Forums : Književnost

 Comment
Prva i poslednje pesma Tebi
Anja-Maza
2015-06-08 10:26 PM
365 TONA LJUBAVI

…Krecu putem svemira...ka tebi

365 tona ljubavi
Danas ti… na poklon saljem ja
Uzmi ih , zagrli ih… ti duso moja, ti muziko moja
Ti srce moje malo
Ti sudbino moja…
negde u zvezdama
ko zna kada još… zapisana

365 tona ljubavi za noćisnene
Nespavane, od Neba i jednog divnog Andjela,poklonjene
Kao dar , kao najlepsi poklon
Koji covek može da dobije od Boga
Zato ovom pesmom želim da nacinim veliki naklon
Tebi, ti ljubavi moja snena
Sebi , Bogu I Istini verna
Tebi Ljubavi koja si uvek verovala
Da negde postojim ja
Ja , koja sam te u tmini svoga zivota cekala
A da nisam ni znala…
Nisam verovala , da ću jednom zaista naći
Da ću putem jedne snezne, olujne noći
Ka tebi… sudbini svojoj … onako iznemogla i tuzna, poći...

365 tona ljubavi
Ti danas saljem na dar
Da te svojom muzikom neznom
Poput Adadja , probude
Da ti moje srce …još jednom ponude …
Iako znaš…ti sve, dobro znaš…
Jer ti si…ti si …srce moje malo
Sto mi ga ovo Nebo jedne noćidalo
Koje je sa lakocom leptira
U moj zivot usetalo
Eto tako, bas onako lako…
I tu ostalo, da me voli i cuva
Da mi horizont oboji duginim bojama
Da okrene pravac vetru kada zapuse
Da učini svojom ljubavi predivnom
Da sve što ne valja i valjalo nikada nije
Pred snagom ljubavi, jednostavno …
bez traga nestane

365 tona ljubavi
Ti danas saljem ja
Tvoja vucica, maza, kuce,pace,pile tvoje malo
Što se negde jednom, u lošim predelima zivota zaigralo
I izgubilo, rastuzilo , jer je mnogo dalo
Ali nije znalo…eh …a I da je znalo…
Da to nije bilo ono pravo
Sve dok nisi dosao ti
Bas ti , ljubavi…
Da spasis ovo poslednje izdanje mene
Da izvidas sve moje rane
Tako lako i jednostavno

Ma ljubav se ne trazi , neko rece…
Ona nas zgrabi , tek tako sred neke Srede
Ne pita, ne govori
Ona samo daje , peva I s Andjelima plovi
I nosi nas u predele sreće
A mi…od lepote, izgubljeni
Na sreću nenaviknuti, bojazljivi
Sedimo I gledamo satima
Jedan lik tamo negde...u zvezdama... cutimo …
Drhtimo, uzdisemo I osecamo samo…
da beskrajno smo voljeni i da volimo…uhh...

365 tona ljubavi I nije malo
Od te tezine se tako teško dise
Da ne verujete , ali tako najlepse note srce piše
I stvara muziku, samo nama znanu
Koja nas izdvaja iz ovoga sveta
Koja leci nam…svaku staru ranu…eh da…staru ranu

365 tona ljubavi
Danas kreće ka tebi
Da te nisam srela, nikada verovala više ne bi’
Stalno bih spavala , onako bez snova
Tuzna , razocarana, bolom ophrvana…uh…
Ma ti znaš…
Cekala bih da vreme prođe I da
Crna ptica iz daleka jednom dodje
I ponese me beskraju…tamo u krajeve tmine
Gde svi krecemo jednom… znam
Samo sada kažem
Da…
Neka saceka malo Nebo I ta ptica crna
Jer ja želim da osedlam divljeg konja vrana
I da sa tobom dodjem do zivota reke
Da još dugo osetim lepotu tvoje duse
Da krenem u predele neke, sarene, meke
Gde ćeš samo ti biti stanovnik moje duse
E posle …neka se sve kule ako treba sruse…
Jer..
Znacu da…vredelo je…

365 tona ljubavi
Za ono juče I ono sutra
Za sve tajne broja 9
Jer I danas je broj 9 , pa ti vidi…uh...
Nije to vise nikakva sala
Već ti je to rekla, puno puta … tvoja mala
Ona koja te voli I Gospodu se moli
Za …Ljubav... za Nas…

Živeo!!

Anja
Anja-Maza
2015-06-08 10:36 PM
DA LI BIH SMELA ?

O da, ja bih smela
Sanjati ga ludo u noćimasvojim
Gledati mu oci dok ne padnem
Cisto da dusu svoju milinom napojim
I da pod tim pogledom njegovim snaznim
Ovako jaka , pokleknem

O da, ja bih smela
Ne samo sanjati I želeti
Već ići putevima sa njim
Ili za njim leteti
Okean preplivati i srećnom se zvati

Oh da , ja bih smela
Jer zivot ovaj je tako prazan kad se ne želi
A ja želim, želim …
I zato velim
Da bih ja smela da čak I sve svoje snove
Samo sa njim podelim
:)
Anja-Maza
2015-06-08 10:38 PM
KRILA ANDJELA

da li sam vam pricala ovo...
bilo je to jedne davne letnje veceri
kada su se umorni mornari
sa svojih plovidbi svojim dragama vracali
kada su neki galebovi zauvek u tisini sletali
kada je sunce pocivalo na nekoj drugoj strani...
tamo u nekoj noći..
dalekoj sada...
na mansardi jednog bezimenog grada
uz plam sveca i uz casu vina
onako boemski tuzno i setno…
dok se lepljivo u mene uvlacila nocna tmina
mazeci me i grleci moju dusu
ceznuci za toplinom nekog zamišljenog kamina
dok sam pokusavala da utolim svoga srca nemilosrdnu susu
pijuci sve suze koje tada moje oci ronise
i dok sam se borila sa sneznim daljinama u sebi
gledala vuka u odrazu svoga lika u ogledalu
eh da…
bilo je to , tada bas…
dok sam drhtavom rukom,
groznicavom brzinom
rime ispisivala
kao da sam se bojala
da jesen koja dolazi u zivot moj
ne odnese kestene zauvek u zaborav svoj
I da lisce koje se igra pod mojim nogama
Ne zaboravi zauvek ritam mojih koraka
Eh bas tad
Osetila sam treptaj….treptaj krila…
Krila …jednog Andjela
I tada sam shvatila…
Da , u mome srcu oduvek žive krila jednog Andjela…
 Comment Remember this topic!

Looking for Mantra Bracelets?
.