mjesta nazivamo predlekcijskim mjestima za nakupljanje masnog tkiva. To su : podbradak, gornji i donji dio trbušne stijenke, struk, vanjska strana bedara, unutrašnja strana bedara i koljenja kod žena, a na trbušnoj stijenci kod muškaraca. Obično je kod muškaraca uz nakupljanje na trbušnoj stijenci i pojačano nakupljanje u predjelu dojki.

Bez obzira na dijete, kozmetičke tretmane ili vježbe, na tim se mjestima ovim standardnim postupcima neće značajnije i trajno popraviti lokalni nalaz. Jedino metodom liposukcije trajno se odstranjuje takav višak masnog tkiva.

Liposukcijom se ne rješava problem prekomjerne tjelesne težine – pretilosti, ali pacijenti nakon obavljanje operacije u načelu smanjuju unos hrane, jer imaju manju potrebu za hranom nego prije kirurškog zahvata. Tako dolazi do poslijeoperacijskog mršavljenja.

Potkožni sloj masnog tkiva prožet je mrežom fibroznih vlakana i septa koji čine tzv. Površinsku fasciju (superficijalni fascijalni sistem SFS). Ova površinska fascija odvaja areolarni sloj masnog tkiva od lameralnog sloja. Areolarni sloj se nalazi neposredno ispod površine kože, znači subdermalno i proteže se po cijelom tijelu. To je tanak sloj koji se sastoji od okomito postavljenih masnih lobula. Lamelarni sloj masnog tkiva nalazi se ispod površinske fascije, odnosno između nje i mišićne ovojnice. Taj se sloj sastoji od velikih masnih stanica i prisutan je samo u određenim regijama na tijelu (predilekcijska mjesta). Debljina ovog sloja se povećava i kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom može biti i deset puta veći nego kod osoba normalne težine. Istodobno, aerolarni sloj ne povećava se više od dva puta. Celulit je pošast modernog doba i uglavnom napada žene jer one imaju dvostruko više masnog tkiva nego muškarci (25 posto kod žena i 12 posto kod muškaraca od ukupne tjelesne težine). Vezivno tkivo se zgusne i blokira masno tkivo koje onda organizam ne može iskoristiti. Zarobljena je i tekućina pa nastaje edem. Pojavljuje se već u pubertetu. Uhvatimo li kožu među prste, dobivamo učinak narančine kore. Javlja se na bokovima prema koljenima, stražnjici, čak i nadlaktici. U kasnijim stadijima može izazvati i bolove, ponajviše na pritisak. Ta koža je osjetljivija na hladnoću. Stvaranjem čvorića vezivnog tkiva provodi se pritisak na krvne žile i smanjuje opskrba krvlju, a koža gubi na elasticitetu. Različite su gradacije od ostanka udubine nakon pritiska, izgleda narančine kore do bolnih živaca. Jake redukcijske dijete dovode do pojačanog lučenja adrenalina u organizmu, što pospješuje receptore na masnim stanicama koji sprečavaju njihovu razgradnju. Upravo zbog ovog fenomena ne dolazi do mršavljenja na onim dijelovima gdje je to najpotrebnije.

Posljednjih desetak godina liposukcija je kao kirurška metoda postala sastavnim dijelom postupaka estetske korekcije gotov svih dijelova tijela. Stoga se izvodi, ne samo na već opisanim predilekcijskim mjestima na kojima je pojačano nakupljanje masnog tkiva tipično za žene ili muškarce, već gotovo svugdje gdje se želi postići primjerenija estetska forma. Tako se kod žena sve češće liposukcija izvodi i na dojkama, nadlakticama, na leđima obično više postrance prema rukama, na stražnjici i potkoljenicama.

Dob za operaciju : Nakon 18 godina života.

lipo je za ljude koji nemaju zelju da promene način zivota i navike koje su ih takvim i napravile, zato i posle „procedure” oni će i dalje biti nesretni i, pitanje je samo vremena, ponovo debeli.

u jednoj operaciji ne sme da se ide vise od 4,5 kilograma po severnoamerickim standardima (optimalno 4)