Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen
na šank.
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeći, nogama
koje u
ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, prosto po
svemu, može se
reći, stereotipni Eros-Bosančeros.
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena. Po vanjštini bi
se reklo
da su generacija. Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista
godina
proizvodnje, teško je reći, ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobro
izgleda.
Kako bi samo rado pričao s njom... Ali šta da joj kažem?? Tako
sam prokleto
stidljiv i svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam
samo
gluposti.. Hm.. Znam!! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na
prvi
pogle d. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijaće me i izvaliti neki od
ženskih fazona
na tu temu. Možda da joj pošaljem piće, a ostatak će doći
sam po sebi. Pih,
baš sam smotan.
U tom trenutku žena ustaje i odlazi.
- jebi ga... Stvar se sama od sebe riješila. Baš sam smotan.
Kako mi
fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo
nešto mljeti.
Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi može biti, da me odbije ili
da pristane?!
Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom
slučaju umro
od sreće. Nej se. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi
sve probleme
ova lijepa žena donijela...
Par minuta poslije, žena se vraća i sjeda za isti stol.
- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo
određeni jedno za drugo! Sad ću joj prići. Valjda ispričam
nešto
interesantno!Sad ili nikad! Eksira svoj dupli pelinkovac da se
okuraži, provuče ruku kroz
kosu, uvuče stomak, ispravi leđa, lagano odšeta do stola za
kojim lijepa žena
sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
'Jes' ti to pišala, a?!'