-ВИТОМИР ВИТО НИКОЛИЋ-

KISNUĆI KO KROV

(Bolnički fragmenti)

…Kako sam nekad ludovati znao
s proljeća, kad planu te kiše bučne.
Jednom sam divno pokisao,
ona topola, ja bor razbarušen.

A sad ne mogu prozor da otvorim,
da uđe to slavlje maja pijanoga…
Možda i danas negdje gori
ljepota ona bosonoga?

Kiša, kiša u travi, u lišću
šumi draga opijajuć snom.
Ozdraviću , sestro , ozdraviću,
da bih umro kisnući ko krov!