Pozdrav za MC-a, kao i uvek, odlično!...

Uradio si šta je trebalo, postao si pisac, pesnik. Sad je sve samo stvar sudbine, momenta kad će da se „ sklope kockice ” i stignu zasluzzena priznanja. Čitam ovo i setio sam se Ljubodraga Simovica,imaš tu snagu reci... Još jednom svaka cast i samo napred .

Istina je to, zaista se covek ponekad upita, tako i ja, nije li bolje živeti 'ovaj' ili 'onaj' od zivota sram, tugu, ili je bolje biti 'nepostojeci'. Ali na kraju uvek kažem, 'ne budi na kraj srca'...

Pozz majstoru pesme MC.

Treba češće pročitati to što je Remark napisao(ja prvi put ako nije u onom romanu o spomeniku?) a mi na sreću imamo pragmatičnu,optimalnu
(pardon optimistčnu devojku)Vilojku da nas podstrekne i podseti.

Skoro sam bio na jednoj američkoj sahrni(ono otvoren kovčeg , priča i okupljanje oko preminulog koji izgleda lep ko lutka a oko njega njegovi trofeji,dostignuća, slike i delovi života.
Po prvi put sam nečiju smrt doživeo na mnogo normalniji način nego kod nas sa našim običajima.Svakako da je pre toga bilo suza i tuge mada na toj ceremoniji i dostojanstva i saosećanja ali i osmeha!
Još jednom sam shvatio koliko su ispred nas.
Život nije stao ako se neki ljudi razdvoje na neko vreme.To sam video kad sam pošao napolje a tamo gde je on doći će svi i njegovi najmiliji pa će opet biti zajedno.
Dakle čak i tu ima zrno pozitive.

Vilojka , konacno si shvatila pisanije MC-ja ali koliko me pamcenje sluzi ti nisi bila odusevljena sa njegovim pesmama, bile su ti depresivne :)i zamerala si mu na toj atmosferi negativizma i prikazivanja surove realnosti. Pozdrav!

Da ne bude nesporazuma ovo je osvrt iskljucivo na moj dozivljaj ponudjene poezije a ne na licnost onog ko piše jer MC-a uopste ne poznajem .

„ni zraka sunca ili mjeseca...ništa”

Niko ne zna Vilojka,
Niko ne zna,
..šta to sija

Čekaj , čekaj , jel' to onaj razvratnik, bludni,perverznjak?

Ovako ja to vidim.
Ovdje dolaze ljudi koji vole da čitaju i pomalo pišu. Neki odjeci iz davnih dana, pa onda ta pobuda koja negdje još onako tinja.
MC je napravio veci effort od prisutnih, redovno piše tako da se odmaknuo od ovdasnjeg prosjeka.
Te svoje predispozicije je vremenom modifikovao. E sad sledeći korak ka pravom piscu je full-time pisanje, svakodnevno pisanje, dakle pravi posao koji svakodnevno trazi vrijeme, sate.
(Šta ustvari jedu pisci do prvog obajvljenog uspjeha, kako se prehranjuju, nemam pojma. To je neka druga tema.)
Svakodnevno pisanje ubija ego-sto je odlika velikih pisaca. Uzmimo npr. Coetzee jednom je varvarin, drugi put žena-Robinzon na pustom ostrvu, treci put reinkarnacija Dostojevskog, ruska dusa.
O cemu će neko pisati da li se biti stalno opsjednut mracnjastvom ili ovdje potok, ondje cvijet nije bitno.
Vjerujem da trenutno ne hiljade nego milioni ljudi pišu nekakve knjige. Znaci pišu, znaci nešto sto traje što se otaljava oko recenice„ ja pišem knjigu”

Ali ono sto je zanimljivo na ovim diskusijama je da oni koji postave svoj rad izuzetno rijetko (usudila bih se reci -nikad) ne napadnu ruznim rijecima onog koji ne obaspe pohvalama njegovo pisanje. To je uvijek neko drugi iz publike koji drekne „ Čitaj i cuti...ako ti se ne svidja -zaobidji !”. Pomislio bi covjek da taj jadni citalac dodje ovdje u ovu kafanu a ne smije ni da zucne iako su , u stvari, ta poezija i proza namijenjeni- njemu.
Ispada na kraju da samo oni koji pišu imaju tu bozansku privilegiju da razumiju bolove srca, patnju,drustveni poredak, politicku scenu, ljudske nesrece i nepravde a mi ubogi citaoci treba samo da klimamo glavom i kažemo „Tako je!”
Ali i mi, dragi pjesnici, posjedujemo senzibilnost srca i duse i od vas se razlikujemo samo po tome što se ne izrazavamo u pjesnickoj formi. Tako da (po)nekad stisnemo petlju i uzviknemo „Kralj je go!” i izazovemo zgrazanje bar dvoje-troje u gomili koji se dive hermelinu na njegovim ramenima :)

meni je prva asocijacija meho puzic ili ruze, na putu prema ništa, ka, magalopolisima/konurbacijama/anihilacijama/zapadu;

http://www.youtube.com/watch?v=b30XnIfGx-s

onda ta proza mora da je, 'telo' i 'odelo' ista, (da tako kažem/o), (kao materija/l), ili neko 'jedno'?...

treca asocijacija E(uro)krem Jevric „poso kuca-kuca poso”

MC, pratim te već 10 godina (eto vidis ostarili smo na ovim diskusijama) i ono sto je iritantno kod tebe nije tvoja poezija koliko tvoja malodusnost kada neko ostavi komentar. Ako ti kažu „Odlično!” ti odgovoris „Hvala”, a ako ti kažu „ Ne valja”, ti opet kažeš „Hvala”. Ponekad je potreban i autorski osvrt ukoliko dodje do oprecnih razmišljanja u vezi poezije a ne samo to suvo „hvala” i dovidjenja. Progovori, covjece! Možda lajemo ali još uvijek ne ujedamo :)
Ti u svoju poeziju unosis komponente koje zgrazavaju citaocev duh , unosis novinu, bizarnost, sirov izraz, vjerovatno u namjeri da prodrmas citaoca iz ucmalosti izraza na koji je navikao. Ali to ne garantuje uspjeh bas svaki put već često može da zavede i na krivi put pa dodje do reakcija koje si već osjetio na svojoj kozi:)

Dosadno je svaki put ponavljati da JESI talentovan ali to ne znači da umjetnicku vrijednosti ima bas SVE sto napises. A izgleda da je problem bas u tome kad nekog krasi titula pjesnika da oni koji su vjerni njegovom pisanju vide vrijednost i tamo gdje je nema. I ono sto je nerazumljivo drugima oni to objašnjavaju modernoscu i nedostatkom naobrazbe ili intelekta kod „nezadovoljnika” da sagledaju sustinu onog sto je pjesnik htio reci. Ali da uloze malo napora i odgonetnu tajnu i prosvijetle nas duh, e tu će mo se malo nacekati. Tu i tamo dobace „Odlično” i nestanu. Kada bi to kojim slučajem bio osvrt na moju poeziju shvatila bih to kao uvredu ukoliko komentar ne bi bio potkrepljen objašnjenjem zašto je odlično. Ili zašto je loše.
To je ona cisto ljudska radoznalost za (raz)otkrivanjem kakvu smo reakciju izazvali u citaocevom duhu.
Nisi ti patoloski tip, preozbiljna je to optuzba na sopstveni racun, jer trebao bi znati da razmišljanje o poeziji nije istraga o pjesnikovom licnom zivotu niti je ikome od nas Milan Tarot rodjak pa da nam dosapne informacije o tebi.
I nije važno da li je to što pišes izmišljeno ili ne. Istinitost nekog dogadja ne utice na vrijednost poezije ili proze već su mnogi drugi faktori odlucujuci.

*to je ono pesnicko 'JA' koje neki pesnici/ljudi imaju ovde, moral i odgovornost za sve sto napisu ili rade.

„Recimo Mc-jeva Ingrid je za mene Saskia,... Njegovu Ingrid je za mene dobila ime, dobila obrise, siroke kukove, povrsina je dozvala sustinu.”

Da je povrsina dozvala sustinu, i da je Ingrid ili Saskia dobila ime, obrise ili siroke kukove, onda se ona ne bi zvala Ingrid ili Saskia, nego bi se zvala Gudrun. Gudrun, žena sa sirokim kukovima.

„Zamisli kad bi se recimo na ovu scenu usetao Kafka i stao da objašnjava svoj kosmar i dubioze. Uzaludan posao pisca je da objašnjava šta je pisac htio da kaže.”

Ne bih se slozila. U knjizevnosti je opstepoznata stvar da su se mnogi proslavili ne samo kao pisci već i kao kriticari. Ništa manje nisu bili zanimljivi ti njihovi kriticki osvrti od, recimo, od same poezije sa kojom su se hvatali u kostac. I Kafka je među onima koji je citaocima ukazao na slozenost pisanja i šta prethodi umjetnickom djelu dok ono ne dobije konacan oblik. Dugacak je spisak onih koji JESU „objašnjavali šta je pisac htio da kaže”.
E.A. Po je za svoju pjesmu „Gavran” čak na 40 strana napisao kako je nastala ta njegova tvorevina. Cemu onda služe dnevnici, autobiografije,manifesti...ako ne iz razloga da se citaocu priblizi slozenost stvaralackog rada koji između ostalog nosi i te kosmare i dubioze. U cjelokupna djela tih slavnih pisaca ulaze i ti njihovi osvrti na tudje ali i vlastito stvaralastvo. Oni jesu bili skloni samoanalizi i zadiranju u te psiholoske dubine vlastitog bica i nisu oklijevali da to podijele sa citaocem. Jer to njihovo opstenje sa citaocem ne ide naustrb njihovom stvaralastvu već ga unapredjuje i oplemenjuje.
Npr. „Sumatra” od Crnjanskog je za mene jedna od ljepsih pjesama u nasem knjizevnom stvaralastvu ali kad je sam Crnjanski objasnio zašto i kako je nastala ta pjesma ona je još vise dobila na značaju bas zbog tog „porijekla” :)

Imam obicaj da kažem da u nekim prilikama samo psovka dobro legne ili zvuci iako u principu izbegavam nepotrebne ruzne reci.
znaci razumeli smo se.

MC pamtim još danas neke price koje sam bas prihvatio
i pohvalio.

Precutao sam nešto sto mi se blago receno ne svidja kao recimo
'3 drugara '?
a par puta pozeleo da ne otvaram topik zbog 'bljuvanja'i pesimizma((
ali i ja se slazem i napisao sam da izbacuje dosta zanimljivog teksta!

Neki put ne izdržim (Tanjuska) pa se osvrnem na prazan ili dobar tekst jer me
-nešto- tera!
E to nešto, to je to)).

p.s
A Vilojku cuvajmo (makar nas samarala))
jer to čini nezno i sa ukusom.
Iovako smo izgubili
takođe odličnu Shiny!!!

„..između psecih govana
i odbacenih kondoma..”

Vilojka, drugo je biti 'između', tu covek može da se izvuce, sklizne van, ako ništa onda ('kao galeb Johnatan livingston u ponirucem letu') na kraju pesme, ali kad 'upadnes u', da ne kažem šta, onda je tu kraj, onda tu vise nema ništa, zato nisam hteo da budem (bas) toliko surov.

MC, tvoja Istina nije univerzalna istina o svijetu i covjeku koji u njemu obitava. Ti govoris samo dijelic istine onakve kakvom je ti vidis i dozivljavas. Ti u zivotu trazis samo one najcrnje oblike i prenosis ih citaocu a precutkujes onu svijetlu stranu zivota jer ne želiš da je vidis. Ti svjesno odbijas da priznas da zivot ima i ljepsih strana.
Ako smo mi odrasli u ratu to još uvijek ne znači da smo prošli kroz najcrnji i najtezi period u istoriji ljudskog postanja. Sva kulturna bastina koja nam je ostala u nasledje od prethodnika zasnovana je na istinskim sadrzajima o zivotu i covjeku unazad 2.000 godina. Znaci, ratovi, politicka previranja, socijalna bijeda, moralno srozavanje, ljudska nepravda itd. bili su teret zivota sa kojima su se nosili i oni prije nas.
I bas zahvaljujuci toj kulturnoj bastini mi smo prošli kroz sve oblike ljudskog drustvenog, fizickog i duhovnog postojanja. Tako se ujedno razvijalo i naše shvatanje o Zivotu , taj kulturni progres bio je i osnova za razvijanje kulturne svijesti.
Zahvaljujuci pjesnicima (umjetnicima uopste) mi smo duhovno prošli kroz sve te etape ljudskog zivljenja, nismo potcijenili tudju patnju, osjetili smo duh njihovog vremena. Naposletku smo i sami prošli kroz etapu ljudskog stradanja i duhovno i fizicki ali to ipak nije ubilo u nama ono sto čini srz ljudskog zivljenja: ljubav, nada, vjera, toplina, smijeh, radost, optimizam, polet, zanos.
Da su se svi pisci u tih zadnjih 2000 godina obracali citaocu na način na koji ti to cinis svijet bi već pocinio kolektivno samoubistvo ili bi u krajnjem slučaju svi bili u psihijatrijskim klinikama i na teskim ljekovima.
Ali otpadnici koji postoje u svakom drustvu, u svakom narodu, u svakoj epohi nisu slika svijeta. Oni jesu dio svijeta ali nisu ga oblikovali po svojoj mjeri jer nisu imali tu snagu da u covjeku uniste nadu i optimizam u bolje sutra. Na tim nacelima zasniva se i knjizevnost svih naroda jer pisci su imali tu ulogu da razmijene misli i osjecanja sa ljudima svog doba. I tako u nasu svijest ulili osjecanje da (hvala Bogu) postoji nešto i van obima te surove realnosti.

A ti, MC, cinis upravo suprotno. Ti sa danasnjim covjekom ne izmjenjujes misli i osjecanja. Ti tvrdoglavo tjeras po svom da je svijet crn, bezdusan, ogavan, bolestan, nemoralan - onakav kakvog ga samo ti vidis, zahvaljujuci tvom licnom iskustvu, gledan iz tvoje perspektive. Ti izgovaras uvijek jednu te istu „istinu”, istim tonom, istim rittmom, istim beznadjem, istom gorcinom, istom predvidljivoscu. Ti svojim pisanjem ne samo da degradiras drustvo u kojem živis već degradiras i riječ kojem mu se obracas. I zato tu nastaje sukob između tvojih citaoca i tebe koji postaju umorni tom tvojom vizijom zivota. Jer ti ne možeš da stavis povez preko naših ociju, usiju i usta. Poetika zivota je svud oko nas i mi je prepoznajemo. Mi volimo, ljubimo, nadamo se, smijemo se, pjevamo, igramo. Eto vidis, i mi se sagnemo da vezemo pertle i vidimo govno ali kad se uspravimo mi ga odmah i zaboravimo jer u nama struji zivot i mi mu se predajemo punim plucima.
Tako i ja sad zavrsavam kafu i odoh veselo na posao i bas me briga da li je sef ljut, nadrndan i depresivan. To je njegov problem :)

MC zaboravio si Danila, a naročito 'Ogledalo Nepoznatog', na sreću, ili na zalost,.. (eto)... vidis, za razliku od vecine nas ipak si ti dobar covek, ali kakav si pisac, (a po svedocenju drugih), mi to još (uvek) ne znamo.

Ali ne zaboravite (na) nas...

Posao je važan i meni ali prije godinu dana sam ga izgubila iako sam to mogla izbjeci. A razlog je bio -_kritikovala sam sefa :) A lijepo su mi radnici rekli da cutim ako hoću da sacuvam poziciju. Radila sam kao crnac, dobila i neko unapredjenje , odlicna saradnja sa ostalim radnicima. I onda mi novi sef pocne zagorcavati zivot. Ne samo meni već i ostalim radnicima ali oni cute jer „moram sacuvati posao.”
E, onda mi je jedan dan dozlogrdilo, pao mrak na oci i ja pravo do njegove kancelarije: kuc-kuc, i ne sacekam da me primi, vidim onaj znak „Ne uznemiravaj” i okacim ga na vrata. On nit romori nit' govori - vidi da nisam sva svoja :)
Ljudi moji kad sam pocela da vezem, kao singerica. Toliko sam se zanijela kao da recitujem neku poemu, ne znam da li sam pricala engleski ili srpski ali olaksala sam dusu . On me gleda i kaže da neće odgovoriti na moja pitanja bez svjedoka ili da se zalim u pismenoj formi. E tu onda izvezem još nekoliko umnih govora:)
Meni je u tom casu bilo svejedno šta će biti. Naravno, sutradan sam dobila nogu u dupe . Ovaj put on mene pozove u kancelariju, odrecituje formalnosti i pita imam li šta reci. Tu je i druga sefica kao svjedok. Vjerovali ili ne rekla sam da nemam šta reci:)

A-li...ja sam znala da mi je nepravda učinjena i zovnem (od kuce) njegovog menadzera. Ništa. Zovnem sjediste kompanije u Vankuveru. Ništa. Zovnem „head office” u Vasingtonu oni pocnu da izvrdavaju kao nisam ispunila uvjete za to mjesto i sve nešto u tom smislu. Dobro, kažem ja. Zovnem „Human resource”. Ništa.
Onda fino napisem e-mail vlasniku kompanije, objasnim o cemu se radi,nagovjestim dokaze i kliknem na „sent” u 10 ujutro a već u 12 sati zove njihov advokat. Na moj kucni broj.
I da skratim: ponudili su mi da se vratim na posao ili odstetu. Prihvatila sam odstetu, upisala se na koledz, dobila diplomu (nursing)i nasla bolji posao u kratkom roku.
Moj sef je otpusten mjesec dana poslije mene a njegov menadzer koji me ignorisao premjesten u drugu provinciju.
Tako da, nekad je i noga u dupe korak ka naprijed. Uopste mi ne fali moje staro radno mjesto . Zao mi je samo sto sam 5 godina zivjela pod tim njihovim jarmom i sto još uvijek kinje nove radnike kao sto su mene.

Zao mi je i sto taj zadnji dan kad sam izlazila iz firme nisam skocila na sto ispred svih radnika, digla ruku u vazduh i dreknula „ Zivjela pravda ! Zivjela sloboda !” . Sve sa iskolacenim ocima, zamrsenom kosom i isturenim grudima. I onda prostrijelim mog sefa zakrvavljenim pogledom, povisim glas za nekoliko oktava i propistim ; „Milost ne tražim niti bih ti je dala !!”.
:)

Vilojka Jovanka Orleanka, diviti se Orvelov đak Benjamin tajka))

Evo malo u odbranu psovke:)

Nema tog lijeka koji može otkloniti stres, frustracije, gusenje, nervozu kao jedna socna psovka u pravom trenutku.Ne postoji ni pjesnik koji će sa toliko strasti, zudnje, nadahnuca i zanosa progovoriti o prvoj ljubavi kao kad običan covjek izgovara psovku. Teško je objasniti normalnoj osobi sa kakvom lakocom se pronalaze socni izrazi da bi ukazali na trenutno duhovno stanje. Poznavanje svetaca je na zavidnom nivou i bez obzira da li si duboko religiozan ili ateista poslije tvog govora svi se obavezno prekrste tri puta.
Ne zaostajemo ni u poznavanju ljudske anatomije.
Ali i knjizevnosti :)

Nevjerovatna je , na primjer,sposobnost roditelja da u razgovor s djecom unesu sve moguće knjizevne elemente . Jer niko vas i ne može iznervirati kao djeca. Samo su oni sposobni da vas bar jednom dnevno natjeraju da iz sve snage procistite glasne zice. Onako suptilno, iz petnih zila da se obavezno i zagrcnute od tog silnog naleta inspiracije.

Dovoljno je, na primjer, da zazvoni telefon i ucitelj saopšti da je vas sin socno opsovao pred čitavim razredom. I vi prepoznate u uciteljevom glasu blagu optuzbu da je to zapravo posljedica kucnog odgoja.. Sto uopste nije tačno jer psovke i ruzne rijeci nisu način vaseg komuniciranja sa ljudima. Ali, je*biga kako to objasniti ucitelju. Možda je komsinica ipak u pravu sto ga zove konjinom.

Majka u tom trenutku, boreci se sa bolom i stidom , otima daljinski upravljac od muza i gura mu slusalicu u ruke. „ Opet onaj tvoj debil pravi piz*darije u skoli”

I dok u kuhinji pristavlja kafu da smiri uzburkane emocije hladnokrvni otac obecava ucitelju da će (čim zavrsi utakmica) sinu jedincu objasniti koliko je kultura ophodjenja neophodna u ovom danasnjem svijetu. Sto odmah i potvrdjuje glasnim provjetravanjem zadnjice .

Nacitan,prepun razumijevanja i blagosti...sa lakocom će dokazati da je i on nekad bio mlad i da je u najtezim i najtragicnijim vremenima za njegovu generaciju (tj. skolskim danima) uspio da sacuva u sebi tu viziju ljepseg zivota ( kauc - TV - pivo)

Majka, opet, potpuno suprotnih razmišljanja sacuvala je u srcu samo najdragocijenije i najljepse trenutke iz proslosti (prije udaje) i pomirila se sa najvecom kaznom i tragedijom koju jedna žena njene generacije može da dozivi (udala se ). Ali i ona je gajila vjeru da ljepsi zivot ipak postoji (poslije razvoda).

Ali zbog djeteta trudili su se svim silama da u tudjem svijetu sacuvaju kulturu i tradiciju koju im u amanet ostavise predaci. Pogotovo jezik. Tako da je majcin jezik postajao sadrzajniji i duzi a ocev sve kraci ali koloritniji..Zbog toga ga je, od kad je kupio polovnog 'mustanga' žena jednostavno zvala - kocijasem.
A on joj je odgovarao( zahvaljujuci znanju engleskog ) „ Ja kocijas a ti bic (bitch)”. I tome se smijao kao lud na brasno . Tako da se ne može reći da im dijete nije odrastalo u veseloj atmosferi.
Zato mu je bez grize savjesti prepustila ulogu da kreativnim i poetskim metodama ukaze sinu na dramu ljudskog zivota i neophodnosti lijepog ponasanja.. A u tu materiju on se (kao sto ste vidjeli)i te kako razumije.

A ona kao majka da suptilno kritikuje (tj. zvoca danima) da li ta materija sadrzi potrebne elemente koji , u ovom slučaju, Stvaraoca (tog nesretnog djeteta) cine dostojnim te velike ulogu ucitelja i prosvjetitelja.
.
.
.

MJESTO RADNJE -Kuca

IZA ZAVJESE - Majka

TEMA - Psovka

POZITIVAN LIK -Otac

NEGATIVAN LIK- Sin

OMRAZENI LIK - Ucitelj
.
,

PRAVILNA UPOTREBA VOKATIVA - Ejjjj ! ! Mazgove! 'Vamo dolazi !

ZAPOVJEDNA RECENICA - Tu da si sjeo i da nisi mrdnuo !

UPITNA RECENICA- Dobro, mali, dokle ti mislis da se zaj*ebavas ?

UVOD U RADNJU -Zvao me danas ucitelj i rekao da si psovao ...

ZAPLET RADNJE - Cekaj samo da ti majka dodje pa da čujem šta je njoj rekao. Zenooo, dodjider 'vamo!

UTICAJ STRANE KNJIZEVNOSTI- Da si manje citao Dok Holideja i Vajat Erpa a slusao majku koja je procitala „Sve pisce svijeta” bolje bi prolazio u zivotu.

KULTURNO NASLEDJE- Ma cemu se ja i cudim. Bolji ti nije bio ni djed Milutin (majcin otac) a ni onaj hohstapler Radoje (majcin brat)

KULTURNO NASLEDJE 2 - Kako se nisi ugledao na djeda Dobrivoja (ocev otac) ili na Mirka sto je uzor cijeloj familiji (ocev brat)

INTERPUKCIJSKI ZNACI - Od danas na takvo ponasanje da si stavio tacku. A i dzeparac ti je pod znakom pitanja. I da ne nabrajam dalje...

LOGIKA - normalna djeca ne psuju..

EMOCIONALNI SIMBOLI - Pogledaj majku, sram te bilo. Od kad je ucitelj zvao ne prestaje da place.

OBLIKOVANJE FORME - Ma ako te propustim kroz sake neće te ni rođena majka prepoznati. Napravicu ja od tebe covjeka , otpadnice jedan. Kao bela lala ćeš da budes. Dijete za primjer.

RIMOVANJE - Od danas vise nema cile-mile. Sto na um to na drum !

PROFINJENOST STILA -E neću ja kao onaj ludi Momcilo da placem i molim da prestanes da psujes. Ima u skolu da dodjem i to za vrijeme velikog odmora pa da ti pred svim djacima izvucem usi kao magarcu.

NEPRISTRASNA KRITIKA - Nego šta nego si najgori.Osnovnu kulturu nemas a kako si krenuo nećeš imati ni osnovnu skolu. . Nemas ti pojma, nepismenjakovicu, šta je kultura. Ni nos ne znaš obrisati ,balavce, ali za psovke ti premca nema.

POETICNOST IZRAZA - Pa, sunce ti je..bem kalajisano zar se ne znaš ni izrazavati kao normalno dijete. Ma čujem li te ,magarce, još jednom da si opsovao krv ćeš propisati. Piz*da ti materina jesi li to u roditeljskoj kuci naucio... Mrcino!

CITATI POZNATIH LICNOSTI - Dobro je rekla moja baba Trivuna „ 'Hrani pasce da te ujede”, e pa da znaš da si me za srce ujeo, dzukelo nevaspitana.. A nije ni komsija Mile lud „ Dok je pod mojim krovom ima da me slusa ili mars napolje da te vise moje oci ne vide”. E da znaš da su oni u pravu!

ZAKLJUCAK - Psujes !? Nikad od tebe co'ek neće biti. Lopov ćeš ti da postanes, probisvjet i drogeras. Nećeš imati 'leba da se najedes .

ONOMATOPEJA - AUuuuuu, Auuuuu sram te bilo, KUKU, KUKU...Iju-Ijuuu šta me snadje u zivotu.

PERSONIFIKACIJA- Magarac ! Nego šta nego si magarac . A i ja sam još veci magarac sto cutim umjesto da te izlemam kao konja.

OPTIMIZAM - samo da znaš da će mi svanuti kad izadjes iz ove kuce. Ima dusu da odmorimo i ja i majka . Od sreće će mo da pjevamo svaki dan.

PESIMIZAM - bojim se da , kakav si djilkos, ima da te nosim na grbaci dok oci ne sklopim. Dzigericu ćeš mi pojesti. Banditu !

HOROR ELEMENTI - Ae opsuj još jednom pa da ti glavu otkinem! Ma kozu ću ti odrati. Krvi da ti se napijem ! Kako si krenuo zivog ćeš me sa'raniti.

SOCIJALNI ELEMENTI – Od usta otkidam da bi te skolovao. Postene gace nemam, ne znam šta znaci otici u restoran, u dugovima sam do guse. Ma vidis li ove rupe na carapi? Za tebe se žrtvujem, mamlaze, da se ne mucis u zivotu kao ja ! Pas nema za šta da me ujede, *ebo ti on mater.

SLOBODA GOVORA - Ja kad pricam ti da cutis !
SLOBODA PISANE RIJECI - A ucitelju sam porucio da svaki put kad opsujes slobodno posalje napismeno...
SLOBODA MISLI - ...i nemoj slučajno da si pomislio da sakrijes pismo od mene!

KNJIZEVNI ROD - Takvim ti se jezikom sluzi samo ujak Vidoje (majcin drugi brat) koji u zivotu jednu knjigu nije procitao a sumnjam da se zna i potpisati.

TRAGIKOMEDIJA - Ili ću ti lično presuditi ili ću te kulturi nauciti.

ESTETIKA - Pogledaj se na šta licis ! Iscesljaj se , umij se. Kad si zadnji put zube oprao? Podigni te pantalone, pola gu.zice ti se vidi. Kako te samo nije sramota pred materom.

DEMINUTIV -Sunasce li ti je*bem, ma mamicu ti tvoju poganu , kao psece govance ću da te zgazim.

FILOZOFSKA MISAO - Je*biga, ali ko psuje taj i laže, a ko laže taj i krade. Ti ćeš, mali, pravo iz skole u zatvor otici.

RETROSPEKCIJA I ISTINITOST TONA - Ja kad sam bio tvojih godina nit' sam psovao, nit'sam bjezao sa casova, nit' sam spavao do podne, nit'sam lagao ...

IMENICA I GLAGOL - Ja !. Ja ću da ti izbijem te psovke iz glave. Ja ću golim rukama da te davim dok se ne opametis. Ja ću da te udaram rukama i nogama dok ne klonem...
ZAMJENICA - ...a onda će majka da nastavi.
PRILOG UZ ZAMJENICU - ...a kad se i ona umori dobices od mene još jednu samarcinu pride.

PASTORALA – Ma na selo tebe treba. Koze da cuvas i noge u potoku 'ladis. Motiku u ruke pa mlati po sikarama jer za drugo i nisi.

GRADACIJA – Kad se samo sjetim kako si bio dobar, a sad postajes sve gori i gori. Ma najgori si!

ZVUK I SLIKA- Alooo, Alo jel' ti cujes mene! U oci gledaj , barabo, kad sa ocem pricas!

POREDJENJE – kako se nisi ugledao na onog malog Brkinog što se od knjige ne odvaja ni dan ni noć.

ULOGA HUMORA – Smijace ti se ljudi i upirati prst u tebe. A i treba da ti se smiju . Ja kad sam ti govorio da je skola najvaznija u zivotu i ti si se meni smijao.

REALIZAM - Majka i ja radimo dan i noc da bi tebi bolje bilo. Ne pamtim kad sam se kao covjek naspavao i odmorio.

NADREALIZAM - umjesto sto spavas do podne mogao bi i ti neki posao da nadjes .

DUHOVNA NAPETOST - Je*bem mu mater ali svaki put kad telefon zazvoni uvati me strava je'l ucitelj il' utjerivaci dugova.

IMAGINACIJA- Jel' možda zamišljas da ću opet da podmicujem onog profesora iz matematike da ti da dvojku . E tu si se ,mladi gospodine, posteno zaj*ebao!

PATRIOTIZAM I RODOLJUBLJE - Sramotis me u skoli umjesto da mi budes zahvalan sto sam među prvima utekao od rata da bi tebi bilo bolje.

LJUBAV PREMA ZEMLJI - nazove li me ucitelj još jednom ima sa zemljom da te sravnim.

VIZIJA LJEPSE BUDUCNOSTI - Treba samo da zavrsis skolu, da se zaposlis, ozenis i dobijes djecu. To da dozivim pa mogu i da umrem ako treba.

KULMINACIJA – Ma sit sam vise svega !

.
.

RASPLET- OK, cale. Imaš li koju kintu, cekaju me drugari da idemo u bioskop.

KRAJ -Ma mr's majmune.. Napolje iz kuce pi*zda ti materina neodgojena. Sklanjaj mi se sa ociju ficfiricu ! Gilipteru !!!

Džon Lok je rekao da je dete prazan list papira na koji mi ispisujemo naše rečenice.
Dobio sam indeks sa prežvljanom sedmicom u prelepu osmicu izašao iz kancelarije srećan bez saplitanja sa novim saznanjem iz pedagogije.
Psovci se veruje.

I zašto vam sve ovo pišem?
Da se pravim pametan_ NE!
Anegdote radi NE!

da izrodim novu priču - možda
'
Ali povukao me tradicionalni gore spomenuti(Vilojka) 'dramatičan odnos otac i sin koji sam i ja doživeo
(neću da ranim giliptera u kući))
a koji mi je bio vodilja da se opredelim .
„Neću biti takav.”
Biću najbolji otac koji postoji pa sam posle ispita kad su se deca rodila pročitao sve sto mirise na vaspitanje dece od :„Slobodna deca Sammer hilla, preko 'Očevi i oci' do moderna porodica itd...
Najjači utisak na mene je ipak ostavio jedan momak kad je iskreno u našem ćaskanju na tu temu rekao:
-Voleo bih da imam sina i da sve ono sto je moj otac pogrešno radio sa mnom i pričao tipa(”beži balavče tamo u ćošak„)
Ja napravim bolje i na ravnopravnim drugarskim osnovama.


Ne zvao se ja Tajka ako nije tako))


”

U jbt. nemojte ga dirati. Uf.
Čuvajte ga!

Šta sam sve prećutao deci (sinu posebno)
po savetu astrologa jer je takva faza bila...qq

Ali

Jedan dan vidim ja on namerno oteže i nervira me .
kasni sa izlaskom iz kuće a žuri mi se strašno ...
znači IZLUĐUJE!
Pošizim.Pucam!
Sačekam ga ispred kola izvadim reket i pitam ga:
-Je si hteo da vidiš kako izgleda iznerviran otac?
evo gledaj i uživaj.

Udarim reket 10 puta o beton iz sve snage i napravim od njega
hmmmm?
-Je si hteo da me vidiš iznerviranog?
GLEDAJ ONDA!
Sledeći nivo je srčani udar.
Oćeš i to? doooobro idemo do kraja!
Samo gledaj ako si to hteo.
Uđemo u kola.
„Potpišem se na asfaltu ” odmah uz nesnosnu skripu.
Stignemo do banke za 3 sekunde i ja uđem u nju.
Kad sam se vratio on sedi na mestu vozača i kaže:
-bolje tajka ja da vozim dalje jer si ti sad nervozan!
Mir u kući i ne dira me više.

p.s
posle dva meseca koliko je reket stajao izložen na zidu
u sobi priznam okolini da je već bio polomljen))
pre no što sam ga dokrajčio
(pa nisam bas toliko lud (200$)))
niti loš glumac!

Evo stize i translacija, doduse pomalo nedosledna i nedoslovna, sa malim zkasnjenjem i na brzinu, ali šta ćeš, zivot je takav...

The Farmlands (Selo)

the farmlands; they die
still one brick falls,
and still one tile is battered;
and still there was a funeral on a sunday;
a truck for those who move
that barely paid work in the city
still one more street is emptied of children,
on the first day, on the first month,
until, in autumn, they bar the schools,
as people take flight.

yet the farmlands die in peace
like a sick dog
like a field in autumn

the final farewell,
across a row of houses, void
well bound windows,
high weeds in the gardens
the final farewell,
tremble the withered lips,
where once ran the children
until captured
and emptied of our souls,

MC

(translated by MT)

šta ćeš, deca na svoju ruku, ni maternji jezik više ne razumeju...

Moj prevod

Loše

Ljankase riknjava
glaci i crep se skenjava
neko je otputovao
a neko doputovao
mane repa u dgra
Lima uvatili bežaniju
a i rimato
katanac na luško
sade boraniju.

loše vozdra
mrš džukelo
mazi gazi.

vozdra svi
mane štani
mojne vale
kuće promaje
rimato dagle i
zipa ona zdapi
sada je njesra
a bilo je do jaja.
sad nema mala raja!

MC, ako mene pitas razlika je ogromna. Ali na gore :)
U ovoj drugoj verziji to nisi ti. Navikli na tvoj izraz u pisanju poezije ova druga verzija ti nekako ne pristaje.
Već na samom početku kida se taj ritam koji si uspostavio u prvoj verziji. Prva verzija svojom melodicnoscu poklapa se sa osnovnim osjecanjem pjesme. U drugoj verziji je (dodavanjem novih izraza) doslo do rasplinutosti.
To se osjeca već poslije drugog stiha koristeci izraz „je pala” i nastavlja se sa onim suvisnim „evo..”.

„I bi pogreb u nedelju..” je dovoljno jak izraz da se poklopi sa osjecanjem kojim je prozeta čitava pjesma (u prvoj verziji). I koji djeluje mnogo jače nego „Evo, bi opet pogreb u nedelju..”

Javljam se par minuta nakon što si postavio drugu verziju ali već na prvo citanje osjetila sam neki otpor prema ovoj drugoj.
U prvoj verziji osjeti se lakoca prelaza od stiha do stiha, u drugoj je sve nekako uneravnotezeno.
Kratkoca stihova u prvoj verziji posjeduje veću dubinu pa im je samim tim i odjek jači. Druga verzija je nekako uproscenija i ne nailazi na advekatan odjek u duhu citaoca.

Ali ovo je samo prvi utisak nakon citanja druge verzije (mada obično njemu i najviše vjerujem:)
Mislim, zamijeniti „kao polja u jesen”, sa „kao leptir..” je kao hladan tus:)

Sumnjam da je prava-sprava želio da pjesma pretrpi bas ovolike promjene i dobije potpuno drugaciji oblik od prvobitnog.
U ovoj drugoj verziji ja jednostavno osjecam da to nisi ti..i tacka.
Odoh raditi.
:)

!!!
@ @
_

Ne zabijajte noz u srce pjesme, ona krvari . Ubicemo je kao Milos Murata :)

Prva više liči na tebe
druga je ublažena varijanta koju kao da mogu i drugi da napišu.

glasam za prvu jer je leptir gusenica))

p.s
ako se previše zezam slobodno
izvucite uši magarcu!))
boleće mene((

Prava-spravo, ništa nije besmisleno danas. Slobodno postavi, ako već nećeš neku pricu, a ono bar tu fotografiju:)

A što se tiče pjesme slazem se da stih „ I bi pogreb u nedelju” ne bi trebao da trpi bilo kakve promjene.
„ I bi..”u stvari ima najpodesniju zvucnu vrijednost koja bi odgovarala ovom stihu i svaka nadogradnja bilo bi samo kvarenje .

„Evo, bi opet pogreb u nedelju..” je bas takav primjer kvarenja gdje se dodavanjem „evo i opet” gusi to sazvucje rijeci .

Utisak koji je MC htio da nam prenese i te kako zavisi od odjeka tih slogova u nasem duhu.

„I bi pogreb u nedjelju” poklapa se sa osnovnim osjecanjem u pjesmi i u kratkoci tog stiha vise se osjeca taj ritmicki udar nego u „Evo, bi opet pogreb u nedelju..”

Tako da, u ovom primjeru, ti suvisni elementi osim sto narusavaju ritam i razvodnjavaju sliku istovremeno umanjuju i tu snagu izraza koji ukazuje na tragicnost vremena kojem smo pripadali i sa kojem smo još uvijek prisni.

To sam shvatio davno.
Mnogo je često u pravu!

Samo vi publikujte, ja se ionako javljam nepozvana :)