Napisa mi jedan blizak prijatelj neki dan da diskusija film nije „ Dear Diary”.
Baš sam se nasmijao tome, znam da zna koliko je u pravu.
Ajd ono, ako može da i ja jednu stranicu ispišem ljudima s kojima sve ovo vrijeme drugujem.
Izmiče i ova godina, kao i svaka druga.
Mogu se samo nadati da će slijedeća biti bolja. Kao i za svaku godinu.
Meni teška bila.
Što se tiče porodice - sjajna, jedino me selidba od nekih skoro 4 hiljade kilometara opet pomjerila s mjesta...ostalo je kako treba. Bar među nama.
Nego eto...sva ta promjena sredine, tj u početku nagovještaj toga..pa na dalje. Novi ljudi, novi posao, novi kurton. Prema svakom samo u rukavicama, nemoj da me dirate, molim.
Onda Ratko Mladić.
Kako kome, mene to zabole, i još boli kao ne znam šta.
Možda i izgubih malo kompas od tada. Usavršavao sam se u net raspravama koje veze sa životom nemaju. Sve me je boljelo.
I boli.
Yebi ga...ko je kriv, ne znam, ako je iko. Možda niko. Možda se vrijeme vratilo da naplati nešto svoje. Ili bar uzme bakšiš. Nema niđe za džabe, pa ni kod babe, jel tako Vocko?

Uglavnom, uvrijedi me to vrijeme. I ljudi u njemu. I ja vrijeme i te iste ljude.
Gadnim riječima.
Ajd što je to samo bilo gadno izgovoreno, neg sam pizdio kao da sam opet na Poljanicama, ime koje vama ništa ne znači...kao da je bila opet ona noć kada je Grahovljaka izginulo ravno 108...bar za koliko se zna.
Mnogi nisu nikada sahranjeni.

Što li ovo pisah? Eto, ne znam.
Učinio mi se Dragi Moj Dnevnik.

Možda i jeste. Toliko godina ovdje pišeš ljudima..da to možda i jest neki dnevnik.
Nek oprosti onaj koga sam uvrijedio.
Ako može.
Iz srca je ovo.
Ko ne može...nek se yebe.
I ovo je iz srca.

Srećna vam Nova Godina...da Bog da bolja bila nego svaka do sad.

Srban