od 1970 od kada pratim kosarku kod nas jedino se kicha povukao ne vreme - moka, mirza, praja, srećko, vilfan ... su saranili mnogo vise lokalnih igrača nego par stranaca koji su po našim klubovima. trenutno nasu kosarku ne pratim i ne znam da li još postoji neki limit „za strance”, ranije je bilo 2 igrača i toliko. igrom slučaja sedeo sam u upravi radnickog sa crvenog krsta i sve sto mogu da kažem je da je JAKO JAKO teško da se namaknu pare i da svi budu zadovoljni. svako trazi svoje, od cistacice pa do ljudi na vrhu. konkretno KK radnicki, rvacki klub, parterna gimnstika ... je bila izdržavana od rukometnog kluba. kako? pa doveli su cecu kitic iz mostara i zenski rukomet je progledao. bile su sampionke godinama za redom i „puna sala puno para”- prosto.
skoro sam bio kuci i svratio sam do kluba i naletim na momira kecamana. otisli smo do sale za treninge ... pa to je kao da si u mladjem kamenom dobu. rvaci a nemaju strunjace, kosarkaski klub a nemaju lopte ... lično sam kupio 5 najboljih kosarkaskih lopti koje su mogle da se nadju u gradu, usao u salu, ostavio ih i izasao napolje.
vreme romantike je odavno prošlo.
p.s. za ljude koji ne znaju ko je momir kecman:
http://tinyurl.com/5rgn7ft