http://www.youtube.com/watch?v=oDY-JanwXjc&feature=related
Noćas bih mogao napisati veoma tuzne stihove.

Napisati, na primjer: „Noć je posuta zvijezdama,
i drhte plava nebeska svijetla u daljini.”

Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati veoma tuzne stihove.
Volio sam je, a katkada i ona je mene voljela.

U noćima ko sto je ova, drzah je u svom naručju.
Ljubio sam je, toliko puta, pod beskrajnim nebom.

Ona me volila i ja nju sam katkada volio.
A kako i ne bih volio njene velike mirne oči.

Noćas bih mogao napisati veoma tuzne stihove.
Misliti da je nemam, osjetiti da sam je izgubio.

Cuti beskrajnu noc,i još beskrajniju bez nje.
I stih pada na dušu kao na pasnjaku rosa.

Nije važno što je ljubav moja nije mogla sacuvati
Noć je osuta zvijezdama a ona nije uz mene .

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se dusa ne može pomiriti s tim da sam je izgubio.

Moj pogled je traži,kao da je želi pribliziti
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.

Ista noć bijelinom odijeva ista stabla.
A mi, od nekada, više nismo isti.

Više je ne volim, sigurno, a koliko sam je volio!
Moj glas je tražio vjetar da dodje do njenog sluha.

Drugome, pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas ,njeno cisto tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.

I jer sam je u noćima ko sto je ova držao u svom naručju,
moja se duša ne može pomiriti s tim da sam je izgubio.

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.