Srećan Bozic i Nova Godina

Posljednji putnik za ostvarenje sna

Imao sam sreću da osvanem na krovu
maglu su krali sa usnulih zgrada
kao prirodni lopovi prirodnu lovu
ekolosko doba nastupilo je sada.

Rijekom je klizio usamljeni kanuista
obasjan farovima povremenih automobila,
sa ove visine prvi pjesak-kisna glista
puzao je preko zebre kao Bitls bez stila.

Ona se budila raspletene kose na jastuku
sasvim srećna sto ništa nije sanjala,
prihvatio sam,toplu, u novi dan ispruzenu ruku
da utisam budilnik od koga je prostorija odzvanjala.

U soljici kafe promjesao sam secer i zvukove s radija,
daleke sirene,budi se grad dok neko,možda, umire
topao napitak usnama prija
vremenska prognoza-toplotni udar za Sjeverni Pol,
možda i sire.

Krajickom oka spazih avion sto je kruzio
nad usporenom dozvolom za slijetanje,
putnik se jedan s nestrpljenjem druzio,
juče još rastanak, danas već susretanje.

Strcati na ulicu, niz stubiste
znaci sudar akcenta i jezika,
masina i ljudi,
parkiranje kraj zgrada sto na nebo vriste
i caskanje dva srca sto su izbjegla iz grudi.

Imao sam sreću da osvanem na krovu
i sada mu masem s ovog opsteg dna,
zavjesu od magle noc već odavno zovu
Posljednji sam putnik za ostvarenje sna.

B.R.