eve marki, na brzinu, uz pesnichku slobodu.
Sedam je suzica u more teklo. daleko
Makar je jednog dana I uplovilo u neko
Onda tjesh znati shaljem ti ljoobaf preko njih
Ovdena skrusheno stojim I pishem ti ovaj stih
Usamljen ki stranac na obalu
Ne trpim vishe ovu osamu
Iz dana u dan ovaj svet je siv
I voletju te ptichice moja dok sam ziv
(nekako mi lepshe zvuchi da je ptichica nego da je orlushina, mimo rime mislim)
Al ptichica davno vetj je odletela
I sobom moje srdce je odnela
I to je razlog shto se ja s’g patim
(o’sh I ti jednom za markija ‘vako pato?)
Kako da syebi patnje skratim?
Dajte mi predlog ako boga znate
Il’ bakinu atresu ako l’ je imate
Pred njezine skute iznenada da banem
Pa da mi opet sunce svane
Napishi barem dva-tri recha
(bako)
Moli te ovaj juznosrpski techa
(a volim te samo tako)
ps. nadam se, samo da posle ovoga netju imati pesnichko veche sas bakinog djentlmena.
pps. u nadi da tje napishesh neki redak
poklanjam ti ove moderne samuraje. ne pishu dodushe u haiku metrici, ali su dovoljno ljubavni bash po tvom ukusu. (nadam se)
http://www.youtube.com/watch?v=fSlFZ6eiNM8&feature=topvideos
juh! yebo te! ki poboljshana verzija U2! zvonjava djitri