News
Sports
Celebrity
Lifestyle
Forums
Cooking
Classifieds
Forums
:
Banja Luka
+1 / -1
0
Najmlađa srpska zemlja zavjet građana
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:42 PM
Najmlađa srpska zemlja zavjet građana
Autor: Slađana Gajić
ponedjeljak, 09 januar 2012 20:44
Služenjem arhijerejske liturgije i slavskim obredom u Sabornom hramu Hrista Spasitelja, dodjelom odlikovanja i svečanom akademijom juče je u Banjoj Luci obilježeno 20 godina postojanja Republike Srpske i krsna slava - Sveti arhiđakon Stefan.
Tokom služenja liturgije njegova svetost patrijarh srpski Irinej čestitajući Dan Republike Srpske i krsnu slavu građanima Republike Srpske rekao je da je Srpska najnovija srpska država i mlada država, kao što je bio mlad i Sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan.
- Danas RS svedoči veri pravoslavnoj i svetom imenu srpskom. Neka Gospod blagoslovi one koji vode sprski narod, jer to nije lako u ovim teškim vremenima. Neka je blagoslovljena RS – srpska država i narod koji zna šta je red, zakon i poredak - poručio je partrijarh Irinej u besjedi.
Patrijarh Irinej je podsjetio da se istovremeno slave tri velika događaja - rođenje Hristovo, praznik Svetog Stefana, prvog arhiđakona i stradalnika za crkvu Hristovu i praznik Republike Srpske.
- Nema naroda kao što je srpski koji ima toliko svetaca, mučenika i prepodobnika, koji su potvrdili sveto ime naroda i pravoslavnu veru - rekao je patrijarh.
Govoreći o žrtvi koju je dao sveti Stefan u ime vjere i svjedočeći za Hrista, patrijarh je naglasio da narodu na ovim prostorima ne treba mnogo govoriti o mučeništvu, jer je i sam mnogo propatio i dao veliku žrtvu kao pravoslavni hrišćani.
Patrijarh je istakao i mnoge napore i trud koji je učinio narod na ovim prostorima podižući mnoge hramove.
Nakon liturgije patrijarh je obavio obred osveštenja slavskog žita i lomljenja slavskog kolača.
U lomljenju slavskog kolača učestvovali su predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine, Igor Radojičić, premijer, Aleksandar Džombić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, Nikola Špirić, te Njegovo kraljevsko visočanstvo princ Aleksandar Karađorđević.
Prilikom dolaska u prvu posjetu Banjoj Luci, patrijarha Irineja dočekali su mnogi građani, koji su organizovali dvoredni špalir. U svetoj liturgiji sasluživalo je više vladika, sveštenika i đakona Srpske pravoslavne crkve.
Po završetku liturgije nebom iznad Banje Luke kružili su helikopteri noseći poruku „Srećan Dan Republiko!”
Predsjednik, Milorad Dodik, rekao je da je Republika Srpska zavjet da ćemo živjeti kao slobodni i dostojanstveni ljudi, te da je u nju ugrađena naša vjekovna borba protiv tiranije i zla, protiv fašizma i nacizma.
- Prije 20 godina stvorena je Republika Srpska, plebiscitarnom voljom srpskog naroda, na miran način, odlukama demokratski izabranih narodnih poslanika u Skupštini srpskog naroda u BiH.
Srpska je nastala kao istorijska potreba i izraz legitimne volje srpskog naroda, a ne kao rezultat ratnih sukoba jer je u to vrijeme u BiH bio mir - rekao je Dodik na svečanoj akademiji pod nazivom „Republika Srpska - glas koji se čuje” povodom obilježavanja Dana Srpske i krsne slave Srpske. Prema njegovim riječima, stvaranje RS bilo je u vremenu razaranja Jugoslavije, kada su drugi komadanjem zajedničke države dolazili do nacionalnih država, kršenjem ustava, međunarodnog prava i prava drugih naroda koji su u tim državama postajali manjine.
- RS je sve vrijeme trajanja rata imala status ratujuće strane i kao takva učestvovala je u svim mirovnim pregovorima koje je vodila međunarodna zajednica, čime smo još tada imali priznat međunarodno-pravni subjektivitet. Svoj legitimitet i legalitet, kao osnove suverene vlasti, unijeli smo i najvećim dijelom zadržali potpisivanjem svih 11 aneksa Dejtonskog sporazuma. Pored svih atributa suverenosti, potvrđeno nam je i pravo na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, kao i pravo na vojsku - istakao je Dodik. On je ocijenio da je Srpska danas nezaobilazan faktor u odlučivanju u BiH, a njen stav se poštuje na regionalnom i širem planu.
- Želimo da nastavimo da razvijamo dobre odnose s bratskom Srbijom, Rusijom, Izraelom, EU, SAD, državama u regionu i širom svijeta. I danas ne možemo, a da se ne sjetimo naših sunarodnika na Kosovu i još jednom ponovimo našu podršku Srbiji i njenim nastojanjima da sačuva suverenitet u okolnostima kada su interesi moćnih iznad međunarodnog prava i pravde - naglasio Dodik, te dodao da su prava koja pripadaju Srpskoj, po međunarodnom ugovoru i međunarodnom pravu, svojina svih njenih građana i da zbog toga Srpska toliko na njima insistira.
- Želimo i borimo se da očuvamo status RS u dejtonskoj BiH. Zato se naša politika i stav može sažeti u rečenici: „Samostalna Republika Srpska u dejtonskoj BiH”. To je i legalno i legitimno.
Na drugoj strani, oni koji krše Dejtonski sporazum moraju se zapitati kuda to vodi - rekao je Dodik.
Predsjednik je naglasio da je RS neprocjenjiva vrijednost za sve njene stanovnike, jer su u nju ugrađeni životi boraca i civilnih žrtava - najčešće nemoćnih koji su stradali od zločinaca.
Obraćajući se na svečanoj akademiji, Boris Tadić, predsjednik Srbije, poručio je da će Srbija kao garant Dejtonskog sporazuma nastaviti da podržava teritorijalni integritet i suverenitet BiH, kao i unutrašnje uređenje BiH definisano Dejtonskim mirovnim sporazumom, čiji su temelj dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
- Srbija će nastaviti da podržava samo ona rešenja za koja postoji konsenzus svih naroda i entiteta BiH - istakao je Tadić.
Kako je rekao, Srbija je uvijek bila spremna da potpiše sporazum o specijalnim vezama s FBiH, kakav je već u skladu s Dejtonskim sporazumom potpisan sa RS.
- Politika Srbije je principijelno konzistentna i duboko ukorenjena u ideji mira i razvoja kojim je osnovni preduslov rešavanje tragičnih konflikata iz prošlosti čije posledice osećamo i danas - naglasio je Tadić, te podsjetio da je osnivanje Republike Srpske bio istorijski dan.
- Srpska je stvorena kao zajednica kroz koju srpski narod štiti svoje nacionalne interese i identitet poštujući interes i kontinuitet druga dva naroda - istakao je Tadić. On je rekao da je rat od 1992. do 1995. godine, uključujući i NATO bombardovanje Srpske, ostao velika opomena svima kako balkanske političke i vjerske sukobe moramo rješavati mirnim putem, strpljivim dijalogom i pregovorima, poštujući legitimne i demokratske interese i ljudska i kulturna prava svih strana.
- Zato uvek, misleći o tragedijama drugih, kažemo i da je naš narod bio strašan stradalnik u 20. veku - Jasenovac, Gradina, Jadovno, Bratunac, Kragujevac, Kraljevo, Prvi svetski rat i NATO bombardovanje - istakao je Tadić. On je rekao da su današnji pokušaji preotimanja kulturne i vjerske baštine Srba na Kosovu i Metohiji samo neki od primjera tog stradanja.
- Baš zato mi moramo misliti o budućnosti i nikada ne smemo odustati od naših prava i baš zato saradnja Srbije sa RS nikada nije bila usmerena na štetu drugih naroda i institucija BiH - naglasio je Tadić.
S. GAJIĆ
+1 / -1
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:43 PM
RS je svjedok istine
Njegovo preosveštenstvo vladika banjolučki Jefrem u besjedi vjernicima rekao je da je RS svjedok istine i pravde da je ovo naša zemlja na koju imamo pravo i pred Bogom i pred ljudima.
- Imamo pravo na istinu. Sve što činimo ima smisla i temelji se na istini, a naše rukovodstvo i u budućem periodu sve što čini, treba da čini za Srpsku - istakao je vladika Jefrem. On je naglasio da je dolazak patrijarha, a posebno služenje liturgije, radost i blagoslov, te nada da će svaki građanin u svom zvanju požrtvovno raditi na dobrobit naroda i Republike.
Na akademiji brojne zvanice
Osim rukovodstva Srpske, akademiji su prisustvovali predsjednik Vlade Srbije, Mirko Cvetković, potpredsjednik Vlade, Ivica Dačić. Među prisutnima su bili i bivši predsjednici Republike Srpske, predstavnici institucija Srpske, Srbi iz dijaspore, akademici, načelnici opština u Srpskoj i mnogobrojne ličnosti iz javnog i kulturnog života, te delegacija delegacija HDZ BiH, koju čine Dragan Čović, Vjekoslav Bevanda i Borjana Krišto.
+1 / -1
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:47 PM
Честитка Двери поводом 20 година Републике Српске
Београд, 05.01.2012
Идући у сусрет двадесетогодишњици Републике Српске, која наредних дана слави и своју крсну славу – Светог архиђакона Стефана, српском народу и свим грађанима Републике Српске честитамо овај изузетно значај јубилеј.
Увек смо истицали и истичемо и овим поводом да је ова млада држава можда једина српска победа у протекле две деценије, као и да је њено очување које је сваким даном било угрожено од стране међународних представника у БиХ, резултат мудрих и озбиљних државничких потеза њеног руководства од оснивања до данас.
Ово је тренутак када се са посебним поштовањем треба сетити свих оснивача Републике Српске, а посебно свих хероја и жртава Отаџбинско-одбрамбеног рата од 1992-1995.
Када би значај ове наше спасоносне државе на просторима на којима су Срби били вековима угрожени, схватили и преставници власти у Србији, онда би овај јубилеј заједно прослављале обе обале Дрине. Овако, уз вероватно само куртоазне честитке из Србије, јасно се шаље порука да режим Бориса Тадића не схвата величину једног оваквог историјског подвига какав Република Српска данас свакако јесте, па самим тим није способан да од руководства РС научи лекцију о томе шта значи штитити српске државне интересе и национално достојанство, да о српским интеграцијама и не говоримо.
Покрет Двери – ЗА живот Србије свакако неће чекати да Тадић научи лекције из „политичког државотворства”, јер му то градиво очигледно не иде од руке, као ни оно дипломатско које више него јасно говори о томе шта јесу а шта никада не могу бити српски национални интереси.
Стога, Покрет Двери – ЗА живот Србије још једном најсрдачније честита двадесетогодишњи јубилеј свим Србима Републике Српске, као и њеном домаћину, председник Милораду Додику, уз жељу да једнога дана остваре свој сан и изборе се да РС буде самостална и независна држава.
До тада ће, ако Бог да и немањићка слава Свети архиђакон Стефан помогне, и Србија то постати.
У Београду, о Божићу 2011.
Информативна служба Покрета Двери – ЗА живот Србије
http://dverisrpske.com/sr-CS/dveri-na-delu/2012/januar/
čestitamo-20-godina-republike-srpske.php
+1 / -1
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:49 PM
Orden prijateljstva Dodiku Štampa
Autor: FOKUS
ponedjeljak, 09 januar 2012 20:33
Ambasador Rusije u BiH, Aleksandar Bocan Harčenko, uručio je predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, orden družbe kojim ga je odlikovao predsjednik Rusije, Dmitrij Medvedev. Uručujući orden prijateljstva na svečanosti dodjele odlikovanja predsjednika Srpske povodom Dana Republike i krsne slave Republike - Svetog arhiđakona Stefana, Bocan Harčenko je rekao da mu je bila lična i politička čast i zadovoljstvo uručiti ovakvo priznanje predsjedniku Dodiku.
On je pojasnio da je orden koji je dobio predsjednik, Milorad Dodik, najviše priznanje Ruske Federacije koje se na međunarodnom nivou dodjeljuje za doprinos u razvoju međunarodnih odnosa. Bocan Harčenko naglasio je da je doprinos predsjednika Srpske upečatljiv u svakom smislu i svim dimenzijama, kako u odbrani međunarodnog prava, tako i zbog jačanja privrednih veza Rusije i Srpske.
Nastavak:
http://www.fokus.ba/nov/index.php?option=com_content&view=article&id=22764:orden-prijateljstva-dod
iku-&catid=18:u-fokusu&Itemid=153
+1 / -1
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:56 PM
Грандиозно дјело српских родољуба
Datum: 07.01.2012 20:00
Autor: Проф. др Милован МИЛУТИНОВИЋ
Сложена политичко-безбједносна ситуација узрокована нарастањем југословенске кризе довела је до формирања муслиманских паравојних формација на простору БиХ. Јединице Патриотске лиге почеле су се организовати послије 10. јуна 1991. године послије одлуке муслиманских лидера у Сарајеву, годину прије оружаних сукоба. Муслимани су почетком 1992. године имали 100.000 наоружаних људи широм БиХ, спремних за борбу. Aлија Изетбеговић стварао је савез са Хрватима, истакавши у више наврата „да је спреман да жртвује мир за суверенитет БиХ”.
Упоредо са војним организовањем муслимана почело је формирање војних снага Хрвата, па је 3. јануара 1992. године у Љубушком образован Штаб Хрватских одбрамбених снага (ХОС) који је бројао 5.000 људи наоружаних пјешадијским наоружањем. Убрзо се сходно развоју политичко-безбједносне ситуације и ставовима званичног Загреба пришло формирању Хрватског вијећа обране који ће чинити окосницу хрватских снага у БиХ све до краја рата.
У складу са развојем опште ситуације и одлуком муслиманско-хрватске коалиције српски посланици Скупштине БиХ прогласили су 9. јануара 1992. Српску Републику БиХ.
Убиство српског свата у Сарајеву био је „фитиљ” избијања рата у БиХ, као и масовни злочини над Србима у Сијековцу и Купресу. Погоршање ситуације настављено је идућих мјесеци, а повод за почетак оружаних сукоба је одлука муслиманско-хрватског дијела Предсједништва БиХ од 4. априла 1992. године да прогласи мобилизацију послије чега је услиједио терор исламских екстремиста над Србима. Ратни пожар букти послије 6. априла, када Европска заједница признаје БиХ као независну државу, чиме се и поред раније постигнутог споразума у Скопљу, ЈНA проглашава агресорском.
Неколико дана касније, 12. априла, Изетбеговић упућује директиву Главном штабу ТО БиХ за организовање оружаних акција према јединицама и објектима ЈНA, што касније узрокује нападе на војне снаге и војне колоне ЈНA у Добровољачкој улици у Сарајеву и Тузли чиме су сукоби снажно ескалирали.
Како је муслиманско-хрватска коалиција утврђивала свој пут ка независности доношењем одлука и закона, то је и Народна скупштина законски градила властити пут. На засједању Скупштине у Бањалуци, 12. маја 1992. године донесена је одлука о формирању Војске СР БиХ са задатком заштите српског народа.
Утврђени су стратешки политички циљеви Срба: разграничење од друге двије националне заједнице у БиХ; успостављање коридора између Семберије и Крајине; успостављање коридора у долини Дрине и елиминисање ријеке Дрине као границе са СРЈ; успостављање граница СР БиХ на ријекама Уни и Неретви; подјела града Сарајева на српски и муслимански и успостављање, у сваком од његових дијелова, ефективне државне власти; као и успостављање излаза СР БиХ на море.
На засједању Народне скупштине 12. маја 1992. године, за команданта Главног штаба изабран је генерал-потпуковник Ратко Младић. Заштита народа био је основни задатак свих политичких субјеката, посебно ВРС која је све одбрамбене задатке извршавала са високом свијешћу и одговорношћу захваљујући у првом реду истинским патриотима у редовима старјешинског и борачког састава.
Једна од најбриљантнијих операција ВРС је свакако пробој „Коридора живота” кроз Посавину, јуна 1992. године, којом је извршено спајање простора Српске Републике Крајине и Бањалучке Крајине са осталим дијелом Српске и успостављена веза са Србијом чиме је обезбијеђено снабдијевање ових простора најнужнијим средствима за живот.
amblemГлавни оружани сукоби између Војске Републике Српске, са једне и Aрмије БиХ и Хрватског вијећа обране, са друге стране били су усмјерени на остваривање ратних циљева и освајање територија Бихаћа, Купреса, Влашића, Теслића, Добоја, Нишићке висоравни, ширег простора Сарајева, Горажда и Херцеговине на којима су живјели Срби. Ради се о офанзивним дејствима муслиманско-хрватских оружаних снага подржаних из страних кругова и сусједа које је ВРС захваљујући самопожртвовању њених припадника ломила и спречавала заузимање простора на којима је већински живјело српско становништво чиме су стваране претпоставке за јачање Републике Српске и стварање повољне позиције политичком руководству за преговоре о миру.
Озбиљне анализе потврђују да су ратна дејстава већим дијелом била позициона одбрана гдје су се упорно браниле националне линије, насеља и простори од виталног интереса. На основу бројних података евидентно је да су се оружани сукоби зараћених страна у БиХ карактерисали интензивношћу, масовном употребом савремене ратне технике и изненадним борбеним акцијама на фронтовима што је захтијевало знање и способност да се одговори за нападе.
Ратни сукоб у БиХ имао је обиљежја јужнословенског и европског сукоба, иако је он у суштини, био грађански рат са израженим вјерским и националним карактеристикама.
+0 / -0
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 01:56 PM
Ратне сукобе у БиХ карактерисали су бројна потписивања примирја зараћених страна, која су непрекидно кршена због незадовољства политичких групација стањем на терену. Најчешће је то вршила муслиманска страна којој није одговарала равноправна позиција народа.
Српска страна је прихватала примирја са захтјевом да међународне снаге буду гарант договореног поступања зараћених страна. Како су се примирја од стране муслиманско-хрватских снага редовно користила за припреме нових офанзива, свјесни одговорности заштите становништва и Републике Српске, Главни штаб ВРС је учестало тражио проглашење ратног стања и равномјеран распоред терета рата на све структуре друштва што није схваћено у политичком руководству па је временом одбрамбена борбена готовост опадала.
Насупрот муслимана и Хрвата, српске војне способности су, како је рат одмицао, слабиле, пише амерички стратег Јозеф Бодански, наводећи да је разлог за то било осипање људства због рањавања и исељавања становништва, непроглашеног ратног стања и неправилног односа политике према војсци и рату. Између 1993. и 1995. године, запажа Бодански, снаге босанских Срба су се смањиле са 110.000 на 80.000 људи. Недостатак средстава за одржавање ратне технике, недостатак горива погоршан је ембаргом Србије и бомбардовањем складишта муниције од стране NATO-а. Милошевићева одлука да не интервенише у РСК уздрмала је Пале, преиспитујући војне потенцијале Срба, иако су имали најспособнију команду у БиХ, констатује Јозеф Бодански, доведени су у тешку позицију крајем рата.
У јавности су и данас снажно присутна различита гледишта страна у БиХ, али и међународних кругова око карактера оружаног сукоба у БиХ, односно дилеме да ли је он био грађански рат или агресија?
vrsПрема бројним ауторима грађански (унутрашњи) рат је оружани, политички и економски сукоб у једној држави између двије или више антагонистичких друштвених снага које се боре за власт. Грађански ратови одувијек су били посљедица сукоба снага у некој земљи, гдје се преламају економски, социјални, политички, национални и вјерски елементи разних снага. Томас Хобс у „Левијатану” пише: „Држава је крај грађанског рата, грађански рат је крај државе.” У основи Хобсове тврдње о грађанским ратовима је став да је то двоструко располагања права снага на власт у истој држави.
На основу овог кратког прегледа стања недвосмислено се може извући закључак да је Војске Републике Српске била камен темељац стварања, развоја и очувања Републике Српске, захваљујући прије свега високом моралу и патриотизму српских команданата, официра и војника.
Јединице ВРС попуњене припадницима из Републике Српске, а не са стране како то неки желе да представе, биле су непремостив бедем за непријатеље. Управо због тога Република Српска и све њене институције морају са дужном захвалношћу гледати на четворогодишње резултате одбрамбеног рата у којем је стуб била Војска Републике Српске.
vrs2Врховна команда
Aвгуста 1992. године муслиманско-хрватска коалиција у БиХ прогласила је ратно стање. У току јесени 1992. године Предсједништво СРБиХ формирало је Врховну команду Оружаних снага коју су сачињавали предсједник Републике, два потпредсједника Српске, предсједник Народне скупштине, предсједник Владе, министар одбране и министар полиције. У Врховној команди није био командант Главног штаба нити било који генерал ВРС.
Проф. др Милован МИЛУТИНОВИЋ
(ФПН, Независног универзитета Бањалука)
+1 / -1
0
TROFAZNI-3
(Penzioner)
2012-01-10 02:53 PM
Srećan ti 20. rođendan, Republiko Srpska,Otadžbino naša
+0 / -0
0
POLARIS
(doktor)
2012-01-10 04:10 PM
На многаја љета!!!
+0 / -0
0
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
2012-01-11 12:35 AM
Šta je MOJA Otadzbina?
Zakleh se jednoj, RS je tu i treba ju cuvati, ali teško stavljam znak jednakosti između RS i Otadzbina.Potražih šta drugi misle. Idemo dalje.
MOJA OTADŽBINA
Ne plačem samo s bolom svoga srca
Rad zemlje ove uboge i gole;
Mene sve rane moga roda bole,
I moja duša s njim pati i grca.
Ovdje, u bolu srca istrzana,
Ja nosim kletve svih patnji i muka,
I krv što kapa sa dušmanskih ruka
To je krv moja iz mojijeh rana.
U meni cvile duše miliona -
Moj svaki uzdah, svaka suza bona,
Njihovim bolom vapije i ište.
I svuda gdje je srpska duša koja,
Tamo je meni otadžbina moja,
Moj dom i moje rođeno ognjište.
Aleksa Santic
+0 / -0
0
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
2012-01-11 12:48 AM
Interesantna predstava/projekcija na Banskim dvorovima:
http://youtu.be/8gDpvpQKTb0
I dobra muzika. :)
+0 / -0
0
BL
(Dr.)
2012-01-12 02:41 PM
http://www.youtube.com/watch?v=b4VEY-zi_bs&feature=player_embedded
+0 / -0
0
vacuum
2012-01-12 04:50 PM
He he BL da se bilo ko javio, nego ti/vi koji kontrolisete koliko 20-30% teritorije maksimalno :-).
Uzdravlje
+1 / -1
0
3AJE6
(leshinar)
2012-01-13 02:25 PM
провjерено без свињетине
.
.
.
.
.
.
.
.
ал на 23% :)))
+0 / -1
-1
Kakapo
2012-01-15 04:23 AM
Ima jedna zafrkana knjiga, Otadžbina se zove; otac je njen, što bi rekao Marko Vešović. Naježiš se kad je čitaš. A kad se načitaš, onda se noću boriš s grozomorama, bježiš ispred šmajsera, a sve kulminira kad ti bradate spodobe s isukanim kamama sjednu na prsa, krevelje se i pušu ti u lice. Hoće te glave kutarisati, pa je l’ boga! Prepoznaješ ih iz „Neretve”, „Sutjeske”, „Užičke Republike”… A, što je najgore, Save Kovačevića, Prleta, Valtera… nigdje ni za lijeka. A, jasno ti je, čak i u snu, da se ovako ružne stvari ne mogu više dešavati u stvarnosti, pa se nekako izboriš sam i jedva čekaš da se probudiš i s prvim udahom normalnosti poredaš sve po spisku tom bolesnom umu, Robert Harris se zove, koji ništa izvrnutije od ove knjige nije mogao smisliti i napisati. Naime, u toj strašno zafrkanoj knjizi, nacisti su pobijedili u Drugom svjetskom ratu, pa se sad kurče, iživljavaju, vladaju Evropom, a u jubilarnoj 1964. godini, dvadeset godina nakon pobjede Trećeg Reicha, Führer, glavom i brkovima, proslavlja svoj 75. rođendan! U toj knjizi, mjesta konc-logora i ostalih gublišta su ostala neobilježena, a Auschwitz je davno razmontiran. Nacistička verzija opravdanosti rata i Holokausta je prihvaćena i jedina dozvoljena istina; kao radilo se o volji arijevskog naroda, potrebi za Lebensraumom i da se svijet uredi onako kako je ‘umjetnik’ Hićo zamislio. Praktični Ameri su, u ovoj alternativnoj historiji, prihvatili naciste kao pobjednike i ravnopravne vojno-političke partnere… I da vas ne davim više; ne napisalo se i ne desilo nikome. Ni u snu!
Ali pazi sad ovog déjà vu-a, ovih paralela, i ovog povijesnog zafrka! Spomenuta knjiga je ugledala svjetlost dana 1992. godine, baš kad se raznokalibarskim oruđima i oružjima počela pisati alternativna historija jedne druge Otadžbine (otac je otadžbinski u Haagu). Međutim, dok se u Harrisovoj Otadžbini radilo o dobroj fikciji, u drugoj se verziji sve dešavalo u stvarnosti. I, što je najgore, ne prestaje se dešavati. Fašisti i razni nedotučeni recidivi i ideologije iz Drugog svjetskog rata trijumfiraju slaveći svoje pobjede baš poput nacista u grozomornom romanu. Eto, prije par dana slavila se jubilarna dvadestogodišnjica RS-a (Reicha Šumskoga). Na toj izvrnutoj manifestaciji Predsjednik Šumski govorio je kako je i zašto se sklepao RS. I sve naopako izbiflao. Nigdje genocida, nigdje konc-logora, strijeljanja, protjerivanja, silovanja, otimačina, naći-četnika… Ispade RS raj šumski na (tuđoj) zemlji. Isticao je predsjednik dotični „legitimitet i legalitet” RS-a, te kako mu je Reich stvoren „plebiscitarnom voljom srpskog naroda i na miran način”. A ono okolo i usput sve kao bio samo oslobodilački rat (Miletu usput i brat), volja naroda i bogova šumskih. Trebalo Lebensrauma za Otadžbinu, onakvu kakva je samo postojala i još (po)stoji u usijanim šumskim glavama ala Dodik i kranijumima haških sužnjeva poput Lukića i inih – pa se malo klalo, malo silovalo, a ponajviše strijeljalo i u masovne grobnice zatrpavalo. Onda još Vođa (oksi)moronski izjavi kako mu je u Reich ugrađena „vjekovna borba srpskog naroda protiv tiranije i zla, protiv fašizma i nacizma”. Reče i ostade živ, ni brk mu pobjednički trijumfalno ne zaigra! A svi znamo da je trebao reći da su temelji RS-a: tiranija, zlo, fašizam i nacizam. Simple like that. Još je domaćin Mile, kako bi još više zamaglio stvarnost, naredio da se pusti naučno-fantastični film o projiciranoj budućnosti RS-a, a puno bi važnije bilo da je na spomenutoj akademiji razvlačenja pameti posvetio svaku minutu nijemim refleksijama na prošlost rajha svojega. U tim refleksijama bi se moralo prisjetiti neobilježenih mjesta konc-logora Manjača, Keraterm, Trnopolje, Batković, Sušica, kao i razmontirane i privatizirane tvornice smrti Omarska. Morala bi se spomenuti Kristalnacht kada je, usred RS prijestolice, u zrak odletio zaštićeni kulturni spomenik Ferhadija, kao i sve druge kristalne noći u kojima je nestalo oko 1000 sakralnih i kulturnih objekata diljem Reicha Šumskoga.
Iako je ovo sve dobro znano, upamćeno, uslikano i zapisano, izgleda da se i istina mora ponavljati – jer čak i notorni lažovi poput Vožda Mileta počinju vjerovati u svoje sopstvene laži nakon što ih non-stop ponavljaju drugima. Zato, da ne bi laži postale alternativne istine, ponovit ću neke forenzički i sudski potvrđene fakte o kojima neću prestati pisati dok god se ne probudim u normalnom svijetu u kojem neće biti Reicha Šumskog i svega naopakog čega u stvarnosti ne bi smjelo biti, a i u snu je viška.
A govorim jer nemam prava na šutnju. Naime, i moje je rodno mjesto i kosti su moje rodbine uzidani u temelje Dodikovog Reicha. Štaviše, moj zavičaj, s civilizacijskim kontinuitetom dugim dva milenija, kako to nedavno lijepo opisa Zoran Bibanović, postao je sinonim za smrt i prvi čin genocida na evropskom tlu nakon Trećeg Reicha i Holokausta. Da Miletu i njegovim VIP gostima osvježim pamćenje, tamo je na gubilištima, stadionima, poligonima i u skladištima, unaprijed pripremljenim za tu svrhu a po nalagu vojnog i političkog vrha RS-a, sistematski postrijeljano preko 8.000 muškaraca i dječaka. Sve je bilo pripremljeno unaprijed i planski: svi ljudski i materijalni resursi neophodni za izvođenje jednog tako velikog pokolja. U taj detaljni plan ušlo je i 8.000 poveza za oči, isto toliko komada žice za vezivanje ruku žrtvama, stotine hiljada metaka, oko stotinu autobusa, desetine buldožera, nekoliko praznih stadiona, i oko 2.000 odmornih i voljnih dželata. Trebalo je pet dana da se pobije 8.372 ljudi; dželati su morali da rade danonoćno da bi obavili „posao”. Bilo je to fizički naporno za one koji su oduzimali život tolikom broju ljudi, prsti su ih boljeli od pritiskanja okidača na njihovim vrelim kalašnjikovima. Dražen Erdemović, jedan od onih koji su „radili” prekovremeno tokom tih pet julskih dana, učestvovao je u ubijanju 20 punih autobusa ljudi iz Srebrenice. Kasnije je svjedočio pred haškim tribunalom: „Nisam više mogao da pucam, kažiprst mi je utrnuo od tolikog ubijanja. Ubijao sam ih satima”.
+0 / -1
-1
Kakapo
2012-01-15 04:23 AM
Još je forenzički dokazano da su žrtve bili bošnjački muškarci i dječaci, civili iz Srebrenice i okolnih gradića i sela istočne Bosne, duž granice sa Srbijom. Među njima je često bilo tri generacije iste porodice; stotine očeva, sinova, braće i rođaka držali su se za ruke, tješeći jedni druge onako kako su jedino mogli u tim posljednjim trenucima. Da bi ubistva tolikih nedužnih ljudi učinili mentalno „prihvatljivijim”, oni što su ih ubijali su ih nazivali „Turcima”. Međutim, ljudi postrojeni ispred eresovih streljačkih vodova govorili su istim jezikom i živjeli sličnim životima kao i oni koji su u njih nišanili. Među onima koji su tada odbrojavali posljednje sekunde svoga života pod plavim julskim nebom bilo je i onih iz „mješovitih brakova”, uključujući i znatan broj „miješanih” sa Srbima. Neki od tih „mješovitih” bili su i moji rođaci. Sve „nišandžije u živo meso” su bile iz redova Vojske Republike Srpske (VRS) i specijalnih jedinica policije Republike Srbije. Komandovao im je, i direktno nadgledao masakre, glavnokomandujući VRS-a general Ratko Mladić. Pri ulasku u Srebrenicu zajapureni je general, na pustom gradskom trgu na kojem su ostale nečije torbe i komadi odjeće, izdao naređenje svojim vojnicima da nastave „pravo na Potočare u bazu UN-a, a zatim nakratko zastao da kaže u kameru kako ”na ovaj srpski svetac poklanja Srebrenicu srpskom narodu„, i da slijedi ”osveta Turcima„. Jer ništa se u RS-u ne radi mimo pravoslavnog kalendara i SPC blagoslova. Taj je snimak Mile trebao pokazati na svom derneku povodom obilježavanja Dana i krsne slave RS-a, Svetog arhiđakona Stefana.
I bilo bi ovo strašno zlo počinjeno 1995. u drevnoj Argentariji samo neki ”lokalni genocid„, kako ga Vožd Mile posprdno naziva, da nije dokazano i zapamćeno da je ovo bila samo završna epizoda politike tiranije, zla, fašizma i nacizma, od početka temeljene na genocidu. Po istom su šablonu, i u ime iste izvrnute politike, već u toku 1992. počinjeni teški zločini protiv civilnog stanovništva u Bijeljini, Zvorniku, Višegradu, Bratuncu, Foči, Brčkom, Vlasenici, Prijedoru, Ključu, Kotor Varoši, Sanskom Mostu i mnogim drugim bosanskim gradovima i selima. Svi to znamo i svi se još živo sjećamo.
I ja se sjećam, a gdje ne bih, kako je, aprila 1992. za mene rat počeo. Naravno da za rat nije trebalo dvoje, kako su nam naivno govorili. A prije nego sam to sam skužio, zajedno sa svojom rajom iz studentskog doma na Bjelavama, razmahao sam se u svojim antiratnim aktivnostima diljem Sarajeva – koncertima za mir, operama za mir, roštiljijadama za mir, demonstracijama za mir – dok nas nisu zasuli mecima s okolnih brda i krovova zgrada, gdje su, u ime Otadžbine in-making, napadači zauzeli položaj i čekali naređenja da započnu ‘pisati istoriju’. Za tu je Otadžbinu i ratna zločinka Bilja bila spremna žrtvovati sve potrebne Srbe, a one ostale, kao što je i sam Mladić zamijetio, on ”nije mogao prosijati kroz rešeto, pa da oni ispadnu a Srbi ostanu„. I njemu je, onakvom kakav je, bilo jasno da se radilo o genocidu. U jednom od prvih artiljerijskih napada na Sarajevo, Mladić je preko radio-veze praktično obrazložio strategiju pravljenja Otadžbine: izdao je naređenje svojim artiljercima da gađaju predgrađa Velešiće i Pofaliće, pošto ”tamo nema srpskog življa mnogo„. A morao je stručnjak za razvlačenje pameti znati da hiljade granata kojima je svakodnevno zasipao Sarajevo neće znati raspoznati srpske glave, ruke i noge među glavama, rukama i nogama drugih.
Otkako je, poslije skoro dvadeset godina, 26. maja 2011. drčni srpski general, u međuvremenu metamorfozirao u inkontinentnog starca, uhapšen u Srbiji, gdje se uspješno ”skrivao„ svih tih godina, Srbija i vascijeli Reich Šumski se ponašaju kao ”čiča miča, gotova je priča„, a priču istu nastavljaju. Kao što smo mnogo puta do sada već vidjeli, Predsjednik Reicha Šumskoga, feuda izgrađenog na masovnim grobnicama i genocidu, nastavlja jahati na talasu nacionalističkih nebuloza i bezočnih laži. Nažalost, najveći pajdaš čuvara Mladićevih, Karadžićevih, Biljinih, Krajišnikovih i inih tekovina, srpski Predsjednik Tadić mu se ne prestaje diviti, pa na svaki Miletov mig skokne do njegovog Reichstaga da se malo grle, krste i dive Otadžbini. U tim njihovim paralelnim stvarnostima, oni se još vide kao pravednici, praveći se da ne znaju za nepravdu i zločine na kojima je utemeljen RS.
Nažalost, haman pa kao po onoj zafrkanoj knjizi s početka ovog teksta, pragmatični Ameri su prihvatili rezulalte genocida, tiranije i nacizma, i zločincima dali status partnera, time rehabilitirajući politiku razvlačenja pameti i apartheida. Ali nije baš sve zafrkano u BiH kao u onoj knjizi; fašizam ipak nije do kraja pobijedio i zavladao. Zato i ovo, što sam već negdje rekao, moram ponoviti: Prkoseći opsadama svojih okoljenih gradova Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Goražda i drugih nepokorenih gradova, građani i pripadnici svih etničkih, kulturnih, vjerskih i društvenih grupa te humanisti diljem svijeta koji su se solidarizirali sa njima, od Susan Sontag do Christophera Hitchensa i Vaclava Havela, borili su se ne samo za goli opstanak, već i za opstanak ideje da su, na kraju 20. stoljeća, antifašizam, sekularizam i kosmopolitizam vrijednosti za koje se vrijedi boriti i poginuti, ako se već mora. Nažalost, umjesto da se podrazumjevaju, za te se vrijednosti moramo boriti i u 21. stoljeću.
Na kraju, kako bi se barem naknadno čuo glas onih što ih napraviše ratnim statistikama, izbjeglicama diljem svijeta i manjinama u njihovim rođenim čaršijama, svim učesnicima Dodikove akademije – kako domaćinima, tako i svim VIP gostima – šaljem ovu prigodnu muzičku čestitku autora Ede Maajke, izbjeglice iz Brčkog, koji ne zaboravlja kako je počeo rat u njegovom zavičaju. Smrt fašizmu, narode!”
+0 / -0
0
celincanin
(Metalac)
2012-01-15 11:57 AM
Nabroja ti 5 Srpskih logora.
Budi posten pa nabroj i Hrvatske i Muslimanske.
Skokni malo i do Kravica pogledaj malo nadgrobne spomenike, od jedne do 90 godine su klali, nije bitno , žene djeca starci samo nisu mogli vojsku jer tu je nije ni bilo.
Vjerovali Srbi u svjetsku zajednicu i bijele sljemove.
Zbog takvih kao sto si ti ja sam još vise uvjeren da smo bili u pravu , imate samo svoju istinu, samo ste vi muslimani ginuli i niko vise.
Procitaj knjigu od covjeka muslimana iz Srebrenice koji opisuje klanje dojucerasnjih komsija , doktora, profesora koje je lično poceo Naser Oric, to se ne pika.
Od tih 8 hiljada racunaj da je jedno 2 hiljade u Svedskoj, Americi , Kanadi i dosta ih je glasalo na prvim izborima i poslije naprasno umrli.
Niko nije u Srebrenici umro od 92 niti je poginu u ratu u borbi, sve Četnici poklali .
Zbog tebe i takvih kao sto si ti rat je i poceo i neće se na ovome ni zavrsiti ali ti kakapo-papagaju ako je suditi po imenu sjedis negdje u Novom Zelandu i boli te ona stvar.
I još nešto da ti kažem mars u tri lijepe PM nemoj da pljujes po Srpskim nevinim žrtvama i borcima koji su dali zivote za RS i za svoj narod.
+0 / -0
0
vacuum
2012-01-16 01:48 AM
E moj celinac, nepismenom i oprostiti, bezobraznom ne. Ono cemu se ja ne mogu nacuditi je da mu urednici/moderatori tolerisu ovaj bezobrazluk. Nit' piše, nit' diskutuje a linkovi su tu, niko ne sklanja.
Ono sto ti je moj savjet, 'pukni' ignorisanje, dakle nema vise teksta ili teme da objavi da je vrijedna odgovora. Ja sad imam dvojicu na listi; Sinbada i ovog sad krelca Kakpoa. Neznaju ljudski odgovoriti, ne mogu ostati kulturni bez vijedjanja, nisu vrijedni razmjene rijeci.
Uzdraju ti meni bio.
+0 / -0
0
vacuum
2012-01-16 02:02 AM
* Uzdravlju, naravno ;-)
Looking for Oil Diffuser Necklace?
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.