Svijet pun osuđenika na osamu

Veče se stislo na pločnicima
koji odaju život bijednika u velikim,
staklnim kupatilima.
Slamka je upala u stisak davljenika
a ja držim zaleđenu cigaretu
na sasušenim usnama
kao da na ovom svijetu nema dovoljno osuđenika na osamu.

I koraci, koraci jasno odaju namjere korisnika,
no korisnici su i dobri kakvi su oni koji koriste,
ne bih sad o vrstama i podvrstama,
dovoljno je zaćutati
da bi se ispred nas,nagi,
pojavili svi oni koji su zalutali iz koristoljublja.

Moja se sjenka pretvorila u veče
a ja u doušnika koji istražuje kvalitet piva;
U staklenom kupatilu na devetom spratu
voda teče;
Žene koje se dugo i pažljivo kupaju
pretenduju da obole od viška ljepote,
dok ja otkrivam bartendera
koji već deset godina sipa vise pjene no piva
u zamagljene krigle.

A veče, veče se stislo na pločnicima,
Lagao sam kada rekoh da su bijednici
korisnici staklenh kupatila,
Ja sam bijednik,
davljenik upao u slamku
koja zaleđena gori na nekim sasušenim usnama.
Ovaj svijet je pun osuđenika na osamu!

Zašto si lagao ljubavi moja
iza paravana staklenog kupatila upita me ona
koja je pretenzije pretvorila u stvarnost
i ja ostavih bartendera trčeći u lift
koji je blokirao na trećem spratu
kao da na ovom svijetu nema dovoljno osuđenika na osamu.

B.R.