Forums : Romantični kutak

 Comment
Kada šina savije
eskimko
(radoznalka)
2010-09-05 10:20 AM

Ono sam zaista hteo, morao sam da pravim sam.
Kao i ma ko, ko zna šta zaista hoće.

http://www.youtube.com/watch?v=eqVV6Y50NzY&NR=1

Kada su nas voleli, da li su folirali?
U duši se nađe neki bas, ponekad i kontrabas...

Šta li vredi tehnika za tri akorda praznine? Šta bi rekao Prever, Neruda, Vergilije?
Prošlog prazni džepovi, na srcu nisu štepovi, dole pored Slavije, kada šina savije, opet pravo nastavlja.

Samo se istina se događa. Duhovni snajper, pravo u središte. Nije bi-bap jutarnji, a nije ni večernji, teleskop ka spolja a mikroskopom ka unutra.

Ovo jeste moj grad.
Bajaga, Vukica, Đule...
Duša i telo ne idu pod komercijalu.
Posebno ne kad šina savije vreme i prostor.

http://www.youtube.com/watch?v=-xGPHseCQrI

Tenor saksofon, doticaj, inspiracija soliste.

eskimko
(radoznalka)
2010-09-05 12:28 PM


Kružim uvek oko ponoći, ona je element zlatnog reza. Danju se sneva, noć je za san. Život je pređeni put, uvek bogat i živ, teži apsolutnom skladu ali mir u toj težnji nastaje tada kad... otkrijemo da je misterija uma ona čarolija koja potire vezivanje, kao primitivni oblik razmene, kroz oslobađanje za... spajanje transferom van vremena i prostora, a ipak u vremenu i prostoru. Ta razmena samo je način popunjavanja zaokruženog, ali takvog popunjavanja koje puni da bi praznilo za novo punjenje... Spirala sa tačkom na vrhu, kroz koju putujemo da bismo, jednom, sve što jesmo, bilo vraćeno sebi. Tački. Najpunijem beskonačju koje je ipak konačno, najapsutnijem koje jedino stvara relativno, jer samo u njoj je sve u jednom i jedno u svemu. Čestica koja misli i rađa preobražaj, jedino njoj izlišan jer se preobražava kroz svoje delo.
Kakvo je bilistavo delo čovek, a koliko maestralno ume da potamni prirodu od koje je začet. Najteži poraz ikada, u kome nema saučesnika, to je jedino polje za soliranje...

Kružim oko ponoći boje duše koju daje pogledu... Oči boje ponoći... hmh... Boje gavranovog pera kog je vreme pretvorilo u najfiniji filc, bez kog nema autentične i samosvojne, samo nama svojsvtvene rezonance u duši... prirodne rezonance jednog bića... pa samosvojna rezonanca drugog bića... što dovodi do slobodne rezonance među njima.

A jedino to je sloboda. Sve druge su privid.

http://www.youtube.com/watch?v=OMmeNsmQaFw
eskimko
(radoznalka)
2010-09-06 12:32 PM

Ne zna se gde je to čuvala u sebi, jer se nije činilo da toga ima. Običnija od najobičnije, neobična samo po jednom. Tvrdila je da zna šta hoće od prvog dana kad smo seli u klupe. Nosala fotoaparat, škljocala na sve strane, najobične su se na motorima sa ne znam koliko konja dovozile u školu, čekali su ih isti ti, po svemu najobičniji. Normalni dibidus.

U jednoj fazi je fotografisala samo oko i to zenicu. Negde na Sajmu, jednog proleća, htelo joj se da uđe i u moju. Nasmejala sam se, naravno, za nju može sve, pa i miran pogled u objektiv, po njenim preciznim direktivama kojima je falilo samo još da se izujem i počnem da mašem krilima koja svakako nemam. Takođe naravno nije me interesovalo šta je posle bilo sa tim fotografijama, sad je ionako prošlo, čemu vraćati mu se.

I tako. Bolja je od svih u hvatanju sad kroz unutrašnji objektiv, onaj spolja je za blejala. Virtuoz, koji neće sad da troši na traženje parking mesta. Ide peške. Poštuje profesiju vozač, koliko i vlastito sad. A, u njenim zenicama sad je običnije od najobičnijeg.

Toliko običnije da se čini da ta Žena zenice ni nema. Da umesto njih ima univerzum.

Baš kao i oči boje gavranovog pera iz vremena kad je ono pokretalo rezonance u tada čudu kreativnosti stvaranja konstruktivnog, zvanom klavir.

Rezonanca fatuma. Postoji li?
:)

eskimko
(radoznalka)
2010-09-06 12:57 PM
http://www.youtube.com/watch?v=VlnMBllvN-w&feature=related

O rezonanci gitare u belom mermeru... možda... jednom. Tu nema reprize.
Minodora
(kustos)
2010-09-06 03:21 PM
eskimko
(radoznalka)
2010-09-07 05:53 AM

Kako ne postoji, kad se o njemu toliko govori? Neki ga i traže. Neki tvrde da su doživeli. Jeste da to što pišem nije dokaz, ali pitanja se nameću sama...

Krhko je znanje...
Minodora
(kustos)
2010-09-07 11:00 AM
„U filozofskom smislu, sudbina je nužni red u svetu kojem je podvrgnuto svako biće. Sudbina nije slepa ili slučajna kao usud (lat. fatum), nego racionalna premda je nepoznata pojedincu koji u njoj učestvuje. Tokom istorije, mnogi ljudi su bili nezadovoljni samo fizičkim objašnjenjima teških bolesti, raznih nesreća i prerane smrti, pa su pretpostavili natprirodni uzrok nevoljama koje dolaze bez obzira na zasluge. Verovanje u sudbinu čini život podnošljivijim time što čoveku omogućuje prihvatanje racionalnost univerzuma uprkos očiglednim nepravilnostima i nepravdama.
Postoje veštine i pseudonauke koje nastoje da spoznaju ljudsku sudbinu. Tako, astrologija tvrdi da raspored zvezda u vreme rođenja određuje sudbinu, dok neki oblici gatanja imaju za pretpostavku da se sudbina može otkriti iz linija dlana ili pomoću snova. Previše izraženo verovanje u nepromenjivost sudbine naziva se fatalizam.”

Један од могућих одговора зашто не постоји...

„можда је пао трак истине у ме
можда су сање...”
eskimko
(radoznalka)
2010-09-07 11:16 AM

Dobro, koja bi još sa SC umela pravu stvar?! Znala sam.
Pišemo se, dušo, kasnije, završila posao, ode ja, tju se vrnem:)

http://www.youtube.com/watch?v=mRwMSuwswrc
EnigmaIII
2010-09-07 09:02 PM
...no vrijeme se kreće, vrijeme se kreće, k'o sunce u krugu...

****

Chuang Ce sanja da je leptir koji leprsa između cvjetova.
U snu nije svjestan sebe kao osobe.
Bio je samo leptir.
Kad se probudio nade se lezeci u krevetu.
Kao covjek.
Pa se zapita:
Jesam li ja covjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je covjek?

:)
 Comment Remember this topic!

Looking for Tassel Necklaces?
.