„ Srbane...”
„ E brale, šta je? Ladno, a , da zatvorim vrata?”
„ Ma ne...ajd sjedi da ti nešto kažem.”
„ Sjedimo cijelu noć, pričamo...kaži i jope...ček samo da ispraznim pepeljaru...”
„ Kad si zadnji put slušao Čorbu?”
„ Uuuuuuu...ne znam...ima par godina...koju ćeš pjesmu?”
„ Imaš li onu ...a napolju lišće šušti...”
„ Napolju. Imam.”
„ Pusti”.
„ Evo. Šta treba reći? Dobra stvar... haos stvar...lijepih stihova ima...oš još jedno pivo?”
„ Znaš...volio bih da je nikada nisam ni vidio, njeno lice...”
„ A? A nju...yebi ga buraz...davno bilo...šta ti je sad, radi li alkohol?”
„ Ne seri. Radi sve. Nego...bil ti bio srećniji da nisi vidio pojedina lica u svom životu?”
„ Ovajjjj...znači o ženama. Pa...ne bih...drago mi je da sam svaku znao, mnoge volio, mnoge voljele mene..bar na neko vreme...lijepe uspomene...”
„ Yebe se tebi, ti imaš i ženu i dijete, ne moraš ovako kao ja da se boriš sa uspomenama...a i sadašnjost ti je skroz drugačija nego moja...”
„ Evo ti pivo...živio...nego...a šta sad, valjda čojek za to živi, a ? Šta ti je?”
„ Ništa. I sve. Godine prolaze. Gdje je? S kime je? Šta radi? Kako izgleda? Misli li ikada na mene?”
„ Zvučiš kao Miroslav Ilić...ne zafrkaji, nego, prošla je ova stvar, koju ćeš sad?”
„ Ponovi.”
„ Dobro. I?”
„ Mnogo sam je volio.”
„ Znam, pričaš mi to od kada te znam. Šteta što je nikada nisam upoznao. Zar je stvarno bila tako dobra osoba?”
„ I još je...samo za nekog drugog sada...”
„ Ajd zaplaći još, majke ti...šta ti je večeras, godinama ništa ne reče o njoj a sad navalio...”
„ Slike brale, znaš i sam kako je sa slikama...”
„ Đe si je vidio?”
„ Nevažno. Tamo, vamo, svuđe i niđe. Srećna, yevote...lijepa ko i onaj dan..yebe joj se za mnom...”
„ Pa...šta sad, tako i treba, davno je bilo, prošlo, idemo dalje...”
„ Što si takav peder? Ako me iko treba razumjeti, to si ti...što me zezaš?”
„ Đavo te zeza, i razumijem te...ali ti nemam šta reći. Tako to ide...nećemo valjda onog pedera Balaševića ponavljati cijeli život...”
„ Nećemo.
Ali njeno lice i osmjeh ostaje isti...daj mi pivo, buraz...i ajmo vani...ovdje je teško disati...”
„ Neće ni vani biti bolje ako si takve volje.”
„ Zaveži, daj mi pivo i spremaj se, ja znam da si isti kao i ja ali si odabarao neki drugačiji put...”
„ Nisam. Hodao sam istim kao i ti dok nisam našao ono što tražim...”
„ A da nije ona našla tebe?”
„ Jest, more biti da je i tako. Ne znam...jel to stvarno plačeš?”
„ Ma ne, potegnuh pivu prejako pa mi suze udariše...oblači se i ne sjećaj se...”
„ A? ”
„ Ništa...samo zaboravi...”