Raspisan u Sarajevu konkurs za TV spikera. Javi se jedan momak, ruzan, ruzan ko lopov. Javio se drugi, muca. Javio se treci, neki Hercegovac, pjeva kad govori, naglasak nikakav. Javio se četvrti: lafcina, govori odlično, izgleda odlično, oblaci se odlično, strane jezike zna odlično, ali na svaku drugu riječ namiguje na jedno oko.

Kažu njemu clanovi komisije za izbor:
„Pa znate ovo je konkurs za TV spikera, da je za radio bilo bi sve o.k. ali bi na TV bilo vrlo nezgodno ako biste se vi pojavili u TV dnevniku i rekli tako namigujuci na primjer slijedece recenice:
- dinar postaje konvertibilan,
- radnicima i penzionerima se povecavaju primanja.
Znate svi bi mislili da se vi sprdate sa tako ozbiljnim temama.”

„A nije to ništa strasno, to meni odmah prestane čim jedan plivadon popijem!”
„Imate li vi kod sebe plivadon, mozete li nam to odmah pokazati?”

„Imam, kako da nemam”. Zavuce momak ruku u jedan dzep izvadi prezervativ, u drugi dzep izvadi prezervativ, u treci dzep isto, u četvrti isto, u peti, sesti, sedmi, osmi, deveti, deseti, u jedanaestom dzepu nadje plivadon popi ga i namah presta namigivat.

Komisija mu odmah saopšti: „Na osnovu svega mi zakljucujemo da ste vi najbolji kandidat i mi ćemo vas primiti na to radno mjesto ali molimo vas da nam kazete sto će vam toliki prezervativi?”

„Ma to mi uvijek dadnu u apoteci kad dodjem, tražim plivadon i namignem!”