ZALJUBLJENIM!
Život je hodanje u krug a svaki eovijek je budala...
bar nekad!Eudno je to:voliš i zaboravjaš,oživljavaš i ubijaš...
patiš...i nikada ne shvatiš...da nije do tebe...
vea do drugih..Sve je samo zabluda,zabluda srca i duše...zabluda...
zbog koje nikada ne shvataš ,da je život ipak...samo život,nepredvidljiv...
a ljudi su zli,uništavaju ono najbolje u nama...i postajemo samo olupine...
loše,... ne samo drugima,nego i nama samima...i nismo zadovoljni
i nismo sretni,a moglo je biti sve drugaeije...samo da smo znali:
kako!?Zaboravljam te i pamtim,volim i mrzim i znam da gubim vrijeme...
ali šta da radim drugo?Nemam koga da volim,nemam se za koga uhvatiti...
i ja sam samo oeajni brodolomnik ,koji ne posjeduje svoj oslonac,
svoju mirnu luku...život prolazi mimo mene a ja nemam snage,da ga živim
na pravi naein...Možda au imati nekada,kada jednom...
zauvijek...ostavim sve iza sebe...sve ovo što me boli
i razara,sve što mi neda,da krenem naprijed.Pitam se:
ko sam ja sada?,a eovijek,ipak ,najmanje poznaje samoga sebe!
Sve sam ono što nisam,i spektar sam trenutaka ,a trenuci me
stvaraju,oblikuju...dio su mene...Sada sam ono što nisam bila,a sutra au biti...ono što sam bila nekada i vrtiau se u krug,bivajuai i gubeai ono najbolje u sebi...tako je to,a voljela bih da nije...Kako mogu reai da sam voljela ili da volim.Kako mogu reai da sam patila ili da patim.Kako mogu reai...kada dolazi do gubitka svega toga u meni...sve nestaje u marginama uspomena i sve ono važno ne znaei ništa...jer ne mogu da se sjetim,kako je to bilo...nekad...taj osjeaaj gubitka i nemoai...za koji misliš da ae trajati...vjeeno...a svaki eovijek je gubitak i promijena...i tako, ra?amo se ponovno iz pepela,baš kao i feniks...bolji...a i zato je potrebno vrijeme...vrijeme koje prolazi...i ne vraaa se,niti zaustavlja...tako je to i tako mora biti...a mi uvijek trebamo iai dalje...
koliko god to teško bilo,ne osvreuai se i ne okreeuai glavu zbog onoga što je prošlo i što je moralo biti...