Pakt s vjecnoscu

Silnikom su me,ponekad,proglasavali
Istini za volju znao sam udariti dobro,
Nikad slabijeg,uvijek u samoodbrani,
Ali ko još u mecu s zivotom bostan nije obro'.

Poslije su se nadali da sam razum izgubio
onako zapetljan u tri metra somota,
Jeste, starije djevojke sam ljubio,
I one su mene, nije nme sramota.

Ah, kakav bi zivot na Balkan bio bez rata
ostace,izgleda,vjecita tajna,
No, već su mjerili koliko sam patriota
jer sam prezivio dva metka slučajna.

Ja sam pjevao i prije rata,
I poslije rata,evo,pjevam
Zbog prava pedera brat na brata,
postaje dosadno pa već zijevam.

Onda su se dosjetili da sam nepismen
i da moje skrabanje ne zasluzuje pozor,
U pravu su,zaista,samo sam usmen
crveni tepih je za žene,
ja iz trnja sapucem kroz prozor.

Ali to nije bio kraj inovacija
u upornom insistiranju da sam grozan,
Lihvari,zbiri,poltroni i slična grpacija
pronasli su,negdje,da nisam religiozan.

Onda je doslo do forsiranje rijeke-interneta
gdje se kontrola podigla na najvecu nivo,
pa svaka ameba prerusena Svetog Petra
prokazje moje boguhulno stivo.

Ja,i dalje,živim svoj zivot skromni,
gradim kucu sa zenom,igram kosarku s djecom
To je pakt s vjecnoscu bezuslovni
i zbog toga me niko ne mora proglasiti svecom.

B.R.