BILO JEDNOM JEDNO LJETO

Bili smo mladi
I bezbrizni.
Meni devetnaest
Tebi ni toliko
Nas svijet je bio
Najljepsi kristal
Savrseno izbrusen.
Sve smo imali
U nasoj masti.

U njoj su bili
Svi nasi planovi,
I sve naše zelje.
Mjesec je bio nas drug
Najbolji.
Nad nama je bdio
S nama noćiprovodio
Uz glasnu muziku
Poljskih zrikavaca.

Ali...
Dosao je septembar
Mjesec skolskih zvona
Zbog kojih provincije opuste.
Nama su ostala samo pisma,
Duga, sjetna
I pomalo tuzna.

Pisali smo neko vrijeme,
Skoro svaki dan
Postar je bio najdrazi gost.
Poslije sam čuo
Da si se udala
I sve je stalo:
Rijeke su prestale da teku
Ptice zastale u letu
Mjesec je ostao u svom zenitu
A zrikavci su utihnuli.

Vise te nikad nisam vidio.

Prošle su burne decenije
I jedan glupi rat
Koji mi je sve unistio
Osim uspomene na Tebe.

Opet mi se motas po glavi
U istoj onoj kratkoj haljini
Na bretele
S kojom se vjetar
Nestasno igrao.

Volio bih da te opet vidim
Da se ponovo pokrene
Sve ono sto je stalo
Prije vise decenija,
A moje lice da se razvedri.
Volio bih bar da znam gdje si.

26.05. 2015.