Pobjeda nad Litvanijom a i čitavo prvenstvo je pokazalo nekoliko stvari.
Prvo da se ovdje konstantno provaljuju velike grupe diskutanata koji sanjaju o velikim suterima tipa Bodiroge i Djordjevica, jer ova ekipa je protiv Litvanije odrzala sutersku kliniku nevidjenu dugi niz godina(2002)zadnjih 3 minuta utakmice. Teodosic, Velickovic, Tepic, Bjelica u nizu jedno 8 trojki bez promasenog suta.
Teodosic je bek koji ima sansu da nadmasi Djordjevica u svemu. Kada je najkriticnije najviše pruza. Ima pobjednicki mentalitet i jaja da uradi sve sto je potrebno da se dodje do pobjede. Sa dvadeset godina je poceo da igra za veliki klub i uci od najboljih. Neće biti ratova i blokada, ali tu nisu ni Divac and Co. U svakom slučaju biće zanimljivo posmatrati njegov razvoj.

Bicepsi, tricepsi, listovi, debeli vratovi a mrsave noge sa uzebljenjem ili bez njega teorije padaju u vodu. Kosarka se igra prvenstveno glavom, kosarkaski fundamenti su presudni a lagana rucica ili ti vrhovi prstiju zavrsavaju skoro svaki napad. Kada su ove tri stvari zadovoljene postoji četvrti faktor koji se zove strast i zelja da pobjedis, da napredujes, da iskoracis na veću stepenicu.

Evo šta Cutura kaže na tu temu : „to je bio period kad nam nije smetalo cijeli dan ostati u dvorani i raditi, upijali smo sve, i košarkaški fundamenti ušli su nam u krv toliko da bih i u tri ujutro, direktno iz kreveta, mogao odmah igrati košarku. Onda je sve išlo malo pomalo, za trenera je došao Moka Slavnić, nas četiri-pet juniora ušlo je u prvu momčad, bila je smjena generacija i nije bilo pritiska. Vjerojatno mi je najdraži dio karijere ona sezona kad smo osvojili prvi Kup prvaka. Znaš onaj osjećaj kad uđeš u nešto nepoznato i nemaš predodžbu o tome što će se događati... Sa svakom pobjedom raste samopouzdanje, dobiješ utakmicu i misliš ”oho, pa mogu ja to...„. Dođe Barcelona na Gripe, jedan od kandidata za europsku titulu, i mi ih dobijemo. Opa! I tako iz utakmice u utakmicu. Tu se Božo Maljković probijao kao trener, ali i profesor Nikolić je imao svoju ulogu, znao je pozvati sa strane pa dati neku sugestiju. Na taktičkom planu smo bili ispred svih, jutarnji su treninzi bili obrana i fizika, a popodnevni taktika i šut.”

A evo šta kaže o Kukocu : „Kakav neugodan tip: duge ruke, ”kontra gard„, čita igru, predviđa poteze i sve radi s neviđenom lakoćom i lepršavošću koja suparnika natjera da se ždere zato što se toliko muči pokušavajući raditi te iste stvari... Bio je jedan od onih koji mogu biti u kategoriji najboljeg igrača utakmice, a da im u rubrici ”poeni„ stoji broj 2. Sve je radnje radio i uz to je bio maksimalno nesebičan. Jednom smo igrali neki Yu All Star u Sarajevu, prvi i posljednji, nismo bili podijeljeni na Istok i Zapad, bilo bi nezgodno, nego pomiješani. Dopalo me da igram s Kukočem i ubacio sam dvadesetak poena, a da ne znam ni kako ni kad. Bilo je dovoljno prošetati po reketu, lopte su same stizale.”

Ovih nekoliko pasosa je opisalo čitavu kosarkasku filozofiju kako se postaje od dobrog vrhunski igrac od dobre ekipe evropski i svjetski prvak. Generacije poslije svjetskog prvenstva 2002 su izgubljene negdje između i osim Krstica i možda Milicica (ako se sabere u glavi u ovoj sezoni) ne treba apsolutno nikoga pozivati ko nije ucestvovao na svjetskim i evropskim prvenstvima u mladjim kategorija kada smo smo u jednoj godini osvojili sve što se osvojiti može u mladjim selekcijama. Oni su buducnost i sansa da se vratimo na vrh svjetske kosarke. A tamo se nećemo vratiti igrajuci kosarku kao NBA ameri ili spanci. Vratit ćemo se samo našim stilom, kreativnoscu, drskoscu, zeljom i istrajnim radom na kosarkaskim elementima koji su stvorili nasu skolu kosarke koja se izdigla iznad svih drugih. Naravno treba pratiti i inovacije drugih, ali ne pokusavati kopirati bilo koga.

A diletanti koji osporavaju Dudu zaista ne zasluzuju neki poseban komentar osim da moraju razumjeti da u sportu nepogresivih nema u svim situacijama. U ovome momentu za nas nisu važne pojedinacne utakmice, igrači ili dogadjaji. Važno je kuda ide nasa kosarka. Kao brod na pucini koji plovi u odredjenom pravcu. Gdje će stici ne zavisi od kretanja bilo kojeg putnika na palubi (istok, zapad, sjever, jug) već gdje je kapetan broda okrenuo kormilo.