Iskopao si moje kosti.
Ljubis ih da „prođe”.
Da prođe svaki kolut
dima kroz koji sam gledala
majku,
da prodju sve dugonoge žene
u najlonkama
i tatine ruke po njima.
Da prođe budjavi sir
i crno vino umjesto majcine sise.
Da prodju astme, srcane mane,
vaske, ksenofobija, grc da prođe.
Da prodju svi slikari
u koje sam se zaljubljivala i
koje sam prezirala.
Svi kojima sam sjedala
u krilu da prodju.
Sve žene koje sam natjerala
da se zaljube u mene
isto neka prodju.
Voajerizam neka prođe.
Reuma isto ako može.
Neka prodju razbijena ogledala
i razbijen stan.
Razvratno tijelo neka prođe.
Neka prođe i komsija
koji mi je uvrtao ruku
u popisanom
liftu i lizao usi.
Nek' prođe i njegov sin
koji me zalio.
Sve tetke neka prodju
i sve ujne
i sve ugojene žene
sa pundjama
koje su me
mrzjele i zeljele.
Neka prodju i ona djeca
sto nisu smjela iz mojih
ruku da prime slatkise.
Neka prodju moji kosmari,
moja ubistva vecernja.
Svi pjesnici ovog svijeta
koji me opjevase
neka prodju.
Neka crknu.
Svi dusi koje sam
uznemirila neka prodju.
Neka prođe i ono
dijete koje nikad nisam bila.
Sjecanja takođe.
Sve neka prođe.
Nek' ostane orlovski
nos, moje kosti i ti.

Budi mi istorija.
Budi moja Persija.