vodena
(*)
2013-02-24 07:00 PM
U temi je spomenuta ljubav i stara pesma a ja sam se setila nečega sto je pre ne znam ni sama koliko godina neko postavio na SC-u. Uvek kada ponovo procitam taj stari topic ponese me mladalacka jednostavnost, radoznalost, tuga, ljubav i toliko toga sto je on njoj pokusao da kaže kroz ograniceni broj reci.
Koliko sam se samo puta setila ovog pisma u toku nekih mojih putovanja...
„Sigurno se pitas; zašto ti vecito saljem razglednice gde god da mrdnem?!, i kog vraga uopste i setim te se ponekad, po svim tim putanjama svoga kretanja?!, i cemu sve to?!, sigurno se pitas…?
Nema tu neke velike filozofije, odma’ da ti kažem, niti nekog skrivenog i dubokog smisla, često dubokoumnog ili tek retkima jasnog…ničeg’ toga nema…
Jednostavno, setim te se, ah!, pa zar je to toliko teško i zabranjeno!? Putujem dosta u zadnje vreme, a u tim putovanjima su mi moja secanja jedini pravi prijatelji, prepuni mirisa i boja…Ceo Istok sam obisao vozom, od Beograda do Delhija, i onda Bombaja sve vozom, kroz Tursku i Iran, Afganistan, Kinu…i zamisli toliki put bez misli, bez secanja, zamisli toliki put prazan, to je prosto nemoguće! Eto, ‘otud i ti u mojim mislima…
Ah! Nisi jedina, ne boj se, ne saljem samo tebi razglednice i pisma! Covek živi da bi mislio, a misli da bi pricao i to je α i ώ, i to nisam ja izmislio. Setim te se tako ponekad, ali posto te ne srećem često i ne mogu ti usmeno reci, dve tri reci, a i da te srećem ne znam da li bih ti ista rekao, ali ne zato što ti nemam stogod reci, već zato što smatram da bi ti takvu komunikaciju vesto izbegla…ah, Boze moj- zivot je takav…
Valjda verujes da sam ja još luudo zaljubljen u tebe, ili me optuzujes za neke svoje neuspehe, ili smatras me krivcem svoje zivotne sreće, ili ko’ zna šta…?!i onda nasi susreti, i suvise retki, ali negde već prozivljeni zavrsavaju se poput susreta dvaju stranaca u nepoznatom, bez zdravo ili dobar dan ili već neke kratke reci skovane u pozdrav…Rimljani su uvek govorili saluto i kad se pozdravljaju i kad nazdravljaju…I ja tebi sada kažem- SALUTO ! -
Nikada ti nisam pricao, kako sam duugo stajao naslonjen na zid robne kuce na uglu Glavne i Rajaciceve, tamo kod Crkve, i gledao za tobom kako odlazis uz Muhar, ne obaziruci se, nikada ti nisam pricao o mojim saznanjima tada, a koja su me i posle vodila kroz zivot…nikada!
Secam se jednog jutra, negde u maju, iza prozora se nazirao lep dan, i već dosta vremena je prošlo od tebe za tronom i u mom si secanju upisana velikim slovom, i tog jutra bio sam sam, jednostavno nisam imao nikoga, nit ženu nit devojku pored sebe, i setih se tada tebe, onako dobronamerno, bez besa ili (daleko bilo) mrznje neke…uvek su mi secanja na tebe bila slikovita, oduvek sam imao tvoj lik pred ocima, onako ti, plava i nasmejana, a iz ociju ti prosto leti neka sreća, neko zadovoljstvo bez traga, i to je toliko nevino i mirno, da sam prosto presretan uvek kad mi tako udjes u tokove razmišljanja, i onda sam ispunjen nekom neverovatnom srećom, jer sam voleo takvo biće…razumes.
Znaš da godinama posle nisam imao nikog, nikog posle nisam voleo, imao sam neke ne uspele pokusaje, ali jednostavno nisam zeleo nikoga da lažem, zato jer- pre ili kasnije te osobe su naletale na otvoreni sukob sa tobom u meni, i to je prosto bio signal da koliko god ja ili one to želimo, preko ne sazrelih osecanja jednostavno ne može se preci olako i bez 100 procentne svesti o proslosti. Sto je, takva retkost, da je to teško i za opisati, ja mislim da bih pre nasao Kalkija nego osobu svesnu svojih osecanja, a samim tim i svesnu sebe i svojih potreba i zelja, ali i apsolutno cvrstu u svim iskusenjima…
Uopste nisam bio zreo, ali ni one nisu bile svesne šta se to uistinu i dogodilo, nisu bile svesne tog sukoba sa tobom u meni, ali ja sam tačno znao o cemu se radi i prekidao svaki koncic naše povezanosti, jer jednostavno, ti si živela u meni, i to nije ništa strasno- samo ja znam koliko zadovoljstvo i sreću je meni donela ljubav sa tobom, i koliko me je izgradila u licnost i koliko sam postao zahtevan u svakom sledećem slučaju pokusaja…to je jednostavno saznanje koje se rodilo iz iskustva, i ja tu ništa ne mogu, osim da budem presrecan…sto je to tako!
Naletao sam na neke,
U laz umotane žene,
Kao leptir na kandelabre,
U toploj letnjoj noći
Sada ovako kada ti pišem, imam neodoljivu potrebu da te vidim i da malo porazgovaram s tobom, jednostavno veoma je glupo, sresti te na ulici i ništa, i ne reci ti barem zdravo, ja bih to i uradio, ali osecam u tebi, osecam te, znam tvoja osecanja koja pri susretu sa mnom, ali verovatno u još million kombinacija, izlaze iz tebe, to je energija koju ti posedujes od svog postanka još, i koju ja osecam, jednostavno je osecam i zbog toga neću da te ometam, da ti ulecem u prizore, svestan…no way…
Ali i put do Bombaja je veoma dug, i sumnjam da bi sada mogla doći, na caj, u jednom super restoranu s pogledom na okean…Ovi Indijci piju fantasticne cajeve, mada su to nasledili od Engleza, ali i to je diskutabilno, posto je u Indiji tradicija ispijanja caja veoma stara i imaju veoma jaku tradiciju samog u bastovanskom smislu odgoja biljaka za cajeve, koje kasnije piju uvek sa najcudnijim zacinima koje sam u zivotu video, i osetio.
Drugi svet. Treci put.
I nakon svih ovih godina, želim ti reci, da si bila krasna…da sam bio presrecan sto sam te ikad sreo i zavoleo, da si u dobrom delu bila vajar moje duse, mojih osecanja i mojih iskusenja, da sam zahvaljujuci tvojoj svesti ostao slobodan, sto je u mojoj najranijoj mladosti bio proritet zivota- sloboda - Da li si svesno ili ne ti bila to, šta ja tvrdim i osecam, to u ovome momentu nije ni bitno…važno je da je prošlo dovoljno vreme, iz cije sigurne distance možemo pogledati na to, i već doneti neki zakljucak…ja sam doneo svoj. Ne želim da te uplasim, to mi nikako nije namera, ali želim da sagledas sebe, samo sebe, ako ti ja stvaram nemire, na mene potpuno zaboravi…Sagledaj sebe, uhvati svoje prioritete, ne dozvoli da te posesesivnost pojede(to smo bar dugo vezbali), budi molim te radosna, ali i postena budi sva, ne dozvoli da ti drugi pricaju o tebi, budi uspravna, sigurna, nadji tacku svoje potpune ravnoteze, trudi se da budes iskrena, ponosna, na sve svoje pobede i poraze, pobede zbog pobeda, a poraze zbog iskustva…nikada se ne predaj jedina, veruj mi da sam uvek tu za tebe i tvoja vojevanja…kao vitez spreman!
NE TREBA DA SE COVJEK PRETVORI U SVOJU
SUPROTNOST. SVE STO U NJEMU VRJEDI JE
RANJIVO. NIJE LAKO ZIVJETI NA SVETU ,
ALI AKO MISLIMO DA NAM OVDE NIJE MESTO
BIćE JOS GORE. A želJETI SNAGU I
BEZOSJECAJNOST, ZNACI SVETITI SE SEBI
ZBOG RAZOCARENJA. I ONDA TO NIJE IZLAZ
TO JE DIZANJE OD SVEGA STO COVEK MOžE
DA BUDE. ODRICANJE SVIH OBZIRA JE
PRASTARI STRAH, DAVNA SUSTINA LJUDSKOG
BICA KOJE ZELI MOC, JER SE BOJ I.
-M.Selimovic-
Na posletku još to, da ne znam pravo, zašto sada jurim to priznanje po svojoj glavi, o obostranoj ljubavi među nama, valjda bih se osecao jačim u svetu sa znanjem da me je jedna žena već volela, valjda bih se osecao bogatijim za iskustvo steceno u toj ljubavi, valjda bih ko’ zna šta…ali jedno je definitivno, i to znaj…
Cesto mislim na tebe, i često te se setim po svim predelima kroz koja prolazim, tako si bila sa mnom u pustinji, na Kashmiru, u Grckoj,na Svetoj Gori, na Zenevskom jezeru…, i to je nešto čega se ja ne stidim, i nisi bila sa mnom u patnji za tobom, već sa mnom zdravim i zrelim u prozivljenoj ljubavi…I hvala ti sto ja opet mogu da volim!
puno pozdrava,
ljubim te…
”