zašto pobeci?

virtuelni ko i svaki drugi svet...

a dal ćeš biti u virtulenom to što jesi to je već druga prica...

ja pokusavam da budem uvek to što jesam...

znam da je tako dado meni ne trebaš objasniti ;)))))

jok ja sam normalan, uvek ista ona budala kao ovde tako i u rai ;)))))

Malo precjenjujete to „stvaranje virtualnog Ja”.

Ako upoznajes nekoga u kaficu, ti mu u prvih par recenica istepisas svoj zivotopis, sve probleme, mane, da si tvrdoglav/a, da si ters, da si nezgodan/na kad popijes, da ne podnosis alkohol, da već pet godina zavrsavas fakultet samo imaš još ispit i pol, da volis spavati do podne, itd????

Naravno da ne, već se trudis predstaviti se u sto ljepsem svjetlu, ako si muskarac bacas fore, budes duhovit jer žene vole duhovite muskarce, nabacis osmijeh, pokazes da imaš dobra kola ako mislis da djevojka pada na to, izbacis koljena da se vide ako imaš dobre noge (ako si zensko), istaknes dekolte, pet sati se pripremas za izlazak zaboga, možda se za sebe sređuješ? šta je sminka, Loreal, postojana maskara, vodootporni korektor ili kako se to već zove, puder, trovremenski Taft, nego „virtualno Ja”.

A ako cijenis samo spoljasnost, pa nisi siguran/sigurna da onaj sa druge strane zice (virutalnog kontakta o kome je ovdje riječ) govori istinu ako kaže da je visok 195 cm ili da su njene mjere zaista 90-60-90.. onda je zaista svejedno.. ili da kažem, Bred Pita i Moniku Beluci nećeš upoznati na netu, ostaje ti samo kafic ili disko klub... i sat vremena pred ogledalom prije izlaska, da sakrijes svaku manu koja se vidi golim okom.

One okom nevidljive, to sakriti ne možeš. Ni sa ni bez virutalne stvarnosti.

Virtualni svijet je dio „običnog” svijeta, i takvim ga dozivljavam.

Način da „express myself”, bar lično ja jer nisam bas toliko otvoren i „slobodan” kad ekran nije ispred mene, a vjerujem i mnogi drugi. Ili tek ubiti vrijeme, dok se popije kafica, uz laptop, ili da prođe radni dan, i tako to... neko se lijeci, razgovara sam sa sobom (navodno je to prisutno na ovom forumu u zadnje vrijeme) neko glumi frajera, neko glumi budalu, neko trazi nešto, bilo sto...

Pitanje povjerenja ili nepovjerenja u ljude koje „srećes” na netu, pitanje je koje svako mora sam sa sobom razsrijesiti. Mnogi bi htjeli, upoznati nekoga, kopka ih, privlaci ih, ali ne smiju, jer nemaju povjerenja... neki smatraju da će biti namagarceni, neki misle da se iza svega krije CIA, i tako dalje... jedna stvar koju sam shvatio u odrdjenom momentu je jako bitna, jako je teško objasniti sebe bez pogleda u oci, to je prosta cinjenica. I zato dolazi do mnogih mnogih nesuglasica i nesporazuma, i mislim da je uglavnom zbog toga ovaj vid komunikacije „nezgodan”, da tako kažem... ali opet je sve do onog povjerenja, ali i to je gadan problem, mnogi (posebno žene) povjerenje prema nekome grade na osnovu nekih cinjenica, međutim kako možeš izgraditi povjerenje prema nekome na osnovu nečega sto je on napisao o sebi, a po prirodi si nepovjerljiv... mislim, logicka je zackoljica u pitanju. Kao vjerujem mu, a onda mu više ne vjerujem jer je to i to... a zašto si mu vjerovao/la prije? jer je lijepo pisao/la o sebi?

Zato lično i ne obracam previse paznju na to šta piše, koliko pokusavam citati između redova... pa se desi da ne znam osnovne cinjenice, jednostavno sam pocitao i zaboravio jer helou, čitam između redova, čitam ti dusu, pokusavam, a onda ide ono „pa ti mene i ne slusas”... ok, ja čujem uglavnom zujanje kompjutera, ali ono, hej, danas tako lijepo pišes zareze :)))

Hoću reci, ako me neko „u virtualnom svijetu” zanima, privlaci, pokusavam mu proniknuti u dusu, prateci stil razmišljanja, ponasanja i slično... sve drugo je pisano slovo, a napisati se može kojesta. Neki su dobili nekakvu nagradu za izmišljotine koje su napisali, toliko to lijepo oni rade.. nekakvu... Nobel ili kako već :)))

Jedino sto virutalni od „stvarnog” svijeta razlikuje je cinjenica da nikako, ni pomoću svih sila Eternije, ne mogu otisi kupiti pet kifli, dvadeset deka parizera i jedan jogurt Bioaktiv (poboljsava crijevnu floru) sjedeci za racunarom i tipkajuci.. a bilo bi lijepo da mogu

sasvim sve jedno. to se radi i uzivo.