Zamisli sliku na kojoj je slikar koji slika sliku.
Gitaru čije žice čekaju da ih dodirnu prsti iskusnog svirača.
Refren jedne pjesme koja čeka da je otpjeva grlo nježno i jako.
Zamisli jagnje koje je izgubilo stado pa plakalo samo na livadi dok ga stado nije našlo.
Zamisli Krajinu kojom hodaju Krajišnici.
Bunar svježe kišne vode koji čeka da napoji žedna usta.
Sunce sakriveno iza oblaka koje čeka da se oblak skloni da obasja svijet i ljude.
Zamisli ruku djeteta koju pruža prema majci, i majke je uzme.
Cvijetić u kosi ćerkice kojoj se tata raduje.
Grobove u kojima nema nikoga i spomenike koje ne postoje.
Zamisli da šetaš šumama koji niko posjekao nije, drveće koje želi da ti pruži hlad i odmor i umornog putnika koji se naslonio na to drvo.
Sanjajuči o slobodi.
Zamisli djevojku koja nudi usne neljubljene momku neljubljenom i momak ih ljubi sa strašću srca svoga.
Čovjeka koji je izišao da govori narodu željnom istine, i da nije lagao.
Zamisli boje koje čekaju da ih onaj slikar koji slika sliku na kojoj je slikar koji slika sliku prospe na platno.
Plavu, ljubičastu i zlatnu.
Zamisli dušu koja se raduje životu, očekujući svaki novi dan sa strepnjom i tijelo i um koje je joj toj i daju.
Osmjeh na licu stranca koji nije očekivao da mu se osmjehneš dok je bio tužan.
Zamisli čovjeka koji voli ljude koji čekaju da budu voljeni. I ljude koji vole njega.

Zamisli slikara koji slika sliku o slikaru...
I priču koju piše pisac čekajući da bude napisana i pročitana...

Samo zamisli...