Za one mladje nekoliko slika od prije 42 godine:

Zatvarao sam vrata garaze. Obično ih gurnem ramenom „da legnu”, kad mi vrata uzvratise. Prvi zemljotres u zivotu, nisam odmah svatio šta se desava. Ljuljanje uličnih svjetiljki, prasina koja se digla i tutnjava mi rekose šta je.

Zgrada, zahvaljujuci prenapregnutom betonu i Zezelju, gotovo netaknuta.

Ali ipak te noćije u garazi spavalo oko 20 ljudi. Molim one sa pokvarenim mislima da se suzdrže. ;)

Drugi me „stigao” u ulici gdje je danas spomenik Banu Tisi. Bogami je ljuljalo. Raširih noge da ne padnem i ispratih pogledom sims iznad ulaza u Dom Kulture koji poravna jedan parkirani auto sa zemljom.
U sjecanju su mi lica ljudi koji su trcali na sve strane da vide šta je sa njihovima. Cudni izrazi, mjesavina straha, zebnje, puno toga...Teško opisati. Ne popnovili se. Otac sa kojim sam se rastao nekoliko minuta prije udara me najde i pozurismo kuci da vidimo šta je sa majkom i sestrom.

Nakon nekoliko dana sam „uzsljeg'o” (to mu dodje suprotno od „sleg'o” u BL) u jedno od okolnih mjesta. Sedmicu dvije sam tamo isao u skolu, a onda 6-7 mjeseci u SA sa skolom. Moje su se noge vise puta popele na Kovace od nogu mnogih koji kažu da su iz SA. ;)

I slika plotova koji su jednostavno polozeni tokom nekoliko dana kad nije bilo struje.

Evo malo i iz Glasa:
http://tinyurl.com/3utug7c