Viđu Tajke, prvo prica sa krvlju do koljena pa onda vesela poskocica sa erotskim primjesama :)

Tako i treba, vodite ljubav a ne rat :)

Pristavljaj kafu a ja odo' da palim auto ;)

Već sam naslov govori o snazi koja izvire ne samo iz pjesme već i iz grla autora. Taj gotovo neljudski krik bola i patnje proteze se kroz čitavu pjesmu . Nakon svakih 6 stihova citalac obavezno poskoci sa stolice sto ukazuje na autorovu sposobnost da ga (citaoca ali i sebe) odrzi budnim do kraja.

Pitanje „De si sad?” koje dolazi odmah nakon krika ukazuje na nestrpljiv i nervozan, gotovo svadjalacki ton. Autorova unutrasnja emocija koja je i proizvela ovakvu reakciju gotovo vapi za nadogradnjom tog istog stiha u : „De si sad, sunce ti *ebem!”

„Precicom dodji !” zapovjedni ton ukazuje na strukturu autorove licnosti jer je ocigledno da kod njega nema cile-mile i da svako odugovlacenje djeluje na njegov nervni sistem u toj mjeri da se stih „ cekam te u goloj vodi” savrseno uklapa. A to opet govori o nedostatku romanticnog zanosa jer bi u protivnom stih glasio „Cekam te gol u vodi.”

„Ae brze vozi, vozi, vozi”, je veoma netaktican i sebican zahtjev jer pokazuje nemarnost prema saobracajnim propisima .A samim tim uvlaci i svoju dragu u opasnost da za takav prekrsaj bude novcano kaznjena .

„I reci tačno gde si i kad ćeš doći,” je još veca nemarnost jer da bi draga udovoljila tom zahtjevu mora da koristi mobilni sto je opet protiv saobracajnih propisa. Sto znaci - još jedna novcana kazna.

U drugoj strofi ocigledno je da je autor los matematicar jer bi u protivnom znao odgovor „dokle si dosla, dokle si stigla” da je samo izracunao vrijeme koje je potrebno da bi „usijala se ringla” i uporedio ga sa vremenom kada je draga napustila kucu i posla u njegov zagrljaj.

„Picemo kafu al'..” je jednom rijecju - ucjenjivanje. Sto potvrdjuje da muskarci kad kažu „dodji na kafu” to uvijek zavrsava sa onim „ali...”
I sto je lekcija citaocima (ili bolje reci citateljkama) da ubuduce ne prihvataju poziv za kafu od onih koji pišu pjesme !

„Kad te izljubim celu, meku i vrelu..” (eto, o tome i pricam).

Treca strofa opet zapocinje uzvikom nestrpljenja „Ae !” Drugim rijecima „Dokle vise da ti ponavljam!! !”

„Ne kucaj, ne gubi vreme ”, je dokaz koliko pola sekunde dovoljne za podizanje ruke za jedno kuc kuc nekima znaci gubljenje vremena a nekima znak najosnovnije kulture. Dakle, pjesnik em sto ucjenjuje, em sto naređuje on je i - nekulturan.

„Čujem ti korake”, je potvrda da pjesnik još i laže. Jer da vas neko cuje iza zatvorenih vrata moguće je samo ako nosite neke teske cokule i jurite niz kaldrmu kao da vas sam djavo juri.
U tom slučaju je gotovo uvreda da autor, umjesto da potrci dragoj u susret, dovikuje :„ Samo gurni vrata”. Mogao je bar biti toliko uvidjavan da naglasi da li da ih gurne rukom, nogom ili iz zaleta da ih odvali ramenom. Kad već neće sam da ih otvori.

„Cekam te draga”, izgubilo je svako znacenje jer je draga nakon provaljivanja u kucu suocena sa još jednom neizvjesnoscu- u kojoj pozi je On ceka.
Još uvijek u goloj vodi, stojeci kraj usijane ringle, napucenih usana da je ljubi „celu i vrelu” ...ili ne daj Boze gol u vodi?

Autorova licnost: vice non stop, nervozan, nestrpljiv,neromantican, ne postuje saobracajne propise,los matematicar, ucjenjuje, ne kuca, sluzi se sitnim lazima, lijen da otvori ženi vrata.
Tema: Ae na kafu !
Ritam: ubrzan ( misli se na pjesnikovo disanje)
Zakljucak: pazite kod koga idete na kafu!

Licni zakljucak : Ne vjerujem muskarcima ni kad vodu nude :)

odlično, vidi se da piše osoba puna zivota

Kao u onoj pjesmi:

„Mala soba 303
a u sobi ja i ti
kafa vrela , glave lude
šta će biti neka bude..”

A stvarno je nekulturno da žene prihvate poziv za kafu, dodju, popiju i - odu. I da se pretvaraju da nisu razumjele muskarcevu skrivenu poruku kad je pogledaju pravo u oci i prevrnu solju. Ta divna, bezazlena muska stvorenja zapravo žele samo da ubodu zelju :)
Kod nas u Bosni je bilo popularno to gledanje u solju (kod zenskog svijeta) i gledanje u casu (kod muskog svijeta).
Oni koji su gledali u solju uvijek su vidjeli put u daljini, a ovi sto gledase u casu jedva su vidjeli i put ispred sebe.
Steta sto pjesnici vise pjevaju o casi rujnog vina nego o solji vrele kafe. :)

Dobro si ovo srocio :)

I sad bas razmišljam kako bi to izgledalo da odem na , recimo, SC chat i u zelji da popricam sa tobom o poeziji javno postavim molbu „ Tražim pravu-spravu !”(jer pod tim „imenom” te jedino i znam)
Mislim da bi u roku od nekoliko sekundi bar njih deset odgovorilo „Taj sam !” :)

AjdE AjdE Jasmina :)

Zaboravih,
Tajka zapocne temu, pa pobjegne. Još ću pomisliti da se moderatorski ponasa! :-(
Anakonda uvijek ista, iz prikrajka palaca. Stihovi koje si onomad postavila, nisu tvog nivoa! :-)
Marija koju zovu Maja voli Z. Colica. Otkako mi ne rade crvi u krvi, niti me ritam mrvi, ne slusam Colica! Vise slusam Tomu „Ej mladosti, brzo prolazis, ej starosti brzo dolazis.”
A ti se Marija samo pravi fina! :-)

Pa i neću, samo, čemu ljutnja?

Znaci, ipak je ljutnja! Nikada nismo niti riječ razmijenili, pa ne bih da pogadjam! Izgleda da sam trebao prvo uzeti serum, pa na diskusije!

Hajde-de, nisam zlato, al sam barem zasijao!
Bonsek reze, ja sam vise turpija, struzem, turpijam...
Kako ćeš imati ista lično, kad se nismo - niti sreli, niti rukovali, nit mrko gledali, niti se svadjali!

U svakom slučaju, pozdrav!

Prava-sprava, ja dolazim iz kraja gdje se bas kafenisalo. Bilo je to vrijeme kad je kafa bila kafa :)
Kad ljudi gledaju jedno drugom u oci i pricaju a ne kao danas uzmes kafu pa na Net. Ali eto, vremena se promijenise na gore, nemas danas ni kafu da popijes sa nekim u ovom stvarnom zivotu. Sve neki brz ritam , ili pijes kafu u autu ili na poslu na onoj kratkoj pauzi ili skuvas kad dodjes s posla pa na Knjizevnost:)
Meni je ova jutarnja najbolja pa makar da je i sa virtuelnim osobama podijelis. Mir i tisina, djeca spavaju, ptice pjevaju, sunce sija ko tepsija.
:)

Da podijelim uspomene iz skolskih dana u vezi kafe :)

Kad sam posla u srednju skolu otac je iznajmio stan kod nekog gazde koji sam dijelila sa drugaricom sa kojom sam isla i u osnovnu. A gazda,neki spiclov, namjestio stan jeftinim namjestajem ali u to vrijeme nismo bas ni obracali neku paznju na to. Do jednom:)

Upoznam nekog momka Ziku i nas prvi izlazak bio je u bioskop. A bioskop je opet posebna prica. U zimsko vrijeme unutra se lozila neka pec bubnjara i na početku filma bi se obično gusili od dima, na sredini filma varnice su svuda letjele jer su ubacivali drva a tek pred kraj filma vatra bi se lijepo razgorjela pa smo bar mogli uzivati u zadnjih pet minuta.

E, ispred tog bioskopa ceka mene , jednog ljetnjeg predvecerja, Zika. Ljudi moji kad sam ga vidjela kako stoji kraj motora, onog zelenog Tomosa, zaljubila sam se beznadezno. Ne u motor već u Ziku.
Ne znam da li mi je bilo toplije od te bubnjare u bioskopu ili zbog Zikine blizine.

I tako, dogovorim se ja sa drugaricom da pozovemo Ziku na kafu. Spremale smo stan cijeli dan, potrosile pola bocice nekog jeftinog parfema, a najveci problem bila je fotelja koja je zauzimala centralni dio sobe i nekako nakrivo stajala jer joj je naslonjac napukao . Ionako nam je sluzila samo za nabacivanje odjece koja je nekim cudom zauzela normalno mjesto u ormaru tog dana. Preko fotelje smo bacili neki prekrivac a , kako smo pretpostavili, Zika će da sjedne na kauc. Doduse, zuljaju oni federi ko sam djavo ali kao da je to i bitno.

Uz brektanje motora, koji je meni tad zvucao kao najljepsa muzika, eto ti Zivorada.
„Kuc, kuc, ma hajde ulazi, sjedni, sad će kafa ! ”, trcim ja kao leptirica, vatra sa plinskog sporeta obuhvatila dzezvu, krcka voda, ja se zajapurila . Drugarica vadi neke napolitanke stavlja pred Ziku a on , suprotno našim ocekivanjima, sjedne bas na tu fotelju.
Meni neki grc u stomaku, gledam krajickom oka „ Dobro je nije se naslonio!”.

Malo pomalo, pocesmo i da pricamo, atmosfera opustena, kafa gotova. Naspem svima po soljicu , prva ide ,naravno, Ziki a on se lijepo zahvali i još kaže „Hvala, bas će mi prijati kafa”.Opustio se on (kao kod svoje kuce)osmjeh lebdi na licu i prije nego sam uspjela viknuti „Neeee!”, on se nasloni svom tezinom na fotelju.
Sve je u tom trenu bilo kao u usporenom filmu: meni usta otvorena, u ispruzenoj ruci soljica kafe, Zikino nasmijano lice odjednom nestaje iz mog vidokruga. Zatim vidim koljena , pa tabane i onda, da izvinete, Zikino dupe. Takvim zamahom je pao unazad da je, umjesto da napravi kolut nazad , on nekako pao postrance , docekao se na ruke i ne zna se jel' prije pao ili se prije podigao!
Ne zna se ko je crveniji u licu: on ili ja.
Nit' se ja izvinih, nit' on prozbori koju riječ - tajac!
Drugarica uze onaj naslon sa poda a Zika, sad šta je tu je, stroposta se na kauc. Mora da je pogodio bas tamo gdje su oni federi najlosiji ali ne rece ni riječ. Samo izdignu obrve, oci poprimise neku cudnu boju ali on se diskretno pomjeri na rub kauca i ispruzi ruku za kafu.

Popismo nekako kafu i sok, skrckasmo one napolitanke...doslo vrijeme da se ide kuci. Zika se lijepo zahvali na gostoprimstvu i na izlazu mi se učini da je nekako sa strahom uhvatio za kvaku da otvori vrata :)

Tako je prošlo moje prvo kafenisanje sa Zikom a ni veza nije bas dugo potrajala. Kao sto vidite bio je - nestabilna osoba :)

Jeste, kino :)
Rođena sam u Bosni a isla u Hrvatsku u skolu i vjerovao ili ne imali su sporet u kinu (bioskopu). Casna riječ.
Tamo, 80-ih godina. I u zimskim vecerima lozila se vatra. Stolice one drvene, čitav red se ljulja kad se neko nasloni.Ponegdje pola reda stolica fali :) Tu je bila neka velika bubnjara oko koje se svi stisnu na početku a razbjeze kad se vatra razgori. To je bio dozivljaj gledati film :)

Evo mene, da zasijam. Pozzz jaranici koja se presijava u svoj udobnosti osuncanog kamenjara!

A sada Vilojka, valjda su u Croatiji tako grijali kino po ugledu na Austriju. Da ih zelja mine! (Naime, u Austriji su stare zgrade bile zakonom zasticene, vajlda su još, pa je bila zabranjena „modernizacija” tih zgrada - kulturno-istorijskih spomenika.)

Srednja Skola osamdesetih?! Pa ti si neznatno mladja od mene!

Srednju sam zavrsila '86. Istorija (iliti povijest) tog gradica seze još u vrijeme od prije 3.000 godina. Tako kažu:)
Onda možeš zamisliti koliko je zgrada bilo zasticeno zakonom. Mnoge su na zalost unistene u ratu. To staro kino je još uvijek opstalo, ali , koliko znam, vise se ne prikazuju filmovi već u rijetkim situacijama drže se kojekakve sjednice.

Šta je tri godine, ništa! I rekoh da si neznatno mladja.

Tri tisuce godina?
Znaci, narod tisucljetne kulture je ustvari narod tri-tisucljetne kulture.
Sto će reci, kulturni su samo ljeti, zbog turizma!
Da ne budem pogresno shvacen, imam ja aforizmice za svaki od naših bratskih naroda.

I kažem ja da su kulturni samo ljeti, a zimi???
Filmska traka je pucala zbog promjene temperature. Niste smjeli loziti pec. Tu je zvrcka!
A Milutinu ste trebali obezbjedjivati mjesto blize vratima prema WC-u ili ga natjerati u WC prije predstave.
Ti ko da si u Drnis isla u srednju, a opet, Drnis nije kulturan tri tisuce, nego par stotina ljeta??? Nije valjda Zadar?

Tajka, sad mi je lakse. Ima uz kafu da nas direktno izvjestavas iz Beograda.
Prava sprava, taj gradic je na Kordunu. Ad fines. :)

vidjela na cemu se tamo radi...tuzno kad neko voli da se ponasa ruzno...ne ljuti me ništa, naprotiv, samo me je udaljilo, ovaj put potpuno...i jedino sto mi je zao je to što nisam zainteresovana ama bas ni malo...