Ko je citao 'Novi Jerusalim' od Borislava Pekica zna da je ovo jedna od pet prica iz tog dijela. Nisam mislila ovu pricu da izdvojim posebno od ostalih jer su sve dobre (meni). Samo ova fraza mi još lupka u glavi kao neki pecat.
B.P. nisam imala priliku prije da čitam ali mi se ova knjiga dopala kao i stil slobodan, lezeran, zabavan. Ako sam i citala nešto slično, a ne sjecam se, ovo se dosta razlikuje. Nabijene recenice, od jedne neki drugi pisac bi pravio tri, se smjenjuju sa ohohooo recenicama koje 'ladno sadrže 100-150 reci. I to sve dobro zvuci, povezano i smišljeno.
Inače, za one koji nisu citali, knjiga prati zivote četiri covjeka koji postaju sluge, robovi i žrtve svoje profesije, dok je peti dio o sistemu, nauci i logici. Puno sam rekla :). Ne bih sad detaljisala, da ne kvarim uzitak onima koji namjeravaju da je čitaju, a sve i kad bi mi bila namjera da idem u detalje to bi bila jedna nova knjiga sa vise stranica od originala.
Definitivno, do sada nisam citala knjigu sa vise zareza i dugih recenica i da, da ne zaboravim na pacove :)
Ukratko, moja preporuka. A izvinjenje ako je tema već bila.