Svidja mi se kraj I početak, vrlo lako za procitati.

Dobro napisano.
Dva izvrsna stiha:

„još je strasnije umiranje snova.”
„pred nosom strazaru oblaci se kradu.”

odlicna

Borisa, prepoznatljiva je tvoja poezija koja vraca u proslost i za mnoge tvoje pjesme moglo bi se reći da su ona nostalgicna kopca koja nas veze za dane koji su postojali i koji se nikada neće vratiti.
Pošto pišes poeziju nepotrebno je napominjati koliko truda treba uloziti u jednu pjesmu da bi se , odlozivsi olovku (ili tastaturu:) moglo odahnuti nad gotovim djelom.

Teško je povjerovati da ti je za ovu pjesmu trebalo (samo!) sat vremena. Osim ako ti u tih sat vremena racunas iskljucivo onaj tehnicki rad (i dajes mu samostalnu vrijednost) u koji spada ukucavanje (ili zapisivanje) gotovih strofa i njihov konacan poredak koji nam je predstavljen na ovoj diskusiji.
Da je u pitanju neki matematicki zadatak nad kojim bi se trebalo zamisliti i rijesiti u tih sat vremena to bi se već i moglo povjerovati.

Ali ja ne mogu da povjerujem da si ti u tih sat vremena dobio ideju za pjesmu, koja se obično rodi kada nam neka određena riječ ili izraz postanu lajtmotiv,da si uskladio sve ove rime, da su se slike bez ikakvog napora slozile same od sebe, da se ritam nije izgubio pa da si ga ponovo morao uskladjivati trazenjem novih rima.
Teško je povjerovati da nije bilo prekrajanja ili izbacivanja stihova između kojih nema one povezanosti koje pjesnik želi da im da...itd.

Sumnjam da se u tih sat vremena covjek može izboriti sa svom tom leksickom gradjom i ponuditi citaocu gotovu pjesmu...laku i leprsavu.
Lakoca takvog jednosatnog pisanja je (neispunjen)san mnogih pjesnika :)

Borisa, ipak sam bila u pravu :)

Pjesma ne nastaje za sat vremena...pjesma nastaje od onog trenutka kada se zacne ideja o njoj.
Kod tebe se to desilo prije dvije godine tokom posjeta rodnom selu, iz slika se rodila ideja za koju je ,da bi se realizovala i prenijela u pisani stih, bilo potrebno mnogo vise umnog rada od samo jednog sata.
Svako ko se bavi pisanjem zna da se pjesma radja iz gomile emocija koje treba ukrotiti, usavrsiti, unijeti harmoniju u njih. Izboriti se sa gomilom rijeci koje naviru u naše misli zahtijeva vrijeme i strpljenje da bi se izabrala ona prava riječ da bi izrazila naše najdublje emocije.
Takođe,svako ko se bavi pisanjem zna koliko izmjena (u toku stvaranja) trpi (samo) jedna strofa a kamo li nekoliko njih da bi se postigao taj konacni rezultat - pjesma. Čak i kad je pjesma zavrsena nerijetko joj se opet vracamo (nakon nekoliko uzastopnih citanja) da bi se prepravio neki detalj.

Mnogo je poznatih pjesnika koji su govorili upravo o tom stvaralackom naporu da bi se iz haoticnih misli oblikovala pjesma kao jedna cjelina kojom bi pjesnik, a tek onda citalac, bio zadovoljan.

Ali sjesti u casu dokolice, skuvati kafu i reci „sad ću da napisem pjesmu!” je nemoguće. Doduse, moguće je za jedan sat sklepati stihove zbrda-zdola ali ova tvoja pjesma nije takva već je ocigledan primjer ulozenog truda.

Doduse, sve bi ovo stalo i u jednu recenicu „Od zacetka ideje pa do konacnog zavrsetka jedne pjesme potrebno je vise od jednog sata”
Ali , eto, ja volim sve nasiroko i nadugacko :)

Mislimo isto ali hladnoca ovog monitora često dovede do zabune .

Koliko god da su neke pjesme zanimljive isto toliko je zanimljiv put
I prepreke do njihovog konacnog objavljivanja.:)