Oduvijek sam voljela vozove,
Meni su vozovi mostovi.
Stari koferi i prenatrpanost.
U vozu uvijek ima neko ko sve zna.
U vozu si uvijek nekome zanimljiv.
U vozu ti je uvijek neko dosadan.
U vozu se uvijek pravim da spavam.
Policajac iz voza je uvijek umoran.
Parovi u vozu su uvijek zaljubljeni.
Samci u vozu su pricljivi.
Majke u vozu su hvalisave.
Studenti u vozu su nestrpljivi.
U vozu fali grijanja.
U vozu su ofucana cebad.
U vozu je losa kafa.
Voz je pun usamljenih ljudi.
Voz ima divna zamagljena stakla.
Voz smrdi i mirise.
Voz je pun prigusenog smijeha,
prigusenog svjetla,
prigusenog kaslja.
U vozu se čitaju stare novine.
Voz nikad ne zaluta.
Voz dise.
Voz su profesor,
medicinska sestra,
slikar,
pacijent,
ciganin,
prodavac,
skriveno prase
i jagnje.
Voz su boksovi cigara.
Voz je nedostajanje i nadanje.
Voz je glas i pistaljka.
Voz su pokretne slike.
Voz su urezana imena,
zvake prilijepljene na sjedistu,
celofani od bombona, mahanje,
plakanje i radovanje.
Voz je nečije oci, ispovjest, uzdah, stucanje,
mljackanje, smaranje, udvaranje, cekanje,
traganje, divljenje, imanje i nemanje.
Voz je simpatija.