Dominantan obrazac na radnim mjestima svedske srednje klase (malo je drukcije po fabrikama i sličnim mjestima gdje se „odmara” radnicka klasa) je mahom protokolarna diplomatija i samocenzura. Ja imam uglavnom pozitivna iskustva sa sefovima, mada sam većinom izbjegavao da ih uopste imam. Ali nekad se mora, takav je poso. Desile su mi se i direktne konfrontacije, gdje je na mene od strane vise instance nasrnuto siledzijski (verbalno nasilje) na šta sam mahinalno odgovorio istom mjerom, ali to je bilo u posebnom kontekstu i na kraju se, na obostrano zadovoljstvo, konstatovalo da mir i kompromis nemaju alternativu. Ukratko receno, puno zavisi od prirode i karaktera posla na kojem se radi a takođe i od atmosfere na radnom mjestu, koju u mnogome kreira sef. Ali i od toga kakav je covjek po prirodi. Neko voli da ima stalnog dirigenta ili da je prijatelj sa sefom. Ja lično preferiram umjereno-neformalne odnose sa sefovima jer su nam interesi ipak u sukobu (sef ima budzet a ja volim sve sto vole mladi) a najviše mi pasu mjesta gdje imam veliku samostalnost (i ne vjerujem da sam bas poseban u tome:) i gdje mi niko ne dise za vrat, tad sam i najzdraviji za svoju okolinu. Los sam sluga a zao gospodar;)

Evo da se i ja malo pozalim ali ozbiljno meni se desila jedna nevjerovatna situacija, da li je sada to ’sudar kultura’ ili nešto drugo ne znam.
Radila sam i prije sa svedjanima i sa drugim nacijama ali ovo mi se prvi put desilo, nešto kao losa americka komedija, samo sto ti nije ni malo smijesno kada je tvoj zivot u pitanju.
Dobijem ja posao daleko ispod mojih kvalifikacija, nije sad da se zalim znam da mi doseljenici moramo biti zahvalni na svemu ne daj boze da nismo;-), i tu ti rade neke curice jedna mala ono totalno luda, mislim nisam zlobna nego je mala na tabletama od 11 godine pokusala izvrsiti samoubistvo jedno 3 puta do sada, ali hajde kažem ja šta ćeš boze moj jadna. Ova druga nema pojma o zivotu ima jedno 20 poena datavetenskap i jedno 15 i po poena knjizevnost i oan ti tu nešto kao glavna coordinator pazi molim te, svi znaju da se puca sa svima redom pa se penje i po njima a bogami i po ljestvici karijere, ali hajde eto i to sam pokusala ignorisati. Ali eto sve su one nešto kao bile super prema meni, to sam ja samo mislila pokazalo se kasnije. A sada spektakl, sefica, jedna seljancica, pokondirena tikva dosla iz jedne rupe negdje na sjeveru i doselila se u Stokholm veliki grad, pa je sva nešto nervozna i agresivna i iznad svih, valjda zbog kompleksa šta li. Kada sam ja pocela sve su se one nešto unervozile, ko ja sam jedina imala iskustva i znala par jezika vise od njih (na ovom poslu jako bitno). A ja na početku radila kao luda, jer normalno bila sam sva sretna da dobijem posao pa sam htjela da pokazem da mi ništa nije teško. Tako dobiejm pohvalu glavne sefice, sefice moje sefice koja mi kaže da je vise nego zadovoljna sa mnom, a ja sva sretna. E onda sve krenu ovako, prvo me sefica zvala da porazgovara sa mnom da sam ja previse ambiciozna i da previse radim, stime ’sterssam’ moje kolege. Ja ne mogu usima da vjerujem, reko možeš ti to meni na papir da stavis pa da mogu neki bolji posao da tražim. Ali eto i to prođe, ja nastavih da radim.
Poslije toga bili su upitanju neki papiri i prevodi koje smo radili sada smo mi jadne samo neke od nas sjedile i to rucno brojale stranice za prevod, ono boze sacuvaj ko u srednjem vjeku sjedi olovka i papir i broji , jedan dva tri plus četiri i tako dalje. I jedan dan kažem ti ja sefici boze zar ne bi IT-odjel mogao napraviti neki program da ovo automatski racuna pa da ne moramo gubiti dane i dane da ovo rucno radimo. Kad ti sefica poludi nemas ti tu šta misliti nije to tvoj posao to ja odlucujem ma zapjenila, ja opet ne mogu da vjerujem. Kad ne prođe ni mjesec dana kad ti sefica i ona mala fufica koju spomenu prije eto zajedno sa IT-odjelom napravise program za automatsko racunanje stranica po mojim idejama. I ta ti mala još bi promovisana do IT-odjela valjda zbog tih 20 poena datavetenskap ili šta možda je bila dobra na ’oralnom’ ispitu . I još posle toga čujem da je ona mala na tabletema sve iza mojih ledja pricala sefici i ovoj šta sam ja radila šta sam rekla, a ona ti je srala da izvines o sefici najviše a ja to nisam ni rijeci nikome rekla jer me ne zanima, mislim znam da ljudi vole o sefovima da pricaju. Ja sva u soku odem do moje sefice i sve istresem, ona nije mogla da vjeruje šta joj govorim kako se usudjujem, tako da je ona poslije sve pokusala da mi daju otkaz, ali avaj nisu bas svi glupi. Glavna sefica, takođe njena sefica inače Spanjolka, nije luda zna da radim ko masina, premjesti mene na drugi odjel. I tu mi je pravo super, ljudi super posao mnogo bolji interesantniji, eto barem nešto dobro da izadje iz ovoga. A ona stara sefica ne može da vjeruje da su mene ostavili, pa kako to da se ne postuje njena naredba da me odpuste.
Eto napisa se ja, cijela novela. Možda će mi sad biti lakse ko ono posle posttraumatskog dozivljaja.
Ali jedno sam naucila, nedaj boze da si bolji ili znaš vise zgazi ćete, i još nikad ne vjeruj prijatnim nasmijanim facama, pazi se nozeva iza ledja.
Eto dragi moji nadam se da mozete šta nauciti iz mog neprijatnog iskustva.

Hahahahaha, jesi lud. Rekao mu hladno ja ne volim belaja :-), kako si to preveo?
Znam, znam sve je zivot ali eto covjek se uvijek iznenadi ljudskoj pokvarenosti i niskosti, a sve iza takoh sladkih glavica i lijepih naivnih plavih okica koje se sve smjeskaju.
Dobro sam prošla, mogla sam na 'debat' zavrsiti da pricam o sudarima kulturne vrste.