Hm,
Ukoliko se ovaj moj topic (TEMA)održi na ovom (veoma „klizavom”) forumu, biće o tome još mnogo toga da se kaže:)
„Ne može..!”
Ovako naredbodavno kratak odrgovor, zahteva dodatno objašnjenje, koje je i uslijedilo i glasilo bi..?
Slatki bolovi gluposti.
Naslov ovoga teksta, nametnuo se onim predhodnim naslovljenim sa - „Na popravnom...”
Popravnim ispitom smatram svo ovo vreme, u koje me je sud vratio kako bih raščistio sa gomilama laži, samoprevara i predrasuda dosadanjeg života. Kao prvo, shvatio sam da će biti najbolje ako počnem razmišljati o – nezamislivom. U svakom slučaju više nisam želeo da svet i stvari gledam kroz prizmu navike i olako se zadovoljavam nepouzdanim svedočanstvom očevidnosti.
„Neću znanje, hoću izvesnost!” – glasi jedna arapska mudrost.
Dakle, životni smisao treba dovesti do vrhunca izvesnosti!?
Uvek sam se čudio, zašto u svetu odraslih suvereno vlada mišljenje da postoji samo jedna jedina – istina - dok se lažima ni broja ne zna. Ta tvrdnja mi je, svojedobno, bila posve prihvatljiva, iako je jednako izmicala mome shvatanju kao i nepregledno mnoštvo laži, kojima je moj život bio neizmerno bogat. U stvari, ako bih bio iskren, ničega u životu se, ionako, nisam ni bojao kao te sveobuhvatne i jedinstvene - Istine.
Zato sam, u svojoj mašti - Istinu - jednu i sveobuhvatnu, poistovetio sa okeanom, beskrajnim i bezgraničnim, ali ipak, neshvatljivo konačnim, dok sam male i velike laži, poistovetio sa morskom florom i faunom; koralima i ribama, među kojima ima onih divnih, šarenih, dok je mnogo više onih opasnih, zločestih i ružnih. Sećam se kako sam se nekad u školi ježio od svega onog što se podrazumevalo pod pojmovima: ljuskari, zglavkari, glavonošci...
Kasnije sam sve to, nanovo, zgranut, uveliko prepoznavao na moralnoj putu društvenog okruženja. U kasnijim godinama svoga života, shvatio sam da se ničemu nisam tako divio kao – Gluposti. Zato sam bio zadivljen onom duhovitom izrekom da su u laži – lepe noge - mnogo više nego onom mudrosti da su te noge – kratke.
U najtežim trenucima, najmanje sam imao potrebu za bilo kakvom istinom i tada sam jedino čeznuo da me neko laže, ali što nežnije...:) i čudio se vladajućem cinizmu, koji je, onako s visoka, tvrdio da:
„...kad bi glupost bila bolna, pola sveta bi vriskalo...!”
Začudo, ova otmena izreka je, nakon bolne telesne i duhovne rehabilitacije, u mojoj oporavljenoj svesti, poprimila jedan veoma jasan prizvuk, odmah nakon što sam se suočio sa nekad prenaviklom svakadašnjicom i njenim problemima. Više mi nije odzvanjala cinizmom, već, naprotiv, bila i te kako bliska i – poštena.keve mi:)
Pa, jeste, ima tu nečeg... Ne baš tako da vriska zagluši, ali...zar se mnogi od mojih drugara i prijatelja, ne žale na nešto što se tako moderno naziva – stres!?
Stres, što je to..? Da to, možda, nije začetak one boli, koju spominju bezimeni cinici...?! Kako shvatiti depresiju jedne mlade, lijepe i zdrave žene koja, utučena, sjedi u divno nameštenom, svetlom i prostranom stanu ili kući, bezmerno nesrecna zato što joj se zavese ne slažu sa tepihom... ili
Naprimjer:
Nakon useljenja, mladi par se kući i kao prvo kupuje solidan - trosed, koga je mladi domaćin, kako i treba, u sedećem i ležećem stavu, „isprobao” već u salonu pokućstva. Nakon toga kupljen je veliki sto i potom se krenulo u žestoku potragu za – stolicama. Već danima, sretni par obija salone pokućstva u potrazi za stolicama, ali mlada domaćica nikako da se odluči i iz dana u dan, pada u sve dublju depresiju, bez prestanka uzdišući i stenjući pod teretom nesnosnog unutrašnjeg napona.
Mladog supruga, uprkos vreloj ljubavi, konačno napusta strpljenje i svoju suprugu pita, staloženo koliko je to moguće, u čemu je uopste problem i može li joj nekako pomoći. No, prvo da mu ona potpuno glasno i jasno kaže u čemu je njena teška i neizmerna - dilema...?
Ona mu sasvim kratko objasni, da njena nesnosna dilema dolazi otuda što se niti jedne, od već vidjenih stolica, baš nikako ne slažu sa već kupljenim – trosedom!
Na to joj mladjani (i mudri) domaćin pridje, nežno je zagrli i vrelo prišapta – na samo uho:
– „Draga, znaš što, kupićemo one prve na koje naidjemo, a nadalje ću se posebno ja starati, da te novokupljene stolice ne zezaju naš dostojanstveni – trosjed, ili da on – nedajbože – ne počne po kući ganjati i juriti te slatke, nevine, naivne i razigrane stoličice!”
Iako me ovaj topic: „Biseri mudrosti” prati u stopu ipak se ne usuđujem u njemu objaviti neku od svojih nesuvislih misli kao što je, na primjer ova:
- „Čovek, ponekad, mora prevariti i voljenu ženu, kako bi ostao veran - sebi!”...????