Koliko književnici mogu doprineti
U kakvom okruženje danas deluju književnici
u SVETU, odnosno da li su zaista
slobodni u svom radu ili su pod pritiskom
odresnih ideologija ili krugova moći...?
Sloboda...?
Slobodan je samo financijski
neovisan covek. Ideologije i krugovi
moći su uvek uzimali svoj danak... Tužno je
bilo gledati u prošlom ustavu državne i partijske
pisce, ali ni danas nije nimalo veselije...?
Ne iznenadjuje ni kad to rade najbolji od nas,vas,njih...
Jer dobar pisac ne znaci uvek i moralan i samosvestan
covek... A izazova vere, nacije,
ideologije, partije, uvek se krije najvulgarniji
interes. Mio pogled nacionalnog, verskog, politichkog
vodje, uvek je zov odiseJskih sirena...
Malo je ko otporan odvrvati im se.
Još krajem sedamdesetih godina prošlog
veka u Zagrebu ste organizovali predstavljanje
mladih bh. pjesnika u okviru casopisa
Kvorum. Kakva je današnja situacija
sa kada su u pitanju mladi pjesnici?
- Nisam od onih koji bi glorificirali prošlo, ali
nekad su doista postojali mediji u kojima su
Izraz, Odjek, Lica Luka, a Mostar... Pa, Zagreb,
Beograd, Novi Sad,
Titograd... I sve je izlazilo
u redovitom petnaestodnevnom
ili mesecnom ritmu...
A danas..?
I ono što postoji, jedva da polugodišnje
izlazi... A casopis je, po
definiciji, opis casa, opis trenutka...
pricu ili pesmu, ako je imate u književnom životu.
Koliko se teško baviti
vremenu senzacionalizma i žutila i da li dobra
knjiga u tom vašaru uopšte ima mogućnost
da ispliva na površinu...?
- Teško, upravo stoga što nema kriticke valorizacije
vrednosti. Nema casopisa, a mediji
premalo prostora daju kritickom prosudjivanju,
kriticki se rad ne placa, dakle i ne ceni...zašto..?
Prodju ima nacionalni, verski i ideološki kich,
pod egidom patriotizma, nacionalnog i verskog
homogeniziranja... Kao i svugde, i tu se
poremetio ustav vrednosti.
Mogu li danas književnici u svetu živeti
od svog rada ili je za egzistenciju
ipak nužan dodatni izvor prihoda...?
- Ma ogromna vecina, osim Krleže, Andrica,
Copica i još ponekoga, nije mogla ni u prošloj,
zajednickoj nam državi, kad je govornika,
dakle i potencijalnih citatelja ovoga jezika, bilo
16 miliona, a kamoli danas u ovoj maloj i
podeljenoj zemljici, koja ima
najviše nepismenih u Europi! Tako da smo
svi mi, kako je to još davno rekao Sidran, samo
vikend-pisci!
Koga najviše cenite i rado čitate od
kolega iz vivse nam YU...?
Postoji li ikakav poklon koji Vaš više
obraduje od dobre knjige...?
- Da, smešak pun nežnosti, ljubavi i poverenja...
No, na žalost, toga je sve manje...
Šta Vas najbrže izbaci
iz takta dok čitate knjigu..?
Kako vidite SVET za 0 godina..?
Hm,plitkost pisca..?
Svako svoju intelektualnu plitkost, duhovnu praznolikost, ličnu bezličnost i Suljagićevo pominjanje engleskog pisca i novinara Georga Orwela.
Čarls Bukovski « Znakovi-znakovi Mnogi ga i danas doživljavaju kao neozbiljnog pisca sklonog . Na vlastitoj koži je osetio okrutnost, nedostatak ljubavi i plitkost ljudskih odnosa.
Anakonda
(lajka)
2012-03-19 12:13 AM
način izrazavanja mnogo govori o piscu
a to je najvaznije u jednom knjizevnom delu
the story teller is more important than the story
(thats why the messinger often gets kiled)
ako se frlja sa frazama, odugovlaci u beskraj sa objašnjavanjem „srebreno platinastog velura sa belim staklastim perjem i divnim juznoafrickim brosem) sigurno da će me smori u prve 3 strane
drugo..u svakoj knjizi prozima piscev pogled na stvari ili šta je pisac hteo d akaze..i šta je hteo d ami zakljucimo...ako se to kosi sa mojim ubeđenjima, a pritom je dosadan stil pisanja...bacam
a ako je dobro napisano, čak i da se ne slazem sa podporukom, procitacu...da vidim šta će još da kennnnja”
Rasplamsana polemika: Da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator. Istoričarka Anastasija tvrdi da je delo Mileve Marić nagrađeno Nobelom
Albert i Mileva Ajnštajn
AJNŠTAJN je bio veštiji zavodnik nego fizičar, a njegova prva supruga Mileva Marić je bila pravi „genije iz senke” čije je delo u stvari nagrađeno Nobelovom nagradom. Ovo je tvrdo ubeđenje norveške istoričarke mr Anastasije Hajdi Larvol, čije je predavanje „Relativnost jedne ljubavi” održano nedavno na „Kolarcu”, ponovo rasplamsalo polemiku o tome da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator.
Njeno mišljenje je da su se Albert i Mileva dogovorili da zajedničkim radom i znanjem stvaraju naučne radove i tako kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika i univerzitetskog profesora, koji će zarađivati za celu porodicu. Taj genije je za javnost do sada bio samo Ajnštajn.
- Privatna istorija Alberta i Mileve prošla je mnogo cenzura da bi se održao mit o Ajnštajnu, koji je marketinško-politički proizvod. Taj mit se brani po svaku cenu i zbog njegovog očuvanja je fondacija „Albert Ajnštajn” zabranila objavljivanje ljubavne prepiske Alberta i Mileve. Mali deo objavljen je 1987, a ostatak je odnet u Jerusalim i tek od 2006. otvoren je za javno istraživanje, ali samo delimično - kaže Anastasija Hajdi Larvol.
Upravo ta pisma, tvrdi istoričarka, potvrđuju da je Mileva bila briljantan naučni um, a Albert drzak manipulator.
- Ajnštajnova pisma počinju ljubavničkim cvrkutanjem, a obavezno završavaju postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumeti bez poznavanja vremena kad se njihova veza razvijala. Tada žene nisu imale samostalnu profesionalnu karijeru, naučnim istraživanjima su se tada bavile ukupno tri žene u Evropi.
Albert je tokom studija imao prosečne ocene, navodi naša sagovornica. Diplomirao je kao najgori u grupi i nije uživao nikakav ugled profesora. Milevu su još tokom studija na saradnju pozivali najznačajniji fizičari. Ona proučava fotoelektrični efekat na Univerzitetu u Hajdelbergu 1897-98. kod nobelovca prof. Filipa Lenarda, a zatim kod profesora Hermana Minkovskog četvorodimenzionalnu geometriju koja je matematička osnova teorije relativiteta. Upravo tim temama bave se radovi koji su proslavili Ajnštajna, a objavljeni su u vreme dok je bio činovnik u Birou za patente u Bernu.
AUTOBIOGRAFIJA AJNŠTAJNOVA autobiografija koju je napisao pred smrt još je pod embargom.
- U njoj o Milevi govori na drugačiji način nego za života, kad ju je ponižavao i pokušavao da je proglasi ludom - kaže Anastasija Hajdi Larvol (na slici).
- Proračune je pisala Mileva noću, kad uspava decu. Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svedočio je da je u rukama imao originale tri najvažnija „Ajnštajnova” članka, koji su bili potpisani sa Ajnštajn - Mariti. Mariti je bila švajcarska verzija prezimena Marić, pod kojim je Mileva upisana u Gradski registar Kantona Cirih.
Ajnštajn je napustio Milevu čim je 1914. dobio mesto profesora u Berlinu i članstvo u pruskoj akademiji nauka. On obnavlja incestuoznu vezu i ženi se sa Elzom Ajnštajn.
- Albert po običaju izigrava sve dogovore, čak i sudsku odluku da Milevi preda novac od Nobelove nagrade. Ona sebe i decu izdržava davanjem časova matematike i klavira, a Albert novac šalje na kašičicu, iako mu je mlađi sin bio teško bolestan. Kad iziritirana Mileva 1925. traži da joj vrati originale znamenitih naučnih članaka i preti da će otkriti ko je njihov pravi autor, a Ajnštajn joj odgovara okrutnim pismom:
- Stvarno si me dobro nasmejala kada si počela da pretiš tvojim sećanjima. Zar ti zaista nikad makar na trenutak ne sine da niko ne bi ni pet para davao za tvoja lupetanja da čovek s kojim imaš posla nije ostvario nešto važno? Kada je neko niko i ništa, onda tu nema ništa više da se kaže, ali onda taj neko treba da bude skroman i da zaveže. Savetujem ti da postupiš tako.