Štefek je silno želio motor i već dugo vremena tražio je
nešto ali nije imao sreće da nađe primjerak kakav bi htio.
Ipak, jednog dana naletio je na Harleya s natpisom „prodaje se”.

Motor je izgledao čak bolje od novog u trgovini iako je imao
već deset godina. Sjajio se i bio je odlično očuvan.
Istog trena donio je odluku i kupio ga, a na kraju je još upitao
prodavatelja kako mu je uspjelo održati ga u tako dobrom stanju
sve ove godine.

„Vrlo jednostavno. Kada imaš motor vani a sprema se kiša,
namaži kromirane dijelove vazelinom. To ga štiti od posljedica
vlage” , odvrati mu prodavatelj i pokloni mu još i kutiju vazelina.

Te iste večeri njegova djevojka Barica pozvala ga je na večeru
k njenim roditeljima.

Naravno, do njih su se odvezli na tek kupljenom motoru.

„Nešto ti moram reći o mojim roditeljima prije nego uđeš.
Za vrijeme večere mi ne razgovaramo.

Tko prvi progovori, mora poslije oprati suđe.”

„Razumijem, nema problema”, odgovori Štefek i uđu u kuću.

Kad su ušli, Štefeka je šokirao pogled na hrpu prljavog
suđa usred dnevne sobe.

U kuhinji opazi još jednu hrpu prljavog suđa. Suđa je bilo
čak i na stepenicama, u hodniku, svuda dokle je pogled dosizao,
gomile neopranog suđa.

Konačno su zajedno sjeli za večeru i jasno, nitko nije
progovorio ni riječi.

Kad su tako u tišini večerali, Štefek odluči iskoristiti
situaciju.

Nagne se k Barici i poljubi je.

Nitko nije rekao ni riječi, pa se Štefek nagne malo niže i
počne joj ljubiti grudi.


Još uvijek se nitko nije javio. Štefek ustane, strga odjeću s
Barice, Baricu baci na stol i poseksa pred njenim roditeljima.

Djevojka je bila sva izvan sebe, njezin otac blijed a majka
prestrašena dok je Štefek opet mirno sjeo za stol. Još uvijek
nitko nije ništa rekao.

Štefek pogleda Baričinu majku i pomisli: „Stvarno dobro izgleda
za svoje godine!”

Zgrabi i nju, nagne je preko stola i navali na nju u raznim
pozama.

Barica je pobijesnila, ocu ide para na uši, ali još uvijek
nitko nije ni zucnuo.

Iznenada vani počne sijevati, grmiti i padati kiša.

Štefek se sjeti svog motora, brzo ustane i iz džepa izvuče
kutiju s vazelinom.

Istog trena skoči i Baričin otac, odmakne se od stola i
poviče:
„ Dosta! Dosta! Ja bum opral suđe!”