Emocija estetike
Babette
(office mite)
2011-10-19 05:05 AM
Logika naracije u Grinavejevim filmovima je na prvi pogled bizarna, ali naravno, već posle prvih nekoliko kadrova oplemenjenim bojama i dramatikom, namece se kao najlogicnija i najprihvatljivija za ideju pricanja price preko filmskog platna. Grinavej će nas navesti da se unesemo u pricu kao da se radi o slikarskom platnu i da iz nje izvlacimo impresije koje ostaju izvan same price. To je dobro. Price su, od kako je sveta i veka, uvek iste. Nasa percepcija o njima se, međutim, menja.
Zato danas imamo delo kao sto je cuveni „Kuvar, lopov, njegova žena i njen ljubavnik”.
Prica je, naravno, sasvim banalna, ako se svede na sustinu. Žena je umorna od dosadnog i napornog muza, koji je uz to i veliki smutljivac. Svakodnevni rituali ( u ovom konkretnom slučaju, patina omrazena kolotecina odvija se u jednom restoranu) ukljucuju nekolicinu drugih ljudi sa kojima bracni par stupa u interakciju. Između ostalog, tu je prodavac knjiga koji i sam svakodnevno obeduje na tom mestu i koji će ženi postati strasni, nezni ljubavnik
Svaki Grinavejev film je mali intelektualni izazov, ali „Kuvar…” je svakako njegov najpoznatiji i najsire prihvacen film. Jednostavno, njegova estetika funkcionise do savrsenstva i to je skoro neodoljivo za gledaoca, ona ga preplavljuje, obavija i muci, jer kao i bolni falset koji promice kroz mnoge scene kao secivo kroz meso, tako i boje u kadrovima i sami dijalozi dodiruju nasa čula na najosetljivijim mestima. Parada pijanstva i kica, u ovom slučaju parada provokacija, okrutnosti i teatralnosti, s jedne strane i duboko skrivena osecajnost koja ne pronalazi svoje mesto u tom hladnom i grotesknom svetu.
Vizuelna struktura filma, nakicena i barokna, opcinjava svojim kaleidoskopskim poigravanjima i čini dubljim dozivljaj otudjenosti i definisanosti licnosti u prostoru. Georgina, neverna supruga, kreće se od kuhinje do kupatila, od sale za rucavanje do samrtno turobnog zadnjeg dvorista, i boja njene odece menja se u skladu s ambijentom, tako da cela prica dobija bajkovitu koprenu sve do tragicnog, mada i dalje grotesknog (jedno ne iskljucuje drugo, naprotiv) finala. Sve te vizuelne igrarije zapravo su snažne metafore, i svaka prostorija prosto odise, zbog tih boja i ambijenta, sopstvenim dahom. Kuhinja je zelena, topla i ziva, na primer, nakrcana mrtvim zivotnim formama, povrcem vocem, mesom, tako zasicena time da izaziva mucninu, dok je sala za rucavanje crvena… mesto gde će se ispoljiti strast, u pozitivnom i negativnom smeru. Georgina će imati devicanski belu haljinu kad udje u besprekorno kupatilo. Tu je ceka ljubavnik, koji će joj dati osecanja i fizicko zadovoljstvo. Belo je bezgresno. Ipak, ona je preljubnica. Koliko skrivenih poruka !!
Svaka od ovih nabrojanih boja, a ima ich još,plava, i naravno, muzevljeva crna, nose gomilu poruka, skrivenih, neskrivenih, direktnih i opskurnih, aluzije i sugestije, i ko voli, može njima da se bavi godinama.
Ko je spreman samo da pogleda film i da uziva u njemu, naći će zabavu u visprenim dijalozima, u neocekivanim obrtima i tragicnoj dramatici price. Ima mesta za sve. Živeo Peter!