Alergija se može dobiti u bilo kom dobu od prve do sto prve godine. Moja cerka ima elergiju i ona ne smije jesti svinjetinu, ribu, pasulj, ljuto, alkohol. Ali to je samo dok koristi kremu za elergije. Koji su kod vas simptomi?

Ima jedan travar u Makedoniji (Bitola) koji pravi kreme za svrab i crvenilo i 100% prolazi. Zao mi je ali broj telefona sam imala na kutijici od kreme i djeca su mi pocjepala. Ako bi broj telefona nasla/dobila rado bi ti dala. Volila bi ti pomoći, jer znam šta su elergije i sama sam elergicna na polen.

http://www.gaps.me/preview/?page_id=344

Načela dr. Campbell-McBride omogućuju uspješan pristup za liječenje pacijenata pogođenim alergijama. Alergije na hranu su izvor neprekidnog stresa za imunosni sustav. Ne manifestiraju se samo u vidu dispepsije, bolova u trbuhu i promjena u funkciji crijeva, nego mogu rezultirati i čitavim spektrom nelokalnih simptoma kao što su glavobolje, bolovi zglobova i ekcemi.

Prilikom rođenja djeteta, ono prima majčinu floru prolaskom kroz porođajni kanal. Ako majka već ima povijest uzimanja antibiotika ili kontracepcije i loše probavno zdravlje, njezina će flora vrlo vjerojatno biti nezdrava. Ukoliko ne doji dijete, crijevna će flora djeteta biti nadalje ugrožena. Kod djeteta će obično nastati probavni problemi kao što su grčevi, nadimanje, proljev, zatvor, teškoće s hranjenjem, oštećenja crijeva i neishranjenost veoma rano u životu i bit će kao tipično - pogođeno ALERGIJAMA. Dijete će vjerojatno imati česte upale uha, a zbog liječenja antibioticima stanje će biti samo gore.

Loša bakterijska flora i probava srž su ozbiljnih zdravstvenih problema. Kad se djeca rode s neravnotežom crijevnih bakterija ili crijevnim disbiozama, ona su sklona oslabljenom imunosnom sustavu i podložna su bolestima. Dr. Campbell-McBride iznosi na svjetlo duboke Hipokratove teze da: „Sve bolesti počinju u crijevima”, i onu oca moderne psihijatrije, francuskog psihijatra Phillipea Pinela, koji je rekao: „Primarno sjedište ludila je područje želuca i crijeva.”

Dijete ili odrasli na prehrani bogatoj teško probavljivim ugljikohidratima kao što su žitarice i industrijska hrana nastavit će poticati stanje crijevne disbioze koja je u podlozi svega. Dr. Campbell-McBride tvrdi da će osobe s oštećenom crijevnom florom upravo čeznuti za onom hranom koja podržava razvoj nezdravih bakterija, sve do isključivanja i odbijanja druge hrane.

Dr. Campbell-McBride je zabilježila da mnogi problemi s crijevnom florom počinju s neprirodnim množenjem gljivice, Candide albicans. Ovo se obično događa kad tijelo ne proizvodi dovoljno kloridne kiseline da razbije bjelančevine u peptide prije ulaska u tanko crijevo. Kad u tanko crijevo uđe nedovoljno probavljena hrana, gušterača na taj način ne dobiva signal za otpuštanje dovoljne količine sokova gušterače. Budući da osobama s GAPS-om nedostaje zdrava bakterijska flora, nedostatna im je i proizvodnja enzima zvanih peptidaze. Ove enzime uobičajeno proizvode enterociti na mikrovilima tankog crijeva i oni dalje razbijaju bjelančevine i ugljikohidrate u hranjive tvari koje se mogu iskoristiti. Kad je posrijedi loša flora, sluznica probavnog trakta postaje također oštećena i razvija se sindrom propusnosti crijeva.

No što se u stvari događa u crijevu da može poremetiti kemiju mozga? Neprobavljeni ugljikohidrati, slaba probava i brojčana nadmoć Candide rezultiraju proizvodnjom etanola i acetaldehida, što može imati teške posljedice na kemiju mozga i razvoj.

Osim slabljenja želučane kiseline i enzima gušterače, neki od učinaka produžene prisutnosti alkohola zbog brojčane prevlasti Candide u tijelu uključuju oštećenje sluznice crijeva i rezultirajuću oslabljenu apsorpiju; nedostatke nutrijenata; stres na imunosni sustav; oštećenja jetre; nakupljanje toksina, starih neurotransmitera i hormona koji mogu uzrokovati nenormalno ponašanje; mentalna retardacija, gubitak pamćenja i omamljenost.

I mnogi drugi toksini i bakterije se zbog loše probave rutinski mogu naći u uzorcima stolice pacijenata s GAPS-om od kojih mnoge proizvode neurotoksine koji mogu imati za posljedicu autistično ponašanje.

Koja su dakle rješenja da se loša probava preokrene u takvu koja će omogućiti lijepo napredovanje pacijenta? Dr. Campbell-McBride naglašava važnost nutritivno bogatog plana prehrane koja će biti sasvim lišena žitarica ali i mlječnih proizvoda u početku a koja će pružati visoko kvalitetno, organski uzgojeno meso, perad, ribu, orašaste plodove, jaja—osobito sirove žumanjke—kuhano povrće siromašno škrobom, svježe voće, juhe od kosti, tradicionalnu fermentiranu (ukiseljenu) hranu i obilje tradicionalnih masnoća. Preporuča dodatke ulja jetre bakalara, riblje ulje, probranih enzima, dodatak želučane kiseline i probiotike kako bi se želudac oslobodio bakterija koje se množe i kako bi se mogla razviti zdrava crijevna flora.

Dr. Campbell-McBride se usredotočuje na uklanjanje namirnica koje hrane prekomjeran rast Candide, stvaraju peptide slične morfinima ili stvaraju alergijski odgovor a to je prehrana bez žitarica, šećera i konvencionalnih mlječnih proizvoda. Nakon što se crijevna flora popravi, preporuča uvođenje jogurta iz kućne radinosti i to postupno a potom i sira. Kad se jednom želučana kiselina normalizira i razvije zdrava crijevna flora, namirnice bogate hranjivim tvarima zamijene one siromašne, probavni sustav ozdravi a probava popravi, tada će nastupiti napredak u mentalnom i tjelesnom zdravlju.

Njezin je savjet čim prije krenuti s ovim koracima kako bi uspjeh bio izvjesniji. Ona je svjesna poteškoća koje imaju roditelji kada krenu s promjenama u prehrani malog djeteta, i na veoma obziran način nudi metodu kako potaknuti uzimanje novih namirnica određenim načinima nagrađivanja. Ona doduše ne pokriva izazove promjene prehrane kod adolescenata ili odraslih no uvjereni smo da njene informacije mogu biti pomoć za liječnike, roditelje, prijatelje i osobe koje skrbe za bolesne kako bi bolje shvatili nužnost da pomognu svojim pacijentima i svojim najdražima i da uvedu u čim većoj mjeri plan prehrane koji savjetuje. U svakom slučaju, potpuno je jasno da je najbolje vrijeme za uvođenje preporuka dr. Campbell-McBride dok je dijete još veoma maleno, kako bi se tako na najmanju moguću mjeru svela šteta uzrokovana disbiotskom florom i psihosocijalne posljedice zbog nenormalnog ponašanja koje prati neurotoksične učinke za mozak.

Prema dr. Campbell-McBride, bezglutenska prehrana koja se obično prepisuje djeci s autizmom obično ne dovodi do poboljšanja, budući da su namirnice bez glutena koje se mogu naći na tržištu samo još jedan oblik siromašne hrane-smeća „junk food” koja potiče rast kandide i doprinosi nastanku loše probave.

Iako dr. Campbell-McBride ukazuje na probleme s mlijekom, ona se ne osvrće na razliku između pasteriziranog mlijeka i sirovog mlijeka krava sa zelene paše. Mnogi su roditelji otkrili kako sirovo mlijeko uvelike ublažuje simptome autizma kod njihove djece. Uz to, ona preporuča zamjenu brašna mljevenim orašastim plodovima ali ne spominje postupak namakanja koji orašaste plodove čini probavljivijima.

Knjiga sadrži i predivan odjeljak s receptima a iza toga je i dio s detaljno objašnjenim važnim dodacima prehrani. Na kraju svoje knjige, dr. Campbell-McBride naglašava značaj prirodnog pristupa liječenju infekcija uha i zatvora.

Iako se bit rada dr. Campbell-McBride odnosi na korelaciju između probavnih tegoba i poremećaja mozga, teškoća s učenjem i mentalnih bolesti, ne smijemo podcijeniti vjerojatnost da su ovi isti probavni poremećaji sama srž eksponencijalnog porasta degenerativnih bolesti zapadnog svijeta. Očito nam je potreban pomak paradigme kad se radi o uzrocima i liječenju naših tegoba. Dr. Campbell-McBride pruža izvrsnu polazišnu točku.

Ovaj je članak objavljen u tromjesečnom časopisu koji izdaje Zaklada Weston A. Price – Wise Traditions in Food, Farming and the Healing Arts, Jesen 2007.

Preuzeto sa http://dev.westonaprice.org/translations/croatian/2125-gut-and-psychology-syndrome-review-croatian-translat...

Detaljni program prehrane doktorice Campbell McBride - GAPS diet.

http://www.gaps.me/preview/?page_id=344

Autor knjige Sindrom crijeva i psihologije (GAPS): Prirodni tretman za autizam, dispraksiju, ADD, ADHD, disleksiju, depresiju i shizofreniju je dr. med. Natasha Campbell-McBride, Medinform, 2004.

Simba ja sam uvjek za alternativnu medicinu. A da od travara nema ništa to možeš da pricas u svoje ime. O travaru kojeg sam spominjala gospodji/gospodjici imala sam samo dobre namjere, jer kremu koju je dao mom djetetu za dva dana joj je promjenio zivot dok doktori u Australiji joj čak ni dijagnozu nisu mogli ustanoviti.

Ima stara izreka „davljenik se fata za slamcicu” tako je u zivotu. Treba pokusati sve i poslusati svakoga a uraditi onako kako covjek mislil da mu najbolje odgovara.

Iskreno se nadam da će nešto od savjeta pomoći plavomcveticu, želim joj brz oporavak. Pozz!

Ne postoje zdrave zitarice (cereals). Zašto za dorucak moraju da se jedu zitarice? Zitarice su zdrave jedino za kompanije koje ih prave jer kutija pahuljica koju mi platimo, na primer, $3.99 njih kosta 10 CENTI zajedno sa reklamom i pakovanjem!

Moderne zitarice ili pahuljice su izmislila braca Kellogg, pripadnici adventisticke crkve, krajem 19. veka. Njihov prvi proizvod su bile pahuljice za mentalno obolele u sanatorijumu koji su vodili adventisti. Kad su shvatili da je to prilika za ogromnu zaradu krenuli su u masovnu proizvodnju. Naravno, reklamirali su svoje proizvode kao zdrave. Tako je nastala cuvena Kellog kompanija, a sve ostale posle nje su samo kopije.

Šta fali dobrim starim jajima, mesu, siru, jogurtu, povrcu koje su ljudi jeli za dorucak vekovima i pre pojave „zdravih” zitarica?

Enzimi koje preporucuje Dr. Campbell-McBride:

http://www.shop.gapsdiet.com/category.sc;jsessionid=097954263039F88B5AD2FD622802EF16.qscstrfrnt04?c ategoryId=5

Sasa, bas u tome je problem. Zitarice, kao „brz ugljeni hidrat”, se varenjem pretvaraju u glukozu koja naglo dize insulin u krvi. Kada nivo glukoze opadne, zahvaljujuci insulinu, za 2-3 sata opet osecamo „vuciju” glad. Opet jedemo nešto od testa ili secera i ciklus se ponavlja.

Postajemo rezistentni na insulin. Više ne tolerisemo ugljene hidrate i oni se pretvaraju u masne naslage i talože na telu, a što više imamo masnoće na telu to smo više rezistentni na insulin. Što smo više rezistentni na insulin to manje hranljivih sastojaka ulazi u naše celije što znači da ostajemo gladni iako jedemo, pa onda jedemo još više ugljenih hidrata koje ne podnosimo. I to je taj začarani krug.

Stanje stalno povisenog insulina u krvi nije zdravo i dovodi do gojaznosti i raznih modernih bolesti kao sto su dijabetes, oboljenje pankreasa, ostecenje krvnih sudova, srcana oboljenja, povisen holesterol, itd, itd.