Jednom ću napisati pricu, onu sto chuchi u meni već odavno i ceka da je upoznam sa svijetom. Jednom ću postrojiti demone i andjele po papiru ko pred smotru, da vidim šta se od njih može napraviti.

Jednom ću ukrotiti ovu oluju od rijeci sto mi nadolazi i opsjeda al nema ni početak ni kraj, ni imena ni teritoriju. Jednom, kad se nalaktim nad radni sto, pljunem u olovku i poredam oko sebe ostrilo, gumicu i svesku...običnu, tanku, djacku.

Jednom ću i ja stati u pricu ili novelu čak bas kako sam nekada zamišljala, kad sam bila mala, da se može usetati u bajku i zivjeti u njoj.

jednom, kad smislim kako iznijeti istinu kao laz...