-„To je sposobnost da se određene emocije prepoznaju i imenuju, a kad ih neko imenuje može o njima razmišljati, može procijeniti jesu li primjerene toj situaciji ili su pretjerane, neadekvatne, nepotrebne i tako dalje. A onda isto tako može imenovati osjećaje drugih ljudi i razmišljati o osjećajima drugih ljudi. Emocije se javljaju kad je nešto važno i kad vidimo drugu osobu da nešto osjeća to znači da se njoj dešava nešto važno i ako to prepoznamo i ako joj priđemo na pravi način ona će u nama doživjeti prijatelja, doživjet će to kao prijateljski akt i to je vrlo važno za određene vrste komunikacije kao što je liječnik-pacijent, ali i razne druge vrste međuljudskih situacija.”

Mnoge današnje knjige za samopomoć stavljaju pojedinca u centar. Prema njima, ako pojedinac nije sretan i zadovoljan, ne mogu biti sretni ljudi oko njega. Je li takvo razmišljanje sebično ?