A sad je Zal Kopp

Ljubav ljepša od svijeta

Ljubavi moja, moje misli nikada ne šute,
one govorom bude ili stišavaju moj nemir.
Sjede na obroncima tvog dolaska u meni
i progovaraju osjećajima bolnog čekanja,
ćute i ne priznaju nikakve udaljene sate,
već te u mirisu isprepletenih zagrljaja
vide kako horizontom pogleda stižeš.
Upijaju svaku laticu tvojih iskonskih želja
i njihovim mirisima pletu vrijeme razloga
s kojim vječno ljubiš mekoću mojih dlanova
i svoje obraze prinosiš na njihova polja.

Tvoji dijamanti na grudima i biseri u očima,
sjaj sunca među drhtavim bokovima,
lakoća tvojih usna na mojim ramenima,
prisno dozivanje milovanja na postelji,
sve su to razlozi zbog kojih se odričem
i napuštam dosadašnji život, unosim tebe u sebe,
jer u meni razbijaš siva prostranstva tjeskobe
i prepuštaš se toploj boji moga glasa,
rumeniš zajedno s mojom uzavrelom utrobom
i u nepreglednoj tišini postaješ smisao moje kose,
čije vlasi, napokon bez straha. dočekuju dah vjetra.

Tako me u prasku svog disanja rađaš,
nad mojim životom strepiš predivnom čežnjom,
sav zrak oko mene pretačeš mojim venama
i u svim uzdasima dubinom misli progovaraš.
Moju tjelesnost pretvaraš u prozirne odjeke sna
i vodiš u doline zanosa, na same izvore požude,
gdje mirisne zagrljaje otvaraš i nudiš kao pomamu,
zatim moje tijelo odvodiš u svoje vatrene vrtove,
hraniš ih dubinom njedara i sa ravnih polja trbuha,
a visinom svog plavog pogleda, spokojem opijaš
i slatkim poljupcima svoga bića najavljuješ smirenje.

Moje tijelo beskrajno raste u tvojim prstima,
moja duša tvojom svjetlošću neprekidno cvjeta
i moje biće tako postaje sudionik vječne ljubavi.
Ljubav moja u meni za tebe, glasna i čudesna,
ljubav potrebna i željena, spremna i odriješita,
besmrtna ljubav zagledana u tvoje zvjezdano biće,
ljubav jednom ili nikada, ljubav nastanjena u tebi,
ljubav što obuhvaća duboke misli u nama
i koja nas čednim prostranstvima duše rađa,
ljubav nastala iz pjesme kao poljubac riječi,
pobjednička ljubav, ljubav ljepša od svijeta.

Zal Kopp

T i
Svake noći po mom tijelu prošećeš mjesečinom,
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš.
Tamo gdje zasjaš, tamo se pore rašire i uzdahnu,
a gdje ne stigneš, tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako šire mojim snovima,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim čelom prođeš sjenom oblaka,
zastaneš u pogledu i zasladiš me svojom tišinom.
Mjestom koje prekriješ rastapaju se naborani sati,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplešem.
Nježnim osjećajima poput izvora natočiš moje vene
i čitavu vječnost uliješ u mene, da me namiriš.

Koliko se samo puta pokreneš i staneš pored mene,
utihneš i silinu osjećaja probudiš radi moga mira.
Pomakneš me dubinom svoje duše i cijelog uzmeš,
tiho zagrliš i moje nestrpljive misli srcem poljubiš.
Takvog prisloniš na grudi, ponudiš njihovu bjelinu
i dodiruješ prekrasnim buketom crvenih bradavica.

Osjećam svu snagu tvog trbuha dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja poda mnom otvaraš.
Ne sklapam oči, već upijam božanstveni pejzaž tijela
i tvom reljefu dodajem vlažnost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlačim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smještam proplanke blaženstva.

Tu se sladim s beskonačnošću tvojih rajskih vrtova,
muški berem slatke plodove netaknute ženstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira,
pronalazim neviđena sazviježđa vječnog zadovoljstva.
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima,
upijam tvoje uzdahe i u svom tijelu plodim ljubav.

Uzrok postojanja

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.
Otkako sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.

Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim ću te sutra ponuditi
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.
Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.

Noćas vodimo ljubav

Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi. Širimo po nama mjesečinu i zvijezde,
njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela.
Mila, držim te za struk i pratim toplinom pokreta,
ulazim i topim se u tvojom bedrima,
a moje usne preuzimaju tvoje grudi
i jezikom maze nabrekle bradavice.

Noćas vodimo ljubav, ti poda mnom i ja na tebi.
Ispod naših tijela vri noć
i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica.
Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću,
a prepone mi među tvojima gore,
pa me zanose i poput rijeke tečem.
Uzimaš me snagom mora.

Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe.
Uskovitlani zrak pomiče zidove,
sve smo bliže zori koja otkucajima stiže.
Pomiješani sa suncokretima
osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje,
postaje žešći i oslobađa strasti naših trbuha.
Jutrom nam liježe ravnica u dlanove

a i sto bi pisala kad ne znam ovako dobro

Nazalost ovo nisam ja napisala. Nazalost.

:)

http://www.youtube.com/watch?v=H5xjJyyREYg

http://www.youtube.com/watch?v=8XAp7hX53jw&feature=related

LOL LOL LOL LOLLLLLLL