Antitela na štitnu žlezdu:
Kod autoimunih bolesti štitne žlijezde, imuni sistem „pogreškom” proizvodi antitijela protiv tkiva štitne žlijezde. Kada se u krvi izmjere visoki nivoi autoantitijela štitnjače, to često dovodi do velike nesigurnosti. U principu, mogu se razlikovati dvije različite situacije: hronični imunološki tiroiditis i Gravesova bolest. Mješoviti oblici se rijetko javljaju.

TPO antitijela i antitijela na tireoglobulin
Kod hroničnog imunološkog tiroiditisa, imunološki sistem „pogreškom” proizvodi antitijela protiv tireperoksidaze (TPO-Ab) i tireoglobulina (Tg-Ab, ponekad i TAK). U početku se obrazac pojačane upalne reakcije u tkivu štitne žlijezde može otkriti samo ultrazvukom, a tek kasnije – često tek nakon mnogo godina – otkriva se povećan nivo antitijela u krvi. Tada može proći još mnogo godina, čak i decenija, dok funkcija štitne žlijezde ne dođe do poremećaja. Povišeni titri TPO ili Tg antitijela sami po sebi ne zahtijevaju liječenje. Tek kada dođe do promjene u funkciji štitne žlijezde - a to može potrajati mnogo godina - mogu se pojaviti simptomi.

TPO antitijela (TPO Abs)
TPO antitijela mogu se vrlo često otkriti u krvi, a povremeno se nalaze i kod zdravih ljudi. Kod kroničnog imunološkog tireoiditisa TPO antitijela su obično značajno povećana nakon određene faze bolesti i mogu doseći vrijednosti do 1.000 IU/ml ili, ovisno o metodi određivanja, čak 3.000 IU/ml. Antitela ostaju visoka godinama i često ponovo opadaju nakon decenija. Oni su važni za postavljanje dijagnoze, ali imaju vrlo ograničenu ulogu u praćenju napretka poznatog kroničnog imunološkog tiroiditisa. To znači da nivo TPO antitijela ne može reći ništa tačno o tome kako se Hashimoto bolest razvija.

Antitijela na tireoglobulin (Tg-Ab, TAK)
Tg antitijela su također često povišena kod kroničnog imunološkog tiroiditisa i također mogu dostići vrlo visoke razine u krvi. Povećanje samo tireoglobulinskih antitijela nije neuobičajeno, posebno kod nodularnih i preoblikovanih štitnih žlijezda. Kao i kod TPO antitela, ona mogu ostati povišena decenijama i dostići veoma visoke nivoe.

Antitijela na tireoglobulin su važna kod pacijenata sa karcinomom štitnjače koji su bili podvrgnuti operaciji i terapiji radiojodom. U ovoj specifičnoj situaciji, nivo tireoglobulina u krvi može se koristiti kao tumorski marker. Antitijela na tireoglobulin mogu uticati na nivo tireoglobulina u krvi i moraju se uzeti u obzir pri tumačenju tumorskog markera tireoglobulina.

Antitijela na TSH receptor (TRAK)
Antitijela protiv antitijela na TSH receptor (TRAK) igraju glavnu ulogu u razvoju Gravesove bolesti. To dovodi do razvoja upale u štitnoj žlijezdi i povećane proizvodnje hormona štitnjače. To dovodi do prekomjerne aktivnosti štitne žlijezde. Ovdje je situacija malo složenija. Postoje stimulirajuća i rijetko blokirajuća antitijela na TSH receptor koja se ne mogu razlikovati korištenjem konvencionalnih metoda određivanja. Za razliku od druga dva tiroidna autoantitijela, nivo antitijela na TSH receptor daje indikaciju aktivnosti Gravesove bolesti i pomaže u predviđanju toka bolesti.

Povišeni titri TRAK-a vezuju se ne samo za tkivo štitnjače, već i za druga tkiva u tijelu: ako to uzrokuje upalnu reakciju u mišićima i vezivnom tkivu iza oka, to se naziva „endokrina orbitopatija” ili „Basedowove naočale” . Antitijela na TSH receptor također mogu uzrokovati lokalno ograničenu inflamatornu reakciju na vezivnom tkivu ispred potkoljenice u potkoljenici: „pretibijalni miksedem”.

Niži nivoi antitela
Nemojte biti uznemireni: kao što je već spomenuto, povišeni TPO-Ab ili Tg-Ab per se ne moraju biti tretirani. Element u tragovima selen može smanjiti povišene titre antitijela i usporiti napredovanje autoimune bolesti. Najbolje je da na sljedećem pregledu u ordinaciji za štitnjaču u Beču razgovarate s našim stručnjacima o tome da li je liječenje potrebno u vašoj konkretnoj situaciji.

https://www.schilddruesenpraxis.at/lexikon/antikoerper.html