Sve prave ljubavi su tužne
MC_
(Bihilist)
2012-02-01 06:56 AM
Sve prave ljubavi su tužne
Njihova ljubav počela je kao međusobna privlačnost, rođena u magli davnih sećanja. Stefan ju je jednom uhvatio za ruku i povukao k sebi, ili je bilo nekako slično. Svejedno, Nina se nije sećala početka, samo bi je oblila nekakva prijatna toplina kada je pričala o Stefanu, o onom malom zajedničkom svetu koji je delila samo sa njim.
Kakva je to tajna koja spaja ljude, koja obavija međusobno privlačenje žene i muškarca? Kada sve to počinje? Šta je perspektiva jedne veze? O tome Nina nije razmišljala, nije ni Stefan ijednom pomislio na to. Samo im je važno bilo da budu zajedno, što duže zajedno, i da to zajedničko vreme traje što duže.
I ljudi su se kradomice smejali kada je Nina rekla da će se udati za Stefana.
„Da, udaću se”, tako je rekla.
„Pa kako ćeš se udati?”, svi su pitali.
„Pozvaću ga kod mene, obući ću moju zelenu haljinu i venčaćemo se”, bila je kategorična Nina.
„Kako ćeš ga pozvati?”, pitali su racionalni ljudi.
„Uzeću njegov broj”, Nina je bila sasvim ozbiljna.
I danas, Stefan je opet povukao za ruku, odveo je u ugao prostorije. Tamo su bili sami, iskreni i srećni. Ko zna šta su govorili jedno drugom. Ko zna o čemu su pričali dok su sedeli na jastucima koje su poredjali na pod. Kao da su putovali, kao da su raybacani jastuci bili njihov brod koji ih vodi nasmejanim morima ka dalekim toplim ostrvima. Videlo se samo da oboje blistaju nekim nevinim, sjajnim svetlom, kao da su stranci iz nekog boljeg, svetlijeg i iskrenijeg sveta…
I danas se njihovo druženje, kao i svaki put, završilo na tužan i surov način. Niame, Stefanov boravak u vrtiću uvek je kraći nego Ninin. Po njega dolazi majka, jedna malo starija, stroga gospodja, jedna prava poslovna ćena. Ona ga, uvek, na silu i bez mnogo reči odvoji od Nine i zajedničke igre, nervoznim pokretima ga obuče.i odvuče napolje. I poslednje što Nina tada vidi od Stefana jeste njegovo lice dok iskreće vrat, ne bi li je video, i dok je doziva i viče, sav očajan, „Nina, Nina…”
I još se jedan dan u vrtiću završio, još jedan dan života. I Nina nije saznala Stefanov broj telefona, i odrasli je uveravaju da ga pita sutra, ali ona ima, kao i Stefan svega tri godine, i teško joj je sve to da zapamti, a bolje je da odmah nauči da se ne nada, jer postoje među ljudima nepremostive razlike i klase i njen otac, je neki dronjavi, umorni čovek, bez ugleda i autoriteta, a Stefanova je majka jedna situirana poslovna žena. Zato Nina Stefanov broj telefona neće dobiti nikada, i neće se sa njim nikada venčati u tom stvarnom i surovom svetu odraslih u kome su prave i iskrene ljubavi po pravilu uvek tužne.
MC